Taj veličanstveni vudu

Vesele sahrane na Haitiju




Kao i velika većina drugih duhovni promišljanja i vudu magija također poznaje onu drugu, crnu i mračnu stranu duhova, silnih zlih sila koje postoje oko čovjeka i koje na njega neprekidno vrebaju.Sve te mračne sile potpadaju pod silnog Lou koji nosi naziv Guede.

No, taj Loa nije jedan jedinstven pošto on ima svoje jednako mračne sluge, poznatije pod nazivima Barun Groblja, Maman Brigitte, Nimbo i Barun Samedi.Ovaj posljednji ne samo da je najpoznatiji već je i najstrašniji, a da ga umilostive, brojni Haićani na grobljima mu ostavljaju uz grobne humke brojne poklone i darove.A na njegovu stalnu prisutnost podsjećaju i svi oni crni cilindri koji nerjetko također stoje na grobljima.
Po nekom ličnom mišljenju Baruna Samedija mogli bi okarakterizirati kao svojevrsnog Prica Tame.Hungani i Mamboi koji sklope bilo kakakv ugovor sa njim u potpunosti se odaju Zandor magiji.Zauzvrat, Barun Samedi im pomaže pri pretvaranju ljudi u životinje ali jednako tako i u pretvaranje ljudi u Zombije.No, bez obzira koliko god taj Barun Samedi zbog svog djelovanja bio strašan on je zapravo i vrlo simpatičan sluga Loe Guede i Haićani ga ustvari vole, odnoseći se prema njemu sa nekakvom dozom humora.Uostalom i negovo samo prikazivanje u narodu tjera na smijeh;crni visoki cilindar, debela cigara u ustima, crne naočale na nosu, potpuno crna odjeća i neprekidni priijapizam jasno istaknut u uskim hlačama, dakako, crne boje.Prava karikatura.

Barun Samedi se neprekidno krevelji, ceri, ni u jednom trenutku nije na miru, ne drži ga mjesto a kad progovori glas mu je lascivan i prepun erotizma.To ne smije čuditi jer je u Haićana bliskost veze između smrti i erotizma izrazito iskazana,Naime, svaka smrt je zapravo kockica u nizu novih rađanja, korak u dugačkom lancu reinkarnacije koje svaki čovjek prolazi.Zato smrt u jednom trenutku i može biti oplakivana suzama da bi već u slijedećem trenutku suze nadomjestio neodoljiv ritam bubnjeva kojima započinje ples i općenarodno veselje.


Pogreb na Haitiju je zapravo vesela svečanost.Pogrebna povorka ustvari je plesna kolona u kojoj podjednako plešu i oni koji nose lijes i oni koji oplakuju pokojnika.

"Za svakim pokojnikom treba plakati jer je umro, ali se treba i veseliti jer se riješio ovozemaljskog života i ponovno će se roditi u novom obličju, u novoj sredini i živjeti možda daleko sretnije" jednostavno je objasnila Mambo Oliv i tako u najkraćem iskazala sva religijska promišljanja Haićana.

Njih neće nimalo smesti što će na čelu povorke nositi katolički križ ili posvećene kršćanske slike a što će odmah zatim na vrhu štapa biti nošen crni cilindar Baruna Samedija ili što će okupljeni muzičari u početku i zasvirati pogrebni marš kako bi već poslije nekoliko minuta prešli u zaglušni ritam karipskih izazovnih plesova.Upravo zbog toga se za izazivanje samilosti Baruna Samedija i dobivanju njegove naklonosti diljem Haitija organizuju i brojni obredni plesovi tokom noći a na kojima je mogući prelaz u obredno seksualno orgijanje sasvim izvjesno.


Na grob pokojnika će porodica umrlog obavezno postaviti kršćanska obilježja ali će pored njih postaviti i ljudsku lobanju-pravu, da ne bi bilo zabune- ili crni cilindar kao znakove Baruna Samedija.Uz njih će familija pokojnika redati prigodne darove i poklone.Na taj način će se kupiti Barunova naklonost kojom će on braniti tijelo pokojnika od nekog Bocora koji bi ga mogao upotrebiti za izradu Zombija.Jednako tako, pokloni ce natjerati Baruna Samedija da duši pokojnika brani povratak među žive ljude.Jer, kad ne bi bilo toga, onda bi se pokojnikova duša neprekidno vraćala noću i potajice uvlačila u tijela spavača kako bi im pila krv i limfu.


No, može se dogoditi da i vudu obredi u takvim slučajevima nisu dovoljni ili nisu dobro napravljeni.To za posljedicu može imati trajno uvlačenje duše pokojnika u nečije tijelo.Tada se govori o opsjednuću koje izaziva mahnitanje, pa cak i zločine.Naime, na Haitiju ni danas ne postoji naziv za psihičke poremećaje i umobolne.Njih nazivaju opsjednutim od zlih demona.Sve poremećenosti uma ne liječe se u umobolnicama, uostalom na Haitiju nema ni jedne, već se pomoć traži uz vudu obrede, kako bi se umilostivio određeni Loa i bolest nestala.

CRNA MISA NA VUDU NAČIN

Postoje međutim i pojedinci koji su u cjelosti okrenuti prema služenju Barunu Samediju i kojima cijeli život proilazi u tom svjesnom služenju.Nazivaju ih različitim nazivima a nekako najpoznatiji i najuobičajeniji je Zobops.Moglo bi se reći kako se tu govori o pravom tajnom bratstvu čiji si članovi isključivo muškarci, dok je ženama najstrože zabranjeno.Zapravo, radi se o onom najkrvavijem i najmračnijem što vudu magija uopće poznaje.


"Radi se o ubojicama koji svakog punog mjeseca slave svoje odvratne svečanosti na kojima moraju prinjeti krvnu žrtvu onom koga prizivaju a to je Maitre Cafou.To ti je po katoličkom vjerovanju sam Dvorogi glavom i bradom, dakle Đavo-povjerila mi je jednom Mambo Oliv.-Zobopsi tokom svojih obreda oblače duge crvene halje do poda a na glave stavljaju maske raznih životinja.Svoje obrede najčešće održavaju na groblju a prije nego isti započnu slave Baruna Samedija, kako bi im on pripomogao i prizvao Maitre Cafou koji se na kraju zaista i pojavljuje u obliku crnog pijetla, crnog pileta ili crnog jarca.Ali, prije toga oni traže svoju žrtvu, pretražujući okoliš groblja ne bi li pronašli nekog usamljenog šetača ili zaspalog pijanca.Naiđu li na ljudsko biće odvlače ga na groblje.Najčešće su prisutna nagovaranja kako se radi o pozivu na neki ples ili spolnu orgiju a kad su u pitanju zaspali onda ih bez nagovaranja odvlače.Žrtve poje posebnim napitcima spravljenim od izmeta i krvi a u slavu Baruna Samedija stavljaju im na glavu crni cilindar.Što se dalje zbiva može se samo nagađati ali tek ti mogu kazati kako je kanibalizam izuzetno razvijen i kako se u unutrašnjosti Haitija još i danas može naići na komade trulog ljudskog mesa a što je jedino preostalo od žrtava krvožednih Zobopsa...
Pošto je Barun Samedi svojevrsni haićanski Princ Tame, on voli samo dvije boje;crnu i crvenu.Zato se na grobljima i stavljau uz njegove simbole samo crne svijeće i svi pokloni crne boje-uključujući i crno pivo-ali i sve ono što je crveno poput krvi, uključujući i bočice sa nacijeđenom krvi domaći životinja, žrtvovanih u njegovu čast.

Sva je sreća što Barun Samedi kao i svi drugi Loe vudua vole trgovinu i što je uvijek naklonjen prema onome ko mu ponudi u toj trgovini najviše.Zato Hungani i Mamboi moraju izuzetno dobro poznavati njegovu ćud kako bi u svim onim slučajevima-u kojima se posumnja na nečasnu rabotu i djelovanje Baruna Samedija-mogli tom mračnjaku ponuditi nešto više i bolje od onoga što je neko drugi ranije ponudio za ostvarenje svojih zlih ciljeva.Neki put ni veve, ni Gad, ni Pot de Tete, ni Krvni savezi nisu dovoljni a onda zaista sve zavisi od moći i znanja Hungana ili Mamboa, od onog drevnog usmeno prenesenog znanja koje neki puta traži i vrlo radikalne obrede ili magijske zahvate koje najčešće um bijelog čovjeka ne može razumijeti.

čast boga Ogoua




Tri dana i tri noći svake godine na Haitiju bjesomučno bubnjanje prati pjesme i vračanje, dovodeći desetine vjernika vudua u trans, stanje koje nije samo spektakularno nego može biti i opasno.Među najvažnije rituale vudu religije što su je iz Afrike prije 200 godina donijeli nesretni crni robovi spada slavljenje Ogoua a najznačajnija svečanost provodi se u Plaine-bu-Nordu (Sjevernoj ravnici) naselju udaljenom oko dvjesto kilometara od glavnog grada te otočke države u Antilima.

U ta tri "Ogouova dana", budući da popiju čašu nekog "svetog" napitka, muškarci i žene padaju kao po zapovijedi odjedanput u trans, stanje u kojem se njihove životne funkcije bitno smanjuju pa su nalik živim mrtvacima ili bolje rečeno mrtvim a živim ljudima, stanje u kojem stiču svojstva što se ne mogu objasniti egzaktnim biološkim zakonima.Pa ipak, unatoč tim nevjerovatnim zbivanjima, znanost se malo zanima za taj nesvakidašnji fenomen.Možda zato što sam pojam vudua posvuda izaziva podozrenje i nepovjerenje jer se odmah pomišlja na vještičije čini.Službeno, vudu-ceromonije nazivaju se turističkom atrakcijom, što se i može odnositi na onaj dio plesača i plesačica koji se pretvaraju da su zapali u trans, ali nikako ne i na prave vjernike vudua čije je stanje blizu same smrti.


Kult vudua na Haitiju je čudan spoj afričke religije uvezene iz Benina i katolicizma jer njegovi pripadnici vjeruju kako pomoću duhova mogu doprijeti u nevidljivi svijet.Ti duhovi takozvani Loe izazivaju snage što mogu biti vrlo opasne za laike, onoga ko nije upućen u tajne religije.Otuda potreba da tim ritualima rukovode specijalisti Hungani (svećenici) i Mambo (svećenice).

Ogou je drevni bog rata u Beninu a na Haitiju su ga izjednačili sa svetim Jakovom.Oni koji padnu pod njegov uticaj mogu postati vrlo nasilni ili pak dovesti sebe u takvo stanje koje može iz prividne smrti odvesti ravno u prestanak života.I jedno i drugo Hungani i Mambo sprečavaju.Crnci iz Afrike i iz Haitija nisu jedini koji prakticiraju vudu efekte.Ima i Europljana koji su skloni tim običajima poput francuskog sineasta Jean-Luca Magnerona.Nakon što popije sveto piće on sedam dana ne otvara usta ni za jelo ni za piće, nalazeći se u stanju bliskom smrti.Tokom tog vremena on naizmjenice pokazuje euforiju i divlje strahove.A kad se probudi, tvrdi kako je stekao novu ravnotežu u životu, kako je postao mnogo vedriji i zadovoljniji.

"Vudu mi otkriva moju pravu ličnost", kaze Magneron.


Međutim, žene s Haitija koje zapadnu u takav trans nakon budjenja odbijaju da kažu bilo šta o onom što su doživjele.Neke od njih nakon transa ostaju ukočene, baš kao da ih je uhvatio grč cijelog organizma, što može potrajati i satima.A neupućenim se događa i da nakon transa zapadnu u nesvjesticu.Vrlo je zanimljivo da takav gubitak svijesti kod muškaraca može potrajati i do jedanaest dana ali kod žena nikad ne prelazi razdoblje od sedam dana.Je li to znak da su žene otpornije ili da njihovo doživljavanje boga Ogoua nije tako intezivno kao u muškaraca.Ipak,takva tvrdnja može biti brzopleta.Jer, baš se žene za vrijeme transa, kad padnu u letargiju, često nalaze na samom rubu života.

Primjerice, svake godine prisutni spasu po nekoliko žena od utapanja u razrijeđenom blatu.Naime, godine 1960. uragan "Flora" ostavio je nakon pustošenja usred Plaine-du-Norda golemu rupu u zemlji koja se ispunila vodom, da bi se zatim pomiješala sa zemljom i tako postala bazen žitkog blata.Haićani drže da je ta rupa nastala srdžbom boga rata Ogoua pa vjernici u želji da umilostive Lou skaču u jamu, riskirajući život.

Svemogući bogovi Haitija




Bez pojedinih Loa i njihove naklonosti život je, smatraju na Haitiju, naprosto nemoguć.Jedan od takvih Loa je strašni Hogou, Loa koji izuzetno voli žrtvovanje pasa, crnih pilića i bijelih kokoški.On je onaj Loa koji izvrsno poznaje metale, njihovo topljenje i stapanje, kovanje i izradu.Uostalom u istom mu je i značenju i samo ime.Naime, na jeziku Fon riječ Gou znači kovač a kovači su oduvijek u drevnih naroda zbog svog znanja bili na posebnoj cijeni pošto su podjednako znali izrađivati metalno oruđe ali i oružje.U najkraćem, njegova bi djelovanja mogli vezati uz europske mitološke zaštitnike i bogove Marsa i Vulkana.Zato su i svi iskovani talismani i zaštitna sredstva pod zaštitom ovog Loe.Također, to je i zaštitnik rata u vudu religiji, ali u novije vrijeme - koje li ironije- i zaštitnik politike i političara.Iz toga je proizašlo vjerovanje kako je ovaj Loa odgovoran za sve vrste nesreća, uključujući i one automobilske.Zato se i može dogoditi na Haitiju da oni malobrojni auti -čak i kad pripadaju najbogatijem sloju društva - imaju uz volan obješen i neki ručno iskovan talisman koji štiti od nesreća i udesa.
No, Hogou ima još jedan izražajni, vrlo važan oblik.To su prahovi.Naime, na Haitiju se prahovi pripremaju na poseban način i nakon što se neka tvar pretvori u prah potrebno joj je proći i kroz plamen da bi se pročistila.To znači kako se neki prahovi samo zagrijavaju u glinenoj posudi na vatri a neki prže na ručno okovanom komadu željeznog lima.Ovi drugi su se osobito koristili pri vudu obredima vezanim uz crnačku slobodu na Haitiju, jer bi se prije bitke ratnici po tijelu mazali posebnim mješavinama prahova i krvi, kako bi postali nepobjedivi.Takvi su Djagi rituali danas rjetkost ali se zato prahovi izmješani sa krvlju koriste pri svim današnjim obredima a uz koje je vezan ritualni ples.Ti prahovi olakšavaju upadanje u plesni trans, koji je uvijek vanjski izričaj uspostavljene veze s nekim Loom ili nizom Loa.Na neki način ti prahovi pomažu tijelu da očvrsne i bez naknadnih posljedica podnese uspostavljenju vezu sa duhovnim svijetom.Isto tako, mazanje tijela tim prahovima pomaže i kao zaštita od bijesa određenih Loa, ali i kao zaštita od napada nekog mračnog i zlog čarobnjaka koji svoje znanje koristi kako bi nekom nanio zlo.



SVETA MJESTA GROMA



Vrlo vazan Loa je i Heviess koji vlada munjama.Svako malo Haićani kao uostalom i stanovnici cijelog područja Kariba imaju prilike osjetiti njegov gnjev.Tropske oluje sa kišom koja lije kao iz kabla praćene su munjama koje neštedimice udaraju o stabla, zemlju ili o morsku površinu, izazivajući veliki strah svojim gromoglasnim praskom i popratnom tutnjavom.Mjesta o koja udari munja su posebno posvećena, pa se na primjer zemlja koju je spržila munja prikuplja kako bi se od nje mogli izradjivati razni talismani ili kako bi služila za izazivanje milosti nekih Loa.To vrijedi i za gromom opržena stabla od koji se izrađuju figurice za vudu čaranja, kao i za životnjska trupla kojih poslije oluje po Haitiju uvijek ima.



ZEMALJSKE OČI



Među važnijim Loama je i silni Aziza, šumski Duh koji je prisutan u svim šumama otoka.To je Loa koji je ljudima otkrio znanje i moći vezane uz bilje i njegovu ljekovitost, ali i bilje i njegovu otrovnost.Isto tako to je Loa koji je ljudima otkrio kako će se moći zaštiti izradom talismana i amuleta biljnog i životinjskog porijekla.On je taj Loa koji je pradjedovima Haićana u davnom kraljevstvu Dahomej podari prvi Ayinoukon, misteriozni okrugli predmet poput loptice koji se mogao objesiti od uzicu oko vrata.Želimo li znati pravo značenje Ayinoukona, onda i opet moramo posegnuti za jezikom Fon, u kojem se taj predmet može prevesti kao "Zemaljske oči".Taj misteriozni magijski predmet je zapravo simbol sveg tajnog znanja kojeg čovjek ima o prirodi oko sebe a koje mu omogućava življenje u skladu sa njom, po njezinim nepisanim, ali važnim zakonima.Loa Aziza je zakleo haićanske pretke i na čuvanje tajne vudua pa se stoga on ne otkriva ko na poseban način nije iniciran a što znači i kako je zavrijedio da u te tajne bude upućen.Za mene je ovo vrlo zanimljiv podatak jer u područje magije uvodi jednu sasvim novu vrijednost: dok se u gotovo svim izražajnim oblicima magije danas u svijetu prvo stiče znanje kako bi se moglo pristupiti inicijaciji u vuduu je upravo obrnuto i prvo se radi inicijacija a tek onda se postupno iniciranoj osobi otkrivaju tajne magije.Loa Aziza je bio taj koji je kao šumski Duh ljudima pokazao snagu i značenje Krvnog Saveza a o kojem ću malo kasnije nešto više napisati.

Krv - hrana bogova

Mada su obredi vudu magije prakticiraju na cijelom karipskom području, posvuda gdje danas žive potomci onih nasilno odvedenih afrički robova, Haiti prati mračna slava centra u kojem su se ti obredi sačuvali u najizvornijem obliku.A taj izvorni oblik prvenstveno je vezan uz takozvanu crnu magiju, koja je bila i ostala sredstvo odbrane od asimilacije bijelaca i uništenja sjećanja, koja jedino preostaju kad se ostane bez domovine i korijena predaka.Podatak kako je i danas izvorna vudu magija vezana uz krvne žrtve - pri čemu ni one ljudske nisu isključene - može u taknoćutnosti čitatelja izazvati gađenje i osudu zbog primitivnosti vudu vjerovanja, pri čemu se zaboravlja da su takozvane bijele civilizacije tokom svojih postojanja napravile daleko više krvoprolića i zvjerstava no Vudu, da o onom što se događa u ratovima među pripadnicima bijele rase ni ne govorimo.Ali, nekako je u genima ljudskog roda da olako prosudi i osudi druge, zaboravljajući svjesno na vlastitu primitivnost.



MAGIJA KRVI




Crnačka crna magija Haitija izuzetno je jaka, jer je jaka i crnačka vudu magija Afrike, jer je snažan i cijeli Crni kontinent.Prisjetimo se kako je crni čovjek morao živjeti u svojevrsnoj simbiozi sa Prirodom ako je želio preživjeti ali i kako je bio prisiljen pronaći sredstva i pomagala kojima će tu divlju Prirodu zauzdati, ako je već ne može pobijediti i pokoriti.Vudu magija u Africi je vijekovima bila jedina duhovna odbrana kojom su crna plemena mogla odbraniti svoj duhovni integritet.Da bi bila uspješnom ta je odbrana morala biti snažnom.To što se vezala uz krv žrtvi potpuno je logično jer je krv gotovo u svim civilizacijama bila ono najjače i najvažnije što se moglo koristiti u magiji.Krv žrtve koristila se u obredima ne zato da bi se žrtva mučila - iako je u manjoj mjeri bilo i toga - već kako bi se korisno upotrebila snaga koja se nalazi u krvi.Ta je snaga prema mišljenju predaka bila toliko jaka da se samo njome moglo nadjačati prirodne sile i zatim ih iskoristiti u određene svrhe ljudskog probitka.Ako se ispila krv neprijatelja, onda je neprijateljov duh ulazio u novo tijelo i snažio ga; ako je neka životinja bila jaka i opasna, ispijanjem njene krvi čovjek je također postajao jakim i opasnim, ako se krv neke životinje prolila po koži nečijeg tijela, bilo je to jednako ispijanju krvi žrtve.Ako se obredno krv prolivala po koži čovjeka i po kipu nekog božanstva onda se zadovoljavala potreba božanstva za žrtvenim darom a njegovo dobrostivo djelovanje usmjeravalo i vezalo upravo za onoga ko bi krvlju bio poprskan po koži.
Krv je u magiji uvijek bila u središnjem mjestu zanimanja, pa je tako moralo biti i u svakodnevnici.Krv koja povezuje razne generacije iste porodice bila je i ostala izuzetno snažno vezivno tkivo ljudske zajednice, zato je i krv određenih plemena često bila važnija od samog naziva tog istog plemena.Zato je međusobno krvno bratimljenje ceremonijalno nekad i bilo toliko važno čak važnije od ikakvog drugog sklopljenog ugovora ili veze.
Upravo tu važnost ima i krvna žrtva u današnjoj vudu magiji - krv žrtve međusobno povezuje u istu cjelinu i odabranog Lou i onoga ko traži njegovu pomoć, oni postaju braća koja se međusobno moraju pomagati a pošto je svaki Loa mušićav i hirovit ovakvim se bratimljenjem ta mušićavost uništava.



KRIVIČNI ZAKONIK HAITIJA




Zato nas i ne smije čuditi što je u starom Krivičnom zakoniku Haitija iz XVlll. vijeka postojao članak koji je najstrože kažnjavao ceremonije u kojima se koristi krv sa posebnm naglaskom i navođenjem one krvi koja bi se koristila za djelovanje na drugog čovjeka u svrhu njegovog potpunog psihičkog i fizičkog podčinjavanja ili laićki rečeno pretvaranja u Zombija.Kazne su bile drakonske, ali krv iz Vudu obreda nisu uspijeli iskorijeniti.Tek, Vudu se u svom najkrvavijem obliku samo još dublje povukao u izolaciju ćutnje i skrivanja.
Krv u Vuduu se ne koristi zato sto bi bilo riječ o neukosti primitivaca već zato da bi se pojačalo djelovanje obreda, da bi oni donijeli željene plodove.Čak bi se moglo reći kako se krv lije da bi se nešto blagoslovilo.Uostalom, nije li prolivena krv mladenkinog djevičnjaka u prvoj bračnoj noći bijelih zajednica u istoj funkciji.Stoga i korištenje krvi u Vuduu treba posmatrati kao korištenje određenog pojačivača, bogovima uvijek dragog dara, ali i vrlo sugestivnog prizora kojeg krv pruža gledateljima, snažno djelujući na sva osjetila.
Vjerovanje u krv kao prvo počelo svakog života naći ćemo podjednako i kod Sumeraca i kod Babilonaca i kod Grka ali i kod kršćana gdje je Isusova krv postala objekt vrlo raširenog kulta obožavanja i molitve.Trebamo li spominjati Kuran gdje se može pročitati kako je Allah čovjeka stvorio iz grumena krvi.I tako dalje.
Upravo zato se krvi i pridaje toliko važnosti u magiji, upravo zato je ona gotovo neizostavni dio obreda haićanske Vudu magije.Krv u sebi sadrži misterioznu snagu i tu snagu magija želi iskoristiti.Za najjače obrede potrebna je najjača snaga a tu najjaču snagu ima samo krv.Bez obzira radilo se o ljudskoj ili životinjskoj, krv je uvijek krv.

Voodoo puška za bacanje čini

Šta je Jacatu. U najkraćem, moglo bi se kazati da je riječ o svojevrsnom modelu puške koji služi za bacanje čini ili o svojevrsnoj magijskoj pušci.U odnosu na druga pomagala vudu magije riječ je o relativno savremenoj umotvorini koja je nastala onog trenutka kad su afrički crnci na Haitiju spoznali ubojitost vatrenog oružja i prvi se put s njim i upoznali.Takav Jacatu se koristi još i danas.Najčešće je to željezna cijev u koju se stavljaju razni magijski predmeti koji mogu izazvati zlo: čavli, pseći zubi, komadići stakla, prahovi i slično.Svi su ni prethodno obrađeni na poseban, crnomagijski način a zavisno od zla kojeg će izazvati.Neki od njih će izazvati samo manju zdravstvenu tegobu, drugi tešku bolest, treći čak i smrt; neki ce izazvati tešku ljubomoru, drugi vezati nekog muškarca za mrsku mu ženu, treći dovesti do smrti nevoljene djece.Takva cijev u sebi sadrži i malo baruta, kako bi se magijski projektili mogli ispaliti prema odabranoj žrtvi.


Onaj ko koristi Jacatu najčešće se krije u šiprazju i vreba svoju žrtvu.Kad je ugleda i kad je nanišani, onda ce prinjeti plamen rupici kroz koju će aktivirati barut, dok će kroz otvor na drugoj strani izletjeti projektil.On ne mora nužno pogoditi žrtvu u tijelo, već je dovoljno da padne pred njezine noge, kako bi se stopalom nagazilo na podmetnuto zlo.Ispaljivanje je popraćeno praskom koji plaši žrtve a obrana od ovakve vrste napada unaprijed ne postoji, već se pomoć može zatražiti tek kad je na nekog Jacatu već bačen.


Postoji i starija varijanta Jacatua, koji se na Haitiju također još uvijek koristi.Riječ je o magijskom luku i strijeli, koja na svom vrhu umjesto šiljka ima magijske predmete koji mogu izazvati zlo.Onaj ko želi nanijeti zlo odapet će takvu strijelu ili u nastambu žrtve ili u samo žrtvino tijelo, ali se ni u ovom slučaju neće lično pokazati.Ovaj drugi način korištenja Jacatua prisutan je i danas u Africi, u takozvanom području Dju-Dju magije, gdje se smatra kako je dovoljno odapeti strelicu prema neprjatelju, a sama strela pronaći će već svoj put i pogoditi neprijatelja u najosjetljivije mjesto.Opasnost Jacatua je u tome što on može pogoditi svakog i što za njim svako može posegnuti.Pošto nema čovjeka koji nema nekakvog svog nepriatelja ili barem zavidnu osobu koja mu želi zlo, onda je jasno kako je Jacatu vrlo rašireno vudu pomagalo.

Vudu prahovi i talismani

Kao prvo, evo naziva sa kratkog popisa vudu pomagala koja se standarno nalaze u ponudi odgovarajućih trgovina i Hungana, poglavito u New Yorku i u Kaliforniji.Od prahova to su: "Poudre d*Alger" za poticanje ljubavnih osjećaja i za sreću; "Kyoto Powder" protiv nesreća i za tjeranje zla od neke osobe; "Lady Luk" koji uravnotežuje finansijsku situaciju i potiče dobit posebno u novcu; "Rewenge Powder" koji služi za zaštitu stambenog ili poslovnog prostora; "Good Luk Powder" koji je namjenjen hazarderima za poboljšanje finansijske situacije u igrama na sreću; "Dragon Powder" koji služi za ostvarenje ljubavnih veza i povratak jakih osjećaja; "Dragon Bath" koji se odlikuje vrlo snažnim mirisom i koji je namjenjen seksualnoj privlačnosti i sklapanju novih emotivnih veza; "Buene Ferte" koji služi za privlačenje sreće u svim njenim izražajnim oblicima; "Poudre de Protection" koji miče sve moguće oblike nesreće ili incidenata; "Mi Gagne" koji je namjenjen naplati svih vrsta i oblika dugovanja i "Poudre Inocatoee" koji služi svim onima koji se bave magijom pošto jača paranormalne sposobnosti svakog pojedinca.


Kad je u pitanju Gad (najača vrsta vudu talismana) onda su oni najčešće slijedeći:


Gad za dobivanje unosnog, sigurnog i dugotrajnog posla u obliku ručno iskovanog kruga u čijem središtu prolaze dvije linije pod pravim kutem, dijeleći Gad na četiri dijela, u lijevom je dijelu nacrtana prva mjesečeva četvrt a u desnom šesterokraka zvijezda, dok je u donjem dijelu nacrtano more u obliku četiri valovite crte i u gornjem dijelu crni krug.Iscrtava se na palminom listu i nosi prislonjen o tijelo prsišta sedam dana i noći.


Gad za lični novčani dobitak koji je iscrtan na palminom listu i koji se nosi u džepu tokom deset dana i noći.Na listu je nacrtan polukrug izbočen prema gore.Na njegovoj najvišoj tački je uobičajeni simbol dolara u kojem je slovo S precrtano u obliku zmije, a dvije paralelne linije koje ga sijeku su u obliku štapova ručki okrenutih prema van.


Gad za dostizanje zvučnih, unosnih poslova i uspjeh na hijerarhijskoj ljestvici u nekom poduzeću, koji je iscrtan na bilo kakvoj životinjskoj koži koja je prethodno uštavljena.U središtu kože je iscrtan istokračni trokut, čija je unutrašnjost ukrašena paralelnim linijama.U središtu trokuta je nacrtana velika, crvena kružnica.Gornji i desni kraj trokuta su ukrašeni u obliku obrnutog slova S.Ovaj se Gad neprekidno drži unutar poslovnog prostora i nikad se iz njega ne iznosi.


Gad za izazivanje, pojačavanje i trajanje ljubavnih osjećaja unutar neke bračne ili ljubavničke veze, koji je nacrtan na palminom listu isključivo uz pomoć papiginog pera bilo koje vrste, a koristeći krv bilo koje životinje kao tintu.Kao baza se iscrtavaju četiri pravokutnika od kojih je najdonji najveći, sljedeći nešto manji a treći još manji.U najvećem se, počevši sa lijeva na desno iscrtavaju tri sjekire, pa tri slova T i konačno tri pisana velika slova A.U slijedećem pravokutniku se iscrtava simbol zmije koja nema ni repa ni glave, a slijedeći pravokutnik je cijeli prekriven prekriženim linijima.Iznad svega se crta križ čija su tri kraka ukrašena jednostavnim simbolima zvijezde.Unaokolo svega iscrtavaju se polumjeseci okrenuti krakovima prema križu, a zatim se dodaju sa lijeve i desne strane još po jedna zavojnica okrenuta svojim krakovima prema van.


Gad od ručno otkovanog željeza u obliku medalje a koji sa jedne strane ima nacrtan istokračni trokut ispunjen sa sedam manjih trokuta koji se međusobno ne dodiruju, dok je sa druge strane napravljen krug u kojem se nalazi zavojnica okrenuta prema udesno a koja ima tačno sedam zavoja.Ovaj se Gad koristi kako bi donio vlasniku sreću na svim poljima ljudske djelatnosti i doveo ga do slave i velikih novčanih dobitaka.


Gad od ručno otkovanog željeza na kojem je s obje strane isti simbol: slovo V preko kojeg je nacrtan isti taj ali preokrenuti simbol.Krajevi slova su uvijek ukrašeni viticama po želji a iznad njih su nacrtane zvijezde.Središnji dio simbola je iscrtan u obliku središnje žile lista sa žilicama s obje strane.Ispod njega se nalaze početna slova imena i prezimena vlasnika takvog Gada u obliku četvrtaste medalje koja donosi ljubavnu sreću.


I za kraj Gad od ručno otkovanog željeza koji je namjenjen sreći u zadovoljavanju tjelesnosti.Sa jedne strane kovan je simbol erektiranog penisa a sa druge strane simbol ženske vagine.Oba simbola su uokvirena sa po dva paralelna kruga

SE PLAŠI VUDU KRALJICE



Marie II. odnosno Marie LaVeau Clapion rođena je 2.februara 1827. godine kao jedno od petnaestero djece Marie Laveau i zapravo je nepoznato kad je njena majka odlučila da će Marie II. nastaviti njezinu karijeru.Prema nekima bilo je to zbog nevjerovatne sličnosti.Drugi tvrde da su zjenice Marie II. bile u obliku polumjeseca.Marie II. je bila ona koja je više budila strah nego je to njena majka ikad.


Jednako kao i majka počela je raditi kao frizerka da bi potom otvorila kafić i javnu kuću u ulici Bourbon između ulica Toulouse i Saint Peter.Nastavila je djelovati iz svoje Bijele kuće "Maison Blanche" koju je izgradila njena majka za tajna vudu okupljanja.Vrlo brzo njeni čarobnjački talenti dolaze na vidjelo.Plesovi i sakupljanja, orgije i slavlja na koja su dolazili mnogi uticajni bijeli ljudi postaju sve učestaliji.I dok mahnitost raste policija miruje u strahu da bi ih vudu kraljica mogla začarati.


Na veliki vudu praznik 23.juna godine 1872. Marie II. pojavila se na ceremoniji pjevajući zajedno sa okupljenom svjetinom.U kotlu su se kuhali u vodi i pivu, začinjenima solju i crnim biberom, crna mačka, crni pijetao, začinjeni prašcima, te zmija razrezana u tri dijela, predstavaljajući Sveto Trojstvo.Takvo jelo je posluženo okupljenima.Nakon gozbe slijedilo je ponovno pjevanje i slavljenje Marie II..Potom su se okupljeni osvježili u jezeru, odmarali se pola sata ili upuštali u spolne odnose.Četiri nage djevojke pohranile su ono što je ostalo od pripremljenog jela u pivsku bačvu a po svitanju okupljeni su se razišli





ČUDESNI GROB KOJI ISPUNJAVA ŽELJE



.
Marie II. umrla je 16.juna 1891. godine u svojoj kući u ulici Saint Ann.Novine su je slavile kao dobrotvorku i iscjeliteljicu koja je posve bila posvećena svojoj katoličkoj vjeri.Nijedne novine nisu spomenule njenu vudu prošlost.Čak su i njena djeca tvrdila da se njihova majka nikad nije bavila vuduom i pobijala su svaku povezanost sa kultom.Smrću Marie I. i Marie II. jednostavno nestaje sa scene, odnosno javnost gubi zanimanje za nju.I dalje je nastavila voditi vudu ceremonije i vladati Maison Blancheom ali novine je više nisu nikada spominjale.Prema nekim izvorima umrla je krajem 19. vijeka, utopivši se za vrijeme velike oluje na jezeru Pontchartain, međutim, neki tvrde da su je vidjeli 1918.godine.
Kako god bilo moć Marie LaVeau nije završila smrću niti majke niti kćerke jer obje su tvorile taj mistični lik.Sahranjene su u porodičnoj grobnici na groblju St.Louis broj 1.Na grobu stoji ime Marie Philome Clapion, umrle 11.juna 1891. Ta grobnica još i dan, danas privlači vjernike i obožavatelje koji je pohode i ostavljaju joj darove u obliku hrane, novca i cvijeća moleći je za pomoć nakon što se okrenu oko sebe tri puta i nacrtaju znak krsta crvenom ciglom na kamenu grobu.Drugi izvori kažu da je potrebno da bi Marie ispunila želju nacrtati tri križa ciglom, staviti ruku na njh, zatvoriti oči, protrljati stopalom rub grobnice tri puta i potom zamoliti Marie da napravi svoju gris-gris čaroliju za vas.Na groblju St.Louis broj 2 postoji još jedna grobnica s imenom Marie LaVeau.I na ovoj su nacrtani crveni križevi.Ljudi je nazivaju "grobnicom koja ispunjava želje".

MARIE LAVEAU- VUDU KRALJICA

Kad je riječ o jednoj od najpoznatijih vudu svećenica, Marie LaVeau, ljudi često nisu ni svjesni činjenice da je riječ o dvije osobe čiji su životi i sudbine višestruko povezani.Riječ je tu o majci i kćerki LaVeau koje su djelovale na području New Orleansa tokom 19. i 20. vijeka i čiji se uticaj i danas osjeća među vjernicima vudu religije.
Marie I. majka, rođena je New Orleansu 1794. godine kao slobodna obojena žena.Bila je mulatkinja, mješavine crne, bijele i indijanske krvi, po nekim kći bogatog francuskog plantažera.Bila je visoka i ponosnog držanja, tamne kovrčave kose i zlatne kože.Dana 2. augusta 1819. godine udala se za Haićanina sa Saint Dominguea, Jasquesa Parisa, također slobodnog obojenog muškarca.Međutim, brak nije dugo potrajao jer je Paris odjednom samo nestao, tako da mu se više ni traga nije moglo naći, sve do 1826. godine kada je izdana potvrda o tome da je mrtav.Marie nakon toga počinje sebe nazivati Parisovom udovicom i bavi se frizerskim zanatom, uređujući bogate bijelce i kreolske žene u New Orleansu.I tu počinju prve manifestacije njene vudu moći.


Marie je bila takva ličnost kojoj su se osobe za koje je radila bez ikakva razmišljanja povjeravale svoje najveće tajne, ljubavne, poslovne ili uopće životne.Marie je imala uvide u živote velikog broja bogatih porodica New Orleansa.Godine 1826. Marie počinje živjeti ponovo s jednim Haićaninom, Louisom Christopherom Duminyjem de Clapionom s kojim će ostati sve do njegove smrti 1855. odnosno 1835. prema drugim izvorima.Mada se nikada nisu oženili zajedno su imale petnaestero djece.Marie se u to vrijeme prestaje baviti frizerskim zanatom i posve se posvećuje vuduu.


Vudu se u ovom području prakticirao u tajnosti od pojave prvih robova te se nastavio širiti među njima sve dok ga nisu polako počeli prihvatati i neki bijelci.U vrijeme početka Marijine vladavine trećina vjernika vudua bila je bijala.No, bijeli bogataši su još uvijek bili užasnuti pričama o vuduu a 1817. u tu svrhu zabranjeno je svako okupljanje, osim nedjelje,.Priče o čarolijama, orgijama, bacanju čini, zaokupljale su maštu i ledile krv u žilama.No vjernici vudua nalazili su načina da poštuju svoje bogove bez obzira na zabrane.

Kad je Marie La Veau odlučila postati vudu svećenicom na području New Orleansa bilo je puno vjernika a jednako tako mnogo drugih svećenica.Izvori govore kako su njene suparnice samo odjednom počele bježati s ovog područja užasnute njenim gris-gris moćima a neke su i na silu protjerane.Marie je u svojim obredima koristila mnoge elemente katolicizma (svetu vodu, tamjan, statue svetaca i katoličke molitve) da upotpuni vudu rituale.Da si osigura moć i da se zaštiti pozivala je javnost, novinare, policiju i gradske bogataše da prisustvuju njenim ceremonijama na taj način komercijalizirajući svoju religiju.Naravno odaziv je bio velik.Bijeli bogataši nisu mogli odoljeti idejama orgija s lijepim mladim crnkinjama i mulatkinjama koje su im postajale ljubavnice.Tajni sastanci su odjednom postali javni.Prema nekim podacima sastanci su se održavali iza katedrale St.Louis.Marie La Veau postaje poznati lik koji je presjedavao tim sastancima i okupljanjima a društvu svoje zmije-ljubimice Li Grand Zombi.


Kombinirajući svoje znanje sa svojim magičnim naukom i djelujući na vrlo promišljen način, Maria vrlo brzo postaje jedna od najmoćnijih zena New Orleansa.Bila je u svim aspektima gradskog zivota.I naravno svoju je vještinu znala dobro naplatiti.Cijene su se kretale od deset dolara za ljubavni prašak do hiljadu dolara koje bi joj plaćali suci i političari kako bi im pomogla da pobijede na izborima.No najviše je pomagala svojim ljudima, obojenima.Postalo je moderno doći na savjetovanje kod velike vudu svećenice.


Godine 1869. Marie, sada stara 75 godina, posljednji put će održati obred u funkciji vudu kraljice nakon čega će objaviti da se povlači sa scene mada to zapravo nikada nije jer je nastavila djelovati iz sjene iz svoje kuće u ulici Saint Ann sve do svoje smrti godine 1891.O toj kući postoji jedna zanimljiva priča koja je možda više legenda nego što je zasnovana na stvarnim činjenicama.Priča je o tome kako je Marie La Veau dobila tu kuću.Godine 1830. priča kaže jedan je kreolski gospodin bio izuzetno zabrinut za život i sudbinu svog sina koji je bio osuđen za silovanje i ubistvo mlade gospođice.Mada nije previše vjerovao čarolijama, izgubivši nadu u tradicionalne metode, odlučio je poći do žene za koju je čuo da je mnogima pomogla svojim izuzetno jakim moćima.Pojavio se na njenim vratima bez novčića u džepu ali s obećanjem da će joj ako pomogne njegovom sinu prepustiti kuću u ulici Saint Ann koja je bila u njegovom vlasništvu.

Žena, pošto joj je kreolski gospodin detaljno ispričao slučaj svog sina, mirno reče kako može biti bez brige-njegov sin će biti oslobođen.Gospodin se vrlo začudio uvjerenju s kojim je ona izrekla te riječi ali već je mogao osjetiti kako ga preplavljuje mir.S tim osjećajima napustio je kuću vudu kraljice, čekajući suđenje svom sinu.
Na dan suđenja Marie je otišla u katedralu St.Louis i provela u njoj jutro moleći se i držeći pod jezikom tri zrna gvinejskog bibera.Zatim je krenula u sudnicu i nagovorila jednog od radnika da je pusti u dvoranu prije nego je suđenje počelo.Ušavši u praznu sudnicu prišla je sučevu stolcu i stavila tri zrna bibera ispod njega.Nakon toga je izašla.Suđenje se odigralo kasnije tog dana i mladić je bio oslobođen.Njegov otac oduševljen ishodom održao je obećanje i poklonio Mariji kuću u ulici St.Anne.
Legenda o Marie LaVeau ne prestaje njenim povlačenjem iz javnosti jer istovremeno na scenu stupa Marie II. kći koja je na majku neobično nalikovala i koja nastavlja njenu slavnu karijeru.

AZACCA ILI ZAKA-Ovo je Ghedeov mlađi brat, loa poljoprivrede, i često se prilikom Zakinog prizivanja pojavljuje i njegov brat.Ima lik jednostavnog mladog seljaka i stoga ga seljaci veoma poštuju.Bosonog je i nosi slamnati šešir.Voli pušiti lulu, i on veoma voli hranu, no profinjeniji je i kad ugrabi nešto što mu se sviđa rado s tim pobjegne da bi sam i neometan proždro nagradu.Često ga nazivaju rođakom.Ne voli ljude koji žive u gradu, sumnjičav je i često radi stvari samo da bi zaradio.Kad ne radi, voli plesati i ganjati djevojke.Onomu ko mu se zamjeri ne oprašta lako.Kad nekog opsjedne rado ogovara lokalne ljude.Poligamist je i voli incest.

U Vudu magiji se do ljubavne sreće može doći na nekoliko načina a koji će se put odabrati zavisi od lične procjene i želje.Jedan od mogućih načina je da se malom pilom prepili neki koštunjavi plod -poput oraha ili lješnjaka- ili da se prepili na dvije jednake polovice koštunica nekog ploda.Ljuske treba pažljivo, bez oštećenja očistiti, a zatim isprati u nekom alkoholu, rumu ili sličnom.Nakon što se osuše, treba u njih staviti papirić s ispisanim svojim imenom i prezimenom i imenom i prezimenom voljene osobe.U papirić treba pljunuti, presavinuti ga na što manju površinu a zatim dodati tri kapi menstrualne krvi ili za muškarce tri kapi vlastite sperme.Također, valja dodati vrlo malo u prah istucanog cvijeta crvene ruže, komadić neke tkanine crvene boje i sitno izrezano perje crne kokoške.Zatim obje prerezane polovice treba pažljivo slijepiti, kako se ne bi vidjelo otvaranje i rezanje.Potom se tako prepariran plod sprema u vrećicu neke crvene tkanine i nosi sa sobom uvijek kad se dolazi do susreta sa voljenom osobom.Djelovanje je tim jače i brže, ako se sve pripremilo tokom noći za trajanja punog Mjeseca.

Do ljubavne sreće se može doći i na taj način da se od drage i željene osobe udalje sva druga bića koja bi mogla ugroziti sreću i nametnuti se kao odabranici ili odabranice srca.Za izradu takve čarolije valja tokom noći mladog Mjeseca otići na groblje i zagrabiti zemlje sa bilo čijeg groba i odmah je po dolasku kući brižno prosijati kako bi se dobio zemljani prah.Taj se prah stavlja u bilo kakvu vrećicu i nosi neprekidno sa sobom.Kad god se naiđe na neku osobu koja bi potencijalno mogla biti opasna po zaželjenu ljubavnu sreću, treba u pogodnom trenutku tim prahom naprašiti bilo koji dio njezinog tijela ili odjeće.Na taj će se način osoba prisiliti na udaljavanje iz blizine voljene osobe, odnosno na svađu sa njim.

Agwe-nazivaju ga i jeguljom i morskom školjkom te punoglavcem u ribnjaku.Erzulin je ljubavnik i vladar mora.Vlada nad svim živim u i nad morem, uključujući i brodove i mornare.Njegovi su simboli mali brodovi, ribice načinjene od metala, vesla obojena sivim bojama.Voli uniforme.Štiti one koji ga obožavaju.Priziva ga se glazbalima od školjaka.Ako je prizvan, moraju mu se pripremiti spužve i voda da se ne isuši jer on je morsko biće.Voli šampanjac, stoga mu ga obožavatelji žrtvuju, stavljajući ga u male barke koje potom otisnu u more.Potone li barka Agwe je prihvatio žrtvu i štitit će one koji su mu je pripremili.No, vrati li se barka na obalu Agwe odbija svoje obožavatelje pa mu se zato moraju žrtvovati dvije bijele ovce.Ovaj loa ima vrlo svijetlu kožu i zelene oči.

Ayezan-ovo je Legbina žena, zaštitnica tržnica, vrata, prepreka i zna sve što se događa u svijetu duhova.Ona bira i podučava mlade svećenike i svećenice.Žrtvuju joj se bijele ili crne koze.Voli palmino drveće.Ima lik starice i predstavlja jedno od najstarijih božanstava, pa joj se stoga moraju prvoj ponuditi žrtve.Najčešće ne opsjeda ljude sve dok joj se muž ne pojavi u ceremoniji.Veoma voli svoje poklonike i voli da ih ima što veći broj.Kažnjava samo da poduči.Svoje poklonike može odbraniti od zlih duhova.Ne voli one koji iskorištavaju slabije i nemoćnije od sebe i takve osobe rado kažnjava.


a

HAIĆANSKI BOGOVI U SVETAČKOJ HALJINI

Pišući o Loama i trgovini koja se sa njima vodi kako bi pomogli u ostvarenju željenih ciljeva u vudu magiji spominjani su i kršćanski sveci koji svojim izgledom na Haitiju nadomještaju Loe koji nemaju standardiziranu karakterističnu tjelesnost.Navođeni su i načini kako se i u katoličkim bogomoljama pojedinim svecima i zaštitnicima daruju prigodni darovi kako bi se preko njih stupilo u dodir s određenim Loom i ostvarilo željeno.

Pošto bi opisivanje ceremonija vudu magije pri stupanju u vezu sa Loama bilo za čitaoce prekomplicirano i zahtijevalo izuzetno široka objašnjenja mnogo je jednostavnije koristiti kršćanske svece, pa njima ponuditi odgovarajuće poklone kako bi pripomogli u rješavanju određenog problema.Također, savjetujem da si svako nekoliko kipova ili jedan određeni nabavi i drži kod kuće, pri ruci, kako bi ga svakodnevno mogao koristiti.Učinak je prema postavkama vudu magije jednako vrijedan bez obzira na materijal od kojeg je kip ili kipić napravljen.

Sveti Sebastijan-jedan od najčešće korištenih kršćanskih svetaca u vuduu je onaj sv.Sebastijana.Lik mu se prepoznaje po strijelama zabodenim u tijelo.Koristi se u vuduu pri svim onim obredima i pri izradi svih pomagala koja se koriste protiv bolesti.A pošto se prema crnačkom vjerovanju i ljubav, pogotovo neuzvraćena, također može svrstati među vrstu bolesti onda se Sebastijana koristi i kod izrade pomagala za ostvarenje ljubavne želje.Najviše mu se daruju parfemi, ukrasi. cigare ali i dijelovi rublja, posebno grudnjaci.

Sveti Patrik-ovaj svetac je inače zaštitnik Irske, najčešće se prikazuje kako u rukama drži zmije ili gazi po njima.On svojom kršćanskom ikonografijom odgovarao Loi Dan a Sveta zmija vezana je uz blagoslov svake ljudske akcije bez obzira prema kakvom je cilju usmjerena.Zato se na njegovom kipu stavljaju najrazličitiji pokloni a vezani uz nečiju želju.Na primjer, želi li neko nečju ljubav onda će staviti dar u obliku srca, želi li ispunjnje želje vezane uz novčane dobitke onda će ostaviti novčanice, želi li blagostanje u hrani i prestanku krize pred kip postavit će u posudicama najrazličitija jela.Treba biti doista dosjetljiv, pa pred kip ili neposredno uz njega postaviti dar koji karekterizira ličnu želju.

Sveta Uršula-mlade djevojke i općenito žene koje traže zaštitu za ostvarenje onog u što vjeruju -braka, na primjer- potražit će pomoć kršćanske svetice Svete Uršule, čiji je istoimeni vjerski red posvećen izobrazbi djevojaka.Uršula najčešće u rukama drži strijelu ili romarski štap o kojem se vije zastava a nerjetko je naširoko raširenog plašta kako bi njime mogla zaštititi djevojke.Nekad joj je simbol mogu biti i lađa ili riba.Ovoj svetici dat će se svi oni pokloni koji karakteriziraju djevojaštvo, dakle netaknutost tijela, stoga su najčešći to simbolično bijelo umjetno cvijeće, dječije igračke i slično.

Sveti Roko-kao zaštitnik svih oni kod kojih se javila kakva bolest u vudu magiji se koristi lik sv.Roka.Prikazuje se s romarskim štapom i torbicom ili dok zadiže halju kako bi prikazao ranu na bedru.Uz njega je obavezno i pas.O kip ili pred njega vješa se i stavljaju simboli određene bolesti; zubi kad je u pitanju zubobolja, naočale kad su u pitanju oči, svinjske uši kad su u pitanju ušne bolesti i tako redom.Ako su u pitanju srčane tegobe onda se stavljaju od gline umješena srca.U svakom slučaju bolest mora biti prema Roku izražena vrlo jasnim, nedvojbenim simbolom.

Rafael-na Haitiju je vrlo čest i kip arkanđela Rafaela, koji se prikazuje kao anđeo sa krilima dok nosi sandalu i drzi hodočasnički štap.On je zaštitnik muške mladeži, ali i svi putnika.Stoga uz njegov kip ostavljaju poklone primjerene svojoj dobi dječaci i adolescenti.No, Rafaelovoj zaštiti se utječu i svi oni kji iz bilo kojeg razloga kreću na neki daleki put.U tom slučaju stavljaju se pokloni vezani uz taj put npr. razglednice mjesta u koje se želi stići ili voće koje se uz put susreće.Nakon povratka pokloni se uklanjaju i bacaju.U nekim slučajevima se oko kipa stavlja prašina, koja simbolizira prašinu putovanja, odnosno garantira sreću za svo tlo kojim stupi putnikova noga.

Djevica Marija-kip djevice marije uvijek je okružen na Haitiju brojnim poklonima koje jednako ostavljaju i žene i muškarci.To ne smije čuditi jer taj kip na Haitiju simbolizira ljubavne osjećaje i vezu između muškarca ili žene.Stoga svi oni koji su već u nekoj vezi- ali i oni koji se nadaju tek nekoj vezi ili su u vezi iz koje žele izaći- pred ovaj kip ostavljaju gotovo svakodnevno po kakvu sitnicu kao svoj poklon.Ovo je inače jedan od rijetkih kipova koji ne zahtjeva stavljanje specifične vrste poklona već je dozvoljeno staviti sve ono što je pri ruci a to može biti kakav cvijet, razglednica, slatkiš, dio odjeće, kakav alat, prepečeni kruh ili papigino perje.Stoga se na isti način kip može koristiti i u Evropi.

Loco-ovo je zaštitnik bilja, drveća i utočišta, daje biljkama njihova ljekovita svojstva i prizivaju ga da bi im pomogao u izlječenju.Puši lulu i nosi štap.Voli crvenu i bijelu boju.Žrtvuju mu se crne i bijele koze ili crvenosmeđa goveda.Često se prikazuje u obliku leptira.Dobar je sudac u sukobima.Za njega kažu da se zna pretvarati u vjetar i prisluškivati šta ljudi govore bez njihova znanja.Voli žene i ima puno ljubavnica.

Marasa-ovo su blizanci koji su umrli u ranom djetinjstvu.Vrlo su proždrljivi i uvijek gladni i sve dok se ne najedu neće slušati ljude.Ne posluži li im se hrana znaju biti vrlo osvetoljubivi ali ne priznaju svoju osvetoljubivost.

Ogoun-ovo je ratnički loa, vezuje ga se uz političke vođe a neki kažu da je on taj koji je na Hawaima 1804. poveo robove u pobunu i oslobođenje.Nekad su ga smatrali loom kovača.Kroz magiju osnažuje svoje poklonike.Ovo je ujedino i loa dužnosti.Kad nekog opsjedne može biti vrlo nasilan a opsjednute osobe često peru ruke u zapaljenom rumu i ponavljaju rečenicu-"Gren mwe fret" (moji testisi su hladni).Ponekad prenosi poruke od Danballaha.Voli bijeli rum i cigarete, vatru i žene.Omiljeno drvo mu je mango a njegov dan je srijeda.Njegova boja je crvena pa stoga voli da mu se žrtvuju crvene životinje ili riđe boje.Poklonici opsjednuti ovim loom željet ce obući vojnu uniformu ili si oko struka i glave vezati crvene vrpce te ce se ponašati poput vojnika stupajući i glasno i odrešito govoreći i izdavajući naredbe svima oko sebe.

Simbi-čuvar fontana i voda pa se obredi u njegovu čast uvijek održavaju uz izvore.Mudar je i provodi puno vremena učeći o prirodi, bolestima i nadnaravnom.Kad je na obali štiti Petro poklonike mada pripada Rada loama zbog svoje naravi.Zaborave li ga poklonici zna bit vrlo okrutan.Ponekad zna otimati svjetloputu djecu koja dođu na vodu i tjerati h da rade za njega.Zauzvrat ih daruje vidovitošću.

Agau-ovaj je vrlo nasilan loa koji uzrokuje potrese, osobito ako je ljut, i grmljavinu a optužuju ga i za zavijanje vjetra u oluji.Nerjetko se događa da osoba umre ako je ovaj loa opsjedne.Ako je osoba dovoljno snažna da ga izdrži u sebi bit ce osnažena i pročišćena.Jednako kao i Bade ovo je ujedino i loa vjetra.