Predaja o bosanskoj kraljici Katarini Kosača Kotromanić

Prema narodnoj predaji, kada je bosanska kraljica Katarina posljednji put napuštala Bobovac, kazala je:“ Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi do tri dobra moja – pšenica s Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice, jer toga troga više nigdje na svijetu nema“.



Na dvadesetom kilometru od Vareša, u šumovitim njedrima Donje i Gornje Borovice, krije se izvor rječice Radakovice na kome je, prema legendi, prije više od 550 godina posljednji put gasila žeđ bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić. Ovaj planinski izvor, na nadmorskoj visini od 1108 metara, nalazi se nedaleko od kraljevskog grada Bobovac, kojeg je za vrijeme srednjovjekovne Bosne, 1349.godine, započeo graditi Stjepan ll Kotromanić.

U to vrijeme Bosna je bila banovina a kraljevinom postaje 1377 godine i to sa gradom Bobovcem kao vojnim i administrativnim sjedištem u kojem se čuvala i bosanska kraljevska kruna.
Izvor Radakovice i Radakova stijena su i legendom blisko vezani sa kraljevskim gradom Bobovac.


Šta kaže legenda?

Za Radakovu stijenu, iz koje je u njezinom podnožju Radakovica, plete se zanimljiva legenda o glavnom ključaru kraljevskog grada Bobovac. Narodna predaja priča da je izvjesni Radak čuvao ključeve kraljevskog grada koji nikada ne bi pao u ruke Osmanlija da ih nije, navodno na prijevaru, predao turskim askerima koji su danima opsjedali utvrdu.

Čim je Radak predao ključeve, ovi su ga zarobili i poveli na gubilište. Imao je posljednju želju da se još jednom napije vode sa izvora u stijeni. Osmanlije su mu to dopustile i potom ga odvele na stijenu i prije nego li su ga bacili niz liticu, kazaše mu:“ Kad si izdao svoje, izdat ćeš i nas“. Od tada se izvor zove Radakov izvor, a stijena Radakova stijena.

Tri kraljičine želje

Prema legendi, nakon pada kraljevskog grada u ruke Osmanlija, bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić pri svom posljednjem odlasku sa Bobovca, izgovorila je ove riječi: „Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi do tri dobra moja – pšenica s Liješnice, ribe iz Bukovice i vode s Radakovice, jer toga troga više nigdje na svijetu nema“.

Neke predaje kazuju kako u izgnanstvu, daleko od voljene Bosne, bosanska kraljica do svoje smrti nije prestala tugovati za Bobovcem, Borovicom i ostalim omiljenim mjestima kraljeva srednjovjekovne Bosne i dobrih Bošnjana.