Vjeruje se da je najstarija nama poznata religija rođena u Africi prije nekih 10,000 godina. Na samom početku ljudskih civilizacija. I dan danas se, u svojim različitim formama, praktikuje širom Crne Afrike. Negdje je zovu Vodou, negdje Vodu, pa Vodon ili Voudou. Evropski osvajači je nisu voljeli, pa su je domoroci zavijali u kršćanske oblande i praktikovali je krišom. Dovođenjem crnih robova u Novi svijet stigla je i ta afrička religija. U početku je pustila najdublje korjenje na ostrvu Hispanjola, najviše na Haitiju. Tu su afrički robovi u tajnosti praktikovali svoja vjerovanja pod budnim okom francuskog kolonizatora, koji je zabranjivao afričke jezike, kulturu i religiju. Haićani su postali katolici. Ali, i dan danas se kaže da su Haićani 80 odsto katolici, 20 odsto protestanti i 100 odsto vodou.
Ono što svijet poznaje kao vudu (Voodoo) religija odnosi se na Nju Orleans, sa ograncima u gradovima poput Majamija, Njujorka i Čikaga. I mada se vodou i vudu, u nekim formama, praktikuju i na Kubi i u Brazilu, ipak su tamo poznatije druge - Santeria, na Kubi, i Kandomble, u Brazilu. Vrlo često se, po ulicama Majamija, mogu uočiti osobe obučene u duge bijele pantalone i bijele košulje dugih rukava, s bijelim šeširom na glavi. Tamo, gdje mnogi nose bijelu odjeću, ipak je lako uočiti da se radi o nekom Santeru. To su oni isti koji pred vrata, ili na haubi automobila, ostavljaju neprijateljima svojih klijenata glavu pijetla ili pijetlove noge. Ali su i vudu vrači vični sličnim trikovima. Tokom izbora od novembra 1998. godine, republikanski senator iz Floride, Alberto Gutman, optužio je svog protivnika da koristi vudu protiv njega na izbornoj kampanji. Još se nije razjasnilo da li je vudu bio presudan u Gutmanovom porazu.
Vudu religija samo se na izgled se čini komplikovanom jer se slave svi katolički sveci, neki u većoj, a neki u manjoj mjeri, jer postoje imena za svakog duha, a njih je dosta, i ponekog demona. U suštini, vudu je vrlo jednostavno vjerovanje. Postoji jedan svemir i ništa se ne događa bez razloga. Nema slučajnosti. Svaka stvar, svaki događaj utiče na ostatak svijeta. Svi smo dio jednoga. Nismo rastavljeni te stoga šta čovjek uradi nekome drugom, uradio je sebi, jer on je taj drugi. Svi smo mi ogledala nečijih drugih duša. Bog-tvorac je početak kosmosa i zove se Bon Dio (Dobar Bog), ali se on ne prikazuje smrtnicima već to radi Vodun (ili Voduni) koji upravlja zemljom preko svojih izaslanika. U suštini, predanja o bogovima-upravljačima vrlo je kompleksna. Po jednom tvrđenju bilo je sedam sinova boginje Mavu. Negde je to Mami Vata, ili Mama Čamba, i tu su europski kolonizatori izgubili strpljenje i zabranili afrička vjerovanja.
U suštini, katoličanstvo je uvijek zabranjivalo domorodačke religije, a kod afričke su imali i dodatni razlog - seks. Vudu bogosluženja završavaju orgijama. Manje više. To kršćani ne dozvoljavaju. A uzdržavanje od seksa, čin ljubavi koji produžava vrstu, nikada nije moglo da se shvati u toploj Africi. Što više djece preci imaju više izbora gdje da pošalju svoje duše. Kako sila Boga ne moli, čak ni kod katolika, Afrikanci su morali da se dovijaju i da svoje svece kamufliraju kršćanskim mučenicima. Najpopularniji je Sv. Ivan Krstitelj, rođak Isusa Hrista. Ivanov dan je najvažniji religiozni praznik vudua. Vudu je religija prirode, slično paganskoj, i Sv. Ivan prestavlja kretanje ka naprijed, obnovu, početak lijepih događaja. U Nju Orleansu, koji ima najveći prihod od turizma, vudu proslava Ivanovog dana donosi značajne prihode, prijeko potrebnih nakon prošlogodišnjeg razarajućeg uragana Katrina.
Vudu praznici započinju pripremom oltara. U svojoj najjednostavnijoj formi oltar može da sadrži samo jednu bijelu svijeći i čašu vode, ponekad i jedan cvijet. Potom se kuhaju nekoliko tradicionalnih jela a zatim se započinje s molitvama na francuskom, kreolskom i na ponekom afričkom jeziku. Izgovara se "Oče naš", slave se katolički sveci i Djevica Marija. Onda na red dolaze bubnjevi, muzika i igra. Ceremonije se obično završavaju "vudu plesom", takođe poznatim kao "noćnim plesom". Igra je simbol duhovnosti, ujedinjenja božanstvenog i duhovnog svijeta. Zmija je važan dio vudu vjerovanja. žrtvuje se poneki pijetao ili crno prase. Bogu i duhovima se prinosi i rum. Nakon igranke, seksualni odnosi se ne izbjegavaju. Tako se radilo tokom hiljada godina u Africi, i prije nego što su tamo stigli Europljani, to nikome nije smetalo.
Vudu svećenik je i vrač koji liječi i priziva duhove predaka. Vudu svećenik, ili svećenica, tvrde da ne upražnjavaju crnu magiju, a ni bijelu. Zatim podvlače da ne postoje crna i bijela magija, već samo - magija. Kad priziva duhove svećenik prvo promrlja "oče naš" a zatim pozove Papa Legba da otvori kapiju prebivališta duša. Svećenik, ili bilo koji vjernik, komunicira s duhovima direktno. Budući da su ti njegovi preci, i da njihova duša teče krvotokom, nije mu potrebno posredovanje ni Papa Legbe, ni Boga. Neki su duhovi vrlo hladni, a neki su topli. Bolji su oni hladni, ali ni topli nisu baš tako loši. Za vudu vjernika najvažniji je kolektiv. Familija i preci. Ideja časti i poštovanje Boga i duhova, prepliće se s ljubavlju prema familiji. Darežljivost prema kolektivu je najcjenjenija karakteristika pojedinca.
I mada vudu posjeduje plemeniti epitet najstarije religije na svijetu, bijelci je uglavnom karakterišu kao primitivnu, barbarsku i seksualno obijesnu. I mada je po vudu religiji Bon Dio isto što i kršćanski i muslimanski Bog, kršćani i muslimani tvrde da se vudu bazira na sujeverju i spektaklu. Pripisuju joj mračne sile koje vudu ne sadrži, a broj svetaca, kojih je mnogo u vudu vjerovanjima, najvjerovatnije ne premašuje broj svetih u ostalim religijama. Istina je da poneki pijetao plati glavom, ali to nije svojstveno samo vudu religiji. "Katolici nas ne razumiju," tvrdi jedan vudu svećenik iz Nju Orleansa, "ali ni ja ne razumijem njih. Oni govore dvojnim jezikom. Šta im je to 'sveta stolica', na primjer?"
Vudu i zvanično
Aprila mjeseca 2003. godine, Žan-Betrand Aristid, sad već bivši predsjednik Haitija, i bivši katolički svećenik, proglasio je vudu jednom od zvaničnih religija zemlje. Mnogi kršćani ove kronično siromašne zemlje okarakterisali su taj Aristidov potez "zloslutnim znakom". Ta odluka značila da se vudu vjenčanja i krštenja legalno priznaju. Katolici su organizovali proteste nazivajući vudu ceremonije "balom vještica". Također je cirkulisao letak o, nepotvrđenom, kidnapovanju jedne bebe iz lokalne bolnice. U tom letku katolici su tvrdili da je beba namjenjena ritualnom žrtvovanju.
Vudu kraljica
Mari Lavu, vudu svećenica iz Nju Orleansa koja je umrla 1881. godine, unaprijedila je razvoju i očuvanju vudu religije u tom gradu. Bila je slobodna crnkinja i katolkinja s ogromnom popularnošću. Premostila je rasne podjele i među lokalnom elitom. Proglašena je svetskom kraljicom vudua. Vjerovalo se da je posjedovala magičnu moć. Imala je 15 djece, uključujući i dva para dvojki i jedne trojke. Dvojke i trojke su rođene nakon što je izvela ritual plodnosti. Svake se godine proslavlja u njeno ime, a ta je proslava još jedna od turističkih atrakcija Nju Orleansa. Inače, u gradu postoji i vrlo posjećeni Vudu muzej. Nalazi se u Francuskom kvartu.
Today at 10:45 am by Jafo
» Love spell with menstrual blood
Today at 6:21 am by Anzotika
» Bacanje graha - zavirimo malo u sudbinu!
Today at 6:20 am by Anzotika
» Sanovnik - tumačenje snova
Today at 6:16 am by Anzotika
» Velike čarolije sa nožem
Yesterday at 11:36 am by Satanijel
» PAGANSKI/VJEŠTIČJI TALISMANI I AMULETI (Bosnian/English)
Yesterday at 11:31 am by Satanijel
» Solju protiv magije
Tue Nov 19, 2024 8:10 pm by Feodora
» MAGIC FOR EVERY WITCH
Tue Nov 19, 2024 8:07 pm by Feodora
» Molitvom i svijećom uklonite zlo i lošu sreću
Tue Nov 19, 2024 7:56 pm by Arman