Mirisi u bosanskoj tradiciji

Osjetilo mirisa je najstarije od osjetila i izravno je povezano s dijelom mozga koji je u usporedbi s ostalim moždanim stanicama u evolucijskom smislu najstariji, stoga se i ne treba čuditi činjenici da spravljanje i paljenje mirisnih štapića seže duboko u povijest ljudskog bića i da se smatra najstarijom običajnom praksom. Početak uporabe mirisnih sastojaka povijesno se može promatrati od kamenog doba i ranije. No, ono što je mnogo poznatije jeste da su  stari Babilonci i Egipćani pridavali važnu ulogu mirisima i obilno ih koristili u hramovima, molitvama ili proročištima.




Mnogi dragocjeni parfemi, mirisni sastojci i štapići, te začinske biljke uvozili su se u Grčku preko Arapskog poluotoka, a potom dalje po čitavom Mediteranu sve do unutrašnjosti i najudaljenijih dijelova europskog kontinenta. Profinjeni i skloni napretku stari Grci su osobito cijenili biljne izvore plemenitih mirisa kao što je drvo terpentina, mirta (smirna), tamjan i cimet i davali su ogromne količine novca za uvoz egzotičnih začinskih biljaka i mirisa. U Grčkoj se, slično kao u Indiji, njegovalo prinošenje mirisnog dara ili darovne žrtve na božanskom oltaru, a sa svrhom zaštite i osiguranja čovjekova zdravlja i boljitka.
U drevnom Rimu mirisi su bili neophodan element javnog i privatnog, religijskog i drugog svetkovanja, a osobito su se koristili prigodom proslave zasluga i osvajanja rimskog imperatora.

Mirisi u tradiciji BiH

Ovaj civilizacijski trend nije zaobišao ni Bosnu, gdje se tradicionalno oduvijek poklanjala određena pažnja mirisima, na što nas danas upućuju mnogi magijsko-religijski segmenti. Kora ploda naranče ili jabuke u prošlosti se uvijek stavljala na površinu peći ili šporeta, kako bi se njihovim mirisom "nahranila" velika nebeska ptica. U nekim dijelovima BiH ta mitološka ptica naziva se Haramka, jer je učinila veliki grijeh prkoseći Allahu. Hraneći Haramku mirisom kore voća naši stari su vjerovali da pomažu svojoj duši da se oslobodi  grijehova.



Miris halve karakterističan je za početak mjeseca posta i njegova je funkcija da privuče u kuću pozitivnu energiju, prvenstveno blagostanje i mir, kako bi se sa što manje problema protekao Ramazan. Sličan efekat postiže i mješavina mljevene kahve i šećera, koji u maloj količini posuti po šporetu, trebaju da unesu harmoniju i slogu među bračne partnere ali i cijelu familiju. Kahva ima posebnu vrijednost u tradiciji bosanskog naroda i klasični je simbol sreće, što se demonstrira u izjavi kada gost slučajno dođe u nečiju kuću i zatekne ukućane da piju kahvu. Obično mu se tada, naravno, uz poziv da se pridruži pri degustaciji ovog ukusnog napitka, kaže kako je došao sa srećom.

Upotreba određenih aromatičnih biljaka poput fasligana (Ocimum basilicum) ili ćabarske trave široko su poznati u ritualima pročišćavanja prostora od negativne energije, bilo da se kađenje obavlja uz dodatak još pojedinih sastojaka bilo individualno. Suhim buketom fasligana seljaci često okade pčelinje košnice, štalu sa stokom ali i po kući, vjerujući da će taj miris protjerati svaki eventualni uticaj zlih očiju ili crne magije. Ukoliko bi kravlje mlijeko često zagorijevalo na šporetu sumnjalo se da je to zbog urokljivih očiju pa bi domaćica na vrući pleh šporeta stavila nekoliko grančica suhog fasligana i ćabarske trave,  te posula po njima malo šećera. Od dima koji bi nastao tokom izgaranja biljaka i šećera  neutralisao bi se svaki negativni uticaj uroka sa krave i mlijeka.

Sedefil (Ruta graveolens) je također izuzetno cjenjena biljka čudesnih osobnosti. Prisutna je i u kultu mrtvih, pošto se sadi na groblju, ali i u ritualima zaštite od zla. Suhi listovi ove biljke stavljaju se kao dodatak hamajliji ili se ti listovi zajedno sa zapisom  zapale i tim se dimom okadi bolesnik. Mirisi imaju svoje mjesto u kultu mrtvih  zbog  vjerovanja bosanskog naroda da posjeduju mogućnost tjeranja svih  zlih duhova koji atakuju na tijelo mrtvaca prije ukopa. U bosanskoj tradiciji na grudi mrtvaca ili pored njega obavezno se stavlja stručak ćabarske trave, haptovina (Sambucus ebulus) ili karanfil (Dianthus caryophyllus).

Kaloper (Tanacetum balsamita) sa svojim specifičnim mirisom pronašao je namjenu  u tjeranju nesanice i osiguravanju ugodnog sna pa se generacijski njeguje ritual stavljanja njegovih  listovi u jastuke. Zbog tog idiličnog svojstva naziva se i biljka Muhameda pejgambera.

Korijenje biljke oman (Inula helenium),  izvađeno iz zemlje prije nego li se po prvi put začuje kukavica, ima po vjerovanju naroda, veliku moć protiv negativne energije. Naime, ukoliko se suhi komadići korjena pomješaju sa zapaljenim ugljenom i tim dimom nakadi cijela kuća, a naročito kupatilo, narednih 40 dana postavljena je barijera bilo kakvom zlu da uđe u taj dom.


Miris sa Kabe

Moć snoviđenje se prema starom bosanskom vjerovanju dobija i na misteriozan način koji se naziva miris sa Kabe ili ćabanski miris. Prema vjerovanju, pojava tajanstvenog, ali opojnog mirisa, pojavljuje se nekoj osobi samo utorkom, onda kada ona navečer legne u postelju. Treba napomenuti kako ova neobična pojava ne ovisi o tome da li je izabrana osoba religiozna ili ne, već se očito nadnaravna selekcija vrši prema nekim drugim kriterijima. Obično prije nego li izabrana osoba zaspi ona počinje osjećati intenzivan ali ugodan miris, koji niko osim nje ne može osjetiti. Ni sam izvor odakle dolazi miris ne može se dokučiti pa ta osoba pretpostavlja da on dolazi iz jastuka, kreveta ili nekog dijela sobe. Miris se zadrži obično oko pola sata a onda iznenada nestane. Identična situacija se ponavlja još pet narednih utoraka a u međuvremenu se toj osobi otvori ili razvije moć viđenja budućih događaja kroz snove. Kako bosanske stravarke upozoravaju, ukoliko se ta izabrana osoba uplaši onoga što joj se dešava pa počne drugima pričati o tome nadnaravni dar pronicanja u budućnost  će se  izgubiti i nepovratno nestati.



Asija iz Tuzle bila je odabrana od nevidljivih sila da primi ovaj  dar. -" Jedne noći leźeći u krevetu osjetila sam iz jastuka tako snažan miris kao da je neko po njemu izlio cijelu bočicu parfema. Miris iako predivan gušio me je svojim intenzitetom. Zbunjenja  time probudila sam muža da ga pitam osjeti li on miris na što me je on zbunjenje pogledao odgovorivši da sam luda i da nema nikakvog mirisa?!"
Nakon pola sata miris je potpuno iščeznuo i Asija je zaspala. Ništa se narednih noči nije dešavalo, sve do narednog utorka. Opet isti miris i ponovo je nakon nekih pola sata potpuno iščezao. To se sve ponavljalo ukupno pet utoraka i prestalo a onda su krenuli snovi. Sve ono što bi usnila i vidjela u snovima na stvarnosti se dešavalo što je Asiju  užasavalo i stvaralo paniku. Ne znajući šta bi pomoć  je potražila kod lokalne stravarke koja joj je rekla kako je ona u tih pet utoraka osjetila miris Kabe i da ne smije o tome nikom govoriti jer će u protivnom  izgubiti dar viđenja istinitih snova. To je Asiju obradovalo pošto je shvatila kako se  može spasiti od neželjenog dara nevidljivih sila. Pričala je svima o onom što joj se dešavalo u zadnje vrijeme i  njena moć sanjanja istinitih snova potpuno je nestala.