Narodna vjerovanja i običaji iz Velike Kladuše

Bože, daj neviđene nafake!

U predaji o neviđenoj nafaki govori se kako su dva brata, nakon napornog rada na njivi, krenula da se okupaju na Kladušnici. Idući putem započeše priču o nafaci i nikako da se slože koja je bolja - ona viđena ili neviđena nafaka. Mlađi brat je uporno tvrdio da je bolja viđena nafaka jer "kakve koristi od one koju ne vidiš?", dok je stariji ipak bio drugačijeg mišljenja. Već umoran od rada i pješačenja, mlađi brat spomenu kako je žedan, te kako se nada da će uskoro naići neko žensko sa bunara pa da se napije, pošto je cijelo mjesto svakodnevno išlo do njega po svježu vodu. I nakon nekoliko minuta zaista susretoše djevojčicu iz komšiluka sa kantom punom vode, koja mlađem bratu dade bokal da se napije. Čim joj se zahvalio, okrenu se starijem bratu i reče: "Eto, vidiš, kako je bolja viđena nafaka! Od te tvoje neviđene nikakve koristi." Stignuviši na obalu Kladušnice mlađi brat umoči noge u hladnu vodu i reče da će još malo pričekati sa plivanjem, dok stariji skoči i zaroni u rijeku. Roneći u dubini on opazi nešto svjetlucavo na dnu i znatiželja ga povuče da vidi šta je to. Izronivši na površinu, sa osmjehom na licu, dopliva do obale i izađe. Sjednuvši kod mlađeg brata otvori desni dlan i na njemu se ukaza prsten od zlata.
"Vidiš braco, reče mu on, kako je neviđena nafaka ipak bolja od one tvoje viđene!".

Zato se uvijek među Kladuščanima čuje izjava:" Bože, daj neviđene nafake!".

Kazivala: Zehida Družanović.

"Pukla tikva!", kaže se za neko dvoje dobrih komšija, prijatelja ili supružnika koji su se posvadili.

"Gore visoko a doli tvrdo", kaže se da je tako kako jeste, ne možeš ni gore ni dolje nego samo naprijed pa kako bude.

"Udijeli sadaku, da te Bog dragi sačuva!", govore ciganske prosjakinje po Kladuši.


Narodna medicina

Kada malo dijete često bezrazložno plače i zaceni se (gubi dah, pocrveni u licu i ukoči se), onda ga roditelji prvo odnose do liječnika. Ukoliko on utvrdi da nema medicinskog razloga za takvo ponašanje, adet je da se konsultira sa hodžom ili stravarkom.

Prvo se posumnja na ime djeteta odnosno da mu ono ne odgovara, pa mu otud dolaze tegobe, i kako bi se promjenila sudbina tojest ime pred dijete se stave 4 voćke poput četiri jabuke. Prethodno se svima nadjene po ime ali pazeći da jedna od njih nosi i djetetovo ime. Tada se gleda koju će jabuku dijete prvo dodirnuti ili uzeti. Ako uzme jabuku koja nosi neko drugo ime onda mu se to ime daje, zvanično se promjeni kod matičara, i vjeruje se da će mu biti nafakali te da više neće imati tegoba. No, uzme li onu jabuku koja nosi njegovo ime, tada problem nije u imenu, nego se sumnja svaljuje na šišanog kuma ili kumu.

Naime, u Velikoj Kladuši se vjeruje da i pojedina kumstva mogu biti nesretna i loša uticati na djetetovu nafaku a posebno na zdravlje. Stoga se ide na mladu nedjelju, rano ujutro, sa djetetom na neko raskršće i čeka prvi slučajni prolaznik. Čim on naiđe zamoli ga se da "nastriže dijete", odsječe mu makazama tri pramena kose, nakon čega se daruje poklonom te tako, igrom sudbine, postaje novi djetetov kum ili kuma. Potom se ide kući. Sa djeteta se skine odjeća koju je prethodno imalo na sebi, na nju se polože ona tri odsječena pramena kose, odjeća se smota u obliku role, i baci preko krova kuće. Gdje zamotuljak padne na zemlju, sa druge strane kuće, tu se iskopa rupa i u nju stavi odjeća i kosa pa zatrpa. Nakon toga, vjeruje se, dijete će ozdraviti.

O imenu

U jednoj krajiškoj familiji dvije godine zaredom rodile su se dvije djevojčice negdje u vremenu oko Kadr noći, i obje umrle. Njihova majka, uplašena, otišla je kod hodže po savjet jer je bila trudna i opet je trebala roditi oko ove svete noći. Mudri hodža joj je po „otvaranju zvijezde“ rekao da će roditi djevojčicu ali da joj ne daje, kao u prethodnim slučajevima, imena slična ovom prazniku poput Lejla, Kada ili Kadifa već neko sasvim drugačije ime. Tako i bi. Djevojčica nije imala zlu sudbinu i preživjela je.

(Kazivala Zehida Družanović)


O mezarju

Specifikum Velike Kladuše, ali i drugog dijela Cazinske krajine, jeste običaj da skoro svaka familija ima svoje mezarluke, koji se nalaze u neposrednoj blizini kuće. Takav adet se ne susreće nigdje u BiH osim ovdje. Međutim, zadnjih decenija on se gubi i postaje uobičajeno da se formira jedno mezarje za sve članove nekog mjesta.


Proricanje o vremenu

Ako konji često udaraju nogama od zemlju doći će rano zima.

Zima će biti jaka i žestoka ako se večernja zvijezda vidi na istoku.

Kad se desi pomračina Sunca biće gladi u narodu.

O drvetu oraha

Vjeruje se da nije dobro imati drvo oraha blizu kuće, a posebno je loše zaspati pod orahom dok ne prođe Mijena (Hidirlez, šesti maj), jer ko to učini oboljeće ili psihički izluditi. Kada se sječe orah to nikada ne smije učiniti muškarac iz te kuće kojoj drvo pripada nego se pozove neko drugi, obično iz komšiluka, da ga posiječe. Za orah narod tvrdi da se pod njim najlakše može ograjisati tojest nagaziti, posebno u akšam.


Lokalne izreke

"Šta god ima guzicu ima i usta" time se u narodu želi kazati da svako mora za sebe znati progovoriti, reći šta mu treba. Biti snalažljiv.

"Mjesec mart nosi škart" ili "Mart odnese sav škart". Time se želi reći kako u martu umre najviše bolesnih ili starih ljudi.

Za starog insana koji nikako da umre narod šaljivo kaže:" Nije mu još Azrail poslao telegram".

"Neka svoga pa i u gori vuka".

"Ne laje kuja zbog sela nego zbog sebe".

"Šta te muči o tome pričaš".

"Dok dođe do Boga, došlo je do droba".

"Svako je nasađen na svoj panj", tojest svako ima svoju narav.

"Ima jednu vilicu na zemlji a drugu na nebu", kaže se za pohlepnog insana.

"Svaka zloba nađe svog roba".

"Belaj niti kopa niti ore".

"Iz dobrote niko ne bjeźi", odnosno kad ti je negdje dobro i lijepo (ili sa nekim) ne bi odatle išao nikuda.

"Kom obojci, kom opanci", ili u prevodu: pa kako god bude.

"Rugala se ruga pa postala druga."

Za pobjedu na sudu

Kad se pođe na sud putem se potraži ljeskovo drvo i sa njega odlomi komadića (ivera) tako da se u svaki džep stavi po jedan. Još jedan komadić se odlomi i kad se dođe na sud, stavi se pod jezik, pa ćeš pobjedit u parnici.


Predskazivanje gostiju : kada na pod padne nož doći će uskoro muški gost, padne li kašika doći će ženski gost.

Za osobu bijele (plave) kose u narodu se kaže "da je pomličit".

Muškarcu kovrčave kose se kaže "kvrčo".

Kad nekome "gore" uši (zacrvene se), kaže se da ga neko ogovara.

Nekad je narod vjerovao da se uši (vaške) mogu dobiti ako se kosa pere hladnom vodom.

Kad stravar ili stravaruša slučajno ogarave neki dio ruke (očade ih) u toku tog ili narednog dana nekome će saljevati strahu.

Kad se djetetu čestita rođendan potegne se malo za uho "da naraste".

"Kud jaso, jaso, kući na raso!" Kaže se nakon povratka s nekog putovanja.

"Promućkaj pa prolij." Kaže se na nečiju glupost ili glupu izjavu.

"Pokrij se ponjavom", reče se onom koga se želi podcijeniti ili obezvrijediti.

"Mogu te kupiti za šaku mekinja!", u smislu da je toliko siromašan.

"Udara kao Maksim po diviziji!"

Kada se začuje gavran narod vjeruje da on kaže "kvar", pa ako se nekom tada želi nesreća kaže se:"Čar bar bio (ime) kvar!"
Tvrdi se da će ubrzo nakon toga prozvana osoba imati neku štetu u kući ili sa sobom.

"Prolitak-dobitak", kaže se onom ko slućajno prolije vodu, kahvu, sok ili nešto drugo.

Ako se prilikom ulijevanja samcu (djevojci ili momku) prelije sok u čaši vjeruje se da će se uskoro oženiti ili udati.

Kad slučajno padnu makaze na pod to je znak ženskog gosta.

Svake jeseni bio je običaj da se predvečer odlazilo kod nekog komšije na komušanje kukuruza, kada su djevojke i žene običavale pjevati kratke pjesmice od jednog stiha poput ove:

Moja mama i njezina galama,
otjera mi od kuće dragana.

Kada faletarka proriče buduće stvari koje nisu baš sretne i pozitivne, dobro je reći "Mjehurići ti na jeziku!", čime se osujećuje ispunjenje prorečenog.

Prije početka teškog rada treba pljunuti u šake.

Kada se dogovara neki posao između dvije osobe, kada se rukuju, da time zapečate dogovoreno, treća osoba im treba rukom "presjeći" rukovanje "za sreću", da bi posao bio sa hajrom.

Od pretjerane brige, vjeruje se, čovjeku pobijeli kosa.

U narodu se smatra kako je najteža roditeljska kletva. Još k tome se tvrdi da je očeva kletva devet puta jača od majčine jer "otac kad kune, onda kune od srca, a mati ne". No, ipak, djecu češće kune majka nego otac.

U narodnoj pjesmi stara mater, koju je sin na nagovor žene istjerao iz kuće, sjedeći na pastekiji nakon klanjanja "dreči i klete, u kamen tuče" ali ipak moli Allaha da joj ne primi kletvu, umjesto nje traži smrt za sebe.

Majčina kletva

Putem idu kićeni svatovi
majka svog jedinca ženi
prije ramazana i mubarek dana
oženila majka sina, mašalna.

Sina oženila, zmiju dobila,
ni mjesec ne prođe
guja mu na jastuku šapće
istjeraj nesretinju staru iz kuće.

Krv mu pila, otrov lila,
majku sinu omrzila,
srce u grudima skamenila,
džehenem mu otvorila.

Dva puta se Mjesec na nebu pomladio,
sin ženu poslušao,
majku sa praga otjerao,
jadi moji od dženeta temelji zadrhtali.

Mati dreči i klete, u kamen tuče;
Neka te, sine, dabogda te svaka moja suza stigla,
dabogda te stigla a ja to ne vidjela,
crna me zemlja pokrila.

Stara majka sjedi i besjedu čini:
Bolje je meni, hudoj i čemernoj,
da me list na zemlji pokrije
nego da te, sine moj, majka kune.

U mladosti radost, u starosti žalost
od zemlje sam ja tebi,
a ti meni od srca,
možeš ti bez zemlje
al' ne može srce bez tebe.

Stara majka u Kladušnicu gleda,
gledi i besjedi,
halaliću ptici u gori,
crvu u jabuci,
mravu u zemljici,
samo neću svojoj suzi jedinici,
neka te sine, dabogda te stiglo!

Pred očima joj bešika
u njoj čedo spava,
majka ljubi i pokriva,
sina svog blagosilja
Neka te sine, radosti moja,
Sunce nek te grije, živ mi bio!

Suze lije, lice mije,
rukama grudi udara,
Allahu dragi smiluj se,
kabur mi otvori,
nek se suza na kletvu ne prima,
ne mogu protiv srca,
ne mogu protiv sina.

Mrtvu majku nosi vodica,
studena Kladušnica,
ruke širi, oči joj otvorene
osta željna sina da gleda,
u mladosti radost, u starosti žalost.

Rijeka je nosi, talasom žubori,
majčin glas kroz vodu zbori;
Neka te sine, radosti moja,
Sunce nek te grije, živ mi bio.
Sve ti majka halali.

Munja sijeva, nebo se lomi
strašan glas oluja nosi
prije će se prevrnuti gora,
i nebo na zemlju pasti
nego što će dragi Allah
majčinu suzu sinu da oprosti.

"Otišao bik, vratio se vol", kaže se za onog čovjeka koji jedan dio života provede u inostranstvu i vrati se kući a da se nije nikakvoj kulturi i ponašanju naučio.

Sanjati da si obukao novu odjeću, ili neki dio nove odjeće, znači ozdravljenje, oporavak od krize, povratak časti.

"Budala ili se smije ili se po glavi češe."

"Svaki Hase za se" (Svako za sebe. Svako po svom.)

"Izula se ja!", kaže ona žena koja je potrošila novac.

"Oči mu navrh glave," - tako se kaže za nemirno, vragolasto dijete.