Sva naša lica - nismo tako dobri koliko to mislimo

Danas u poplavi psiholoških priručnika, takozvane popularne psihologije, i raznoraznih priloga po medijskom prostoru doslovno plivamo usred svega i svačega. Svi nešto savjetuju i preporučuju no većina tih sugestija, iako vjerovatno izrečena u dobroj namjeri, može jako zakomplicirati nečiji źivot ukoliko se pogrešno razumije i primjeni. A ljudi uglavnom sve i shvataju po svome tojest kako im odgovara.

U popularnoj psihologiji, kao i u religiji, doslovno se forsira da budete nešto što je neprirodno a samim time i nemoguće. Mi smo dualistična bića, sa istom sklonošću ka dobru i zlu, i ne možemo biti stalno dobri, veseli i pozitivni. Također, ne možemo stalno sebi ponavljati kako smo lijepi i uspješni, ili da kao papagaji mantramo različite gluposti a svemir će poput duha iz svjetiljke čuti i ispuniti naše želje. Ne, neće, jer ništa od toga nije realno niti moguće. Tako ništa ne funkcionira. Život je daleko od fantaziranja, on je u svojoj osnovi promjenjiv, svi imamo dobri i loših faza, perioda i godina. Jedan dan smo dobre volje a već sutra mrgudi.

Ništa nije isključivo crno i bijelo nego izmedju toga najviše ima sive boje. Niko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. Od davnina filozofi i mudraci govore da u svakom dobru ima bar jedno zrnce zla i obrnuto. Svi smo samo ljudi sa puno mana i vrlina, sposobni za veliku plemenitost ali i veliku okrutnost. I što je još važnije - svi smo originali. Ne postoje dva ista čovjeka. Čak i blizanci, koji su često fizički potpuno identični, karakterno odudaraju jedno od drugoga. Stoga svako treba tražiti sebe i svoj način življenja a ne po nečijim kalupima i uputama.

Još kao mali dječak čuo sam od jedne starice kako pred svakim čovjekom postoje tri puta: put dobra, put zla i onaj treći put koji sami sebi krčimo. Mislim da većina nas odabere ovaj zadnji jer on najviše i priliči čovjeku. Prva dva su neizmjerno teška i zahtjevaju previše od nas, bilo da smo iznimno dobri ili loši. I svaki vodi u patnju i propast.


Život poput bajki i sapunica

Isto tako, niko od nas nije epicentar i ne vrti se ništa oko nas i zbog nas. Primjetili ste i sami kada umre neka poznata osoba, koja je uticala svojim darom na milione ljudi, život se za sve nastavlja dalje i niko nije odlučio zbog te smrti stati. A kamoli nas anonimusa.

Stoga budite vrlo oprezni u tumačenju onih sugestija da trebate sebe staviti na prvo mjesto, i biti egoisti, a ostali neka se povinuju vama i vašoj volji. Pokušajte svome šefu na poslu reći takvo nešto, recimo da ćete od sada kasniti svaki dan pola sata na posao, jer ne želite stres. Ili kažite svojoj familiji neka se od danas brinu sami za sebe, jer ste vi čitajući neku knjigu, napokon spoznali kako ste neprocjenjiv dar ispod ovoga neba. Njihova reakcija će vas brzo spustiti na zemlju.

Treba priznati da je jako lijepo kada nam neko u tekstu povlađuje i podiže ego ali od bajki se ne živi. Napolju je jedan skroz drugačiji svijet koji od nas traži puno tolerancije, fleksibilnosti, zdravog razuma i saradnje. Ne možemo jedni bez drugih i zapravo ovisimo međusobno te stoga moramo svi njegovati toleranciju i razumijevanje. A to je ono što vam ti priručnici neće sugerirati jer navodno svako od nas zaslužuje samo najbolje. Svuda oko nas su grozna čudovišta a samo mi andjeli. Zar vas to ne podsjeća na sadržaj svih bajki i sapunica? Sličnost je prevelika da bi je mogli ignorirati. No, naravno, apsurdno je tvrditi da ne treba voljeti sebe ali ta ljubav mora biti izražena na zdrav i realan način. Nikako kao samoljublje.


Prestati glumiti žrtvu

Nema savršenih ljudi, savršenih veza, partnera niti savršenih života. Sve je podložno neprestanoj promjeni i samim time neizvjesnoj budućnosti. Najvažnija stvar kroz cio život jeste izići iz uloge žrtve i preuzeti odgovornost. Kada to napravite, bez obzira koliko imate godina, znajte da ste napokon odrasli i sazrijeli.

Kriviti roditelje, djecu, partnere, prijatelje ili državu za svoje probleme je začarani krug frustracija i gorčine. Dok god glumite žrtvu i optužujete druge za vlastitu nepromišljenost i nesposobnost vi zapravo bježite od odgovornosti i nikada nećete preuzeti kontrolu nad svojim životom. A to se dešava zbog toga što sami sebe smatramo jako dobrom osobom, koja je svakome pomogla, nije mrava zgazila a drugi su prema nama bili nepravedni, nezahvalni, nisu nas cjenili niti poštovali. A zapravo nas boli što se drugi nisu ponašali kako smo mi htjeli. I naš ego to ne može tolerisati.



Tu se još nazrijeva slojeva ljudske licemjernosti. Naime, većina nas drugima pomaže isključivo zbog ličnog interesa. Nema tu nikakve stvarne dobronamjernosti. I onda kada nam te osobe ne uzvrate na našu kalkulaciju ego podivlja. Uložili smo a nismo ništa dobili. No, to nije pomaganje. I ne treba ga tako nazivati. Kada nekome pomognemo od srca, onda to činimo samo zato jer nas to čini sretnim i zadovoljnim. Ne očekujemo ništa zauzvrat, čak ni od Boga, jer pomoći nekome je dar sam po sebi. Također, ako nekoga volimo onda ga volimo takav kakav jeste, sa svim manama i vrlinama. U ljubavi nema ucjena i uvjeta.

Upustiti se u vezu sa zauzetom osobom, dati svjesno novac osobi koja je poznata po nevraćanju duga, prejedati se, živjeti neuredno, ogovarati druge, krasti, trpjeti nečije zlostavljanje i puno toga jeste samo naš izbor i nemamo pravo nikoga kriviti. Niko nam nije prislonio pištolj na čelo i rekao da nešto moramo. Stvari koje se urade pod prisilom svakako nisu naš izbor i za njih nismo krivi, ali za sve drugo moramo preuzeti odgovornost. Čim to uradimo i prst krivnje uperimo ka sebi nestane tuge, ljutnje, ogorčenosti. Prihvatimo stvarnost i nastavimo mudrije živjeti.


Umjerenost kao ključ svega


Jedini savjet koji ću vam ja dati jeste onaj univerzalni i svakako najrealniji a on glasi - budite umjereni. Njegujte umjerenost u svemu, bez pretjerivanja u bilo kojem segmentu života. Naime, u čemu se god pretjeruje bila to ljubav, hrana, sex, rad, učenje ili nešto drugo obavezno prelazi u ozbiljan poremećaj i mentalnu ili fizičku bolest.

Čovjek postoji na temelju umjerenosti. Kucanje srca, otkucaji pulsa, ritam disanja sve je to načinjeno da radi u ujednačenom ritmu. U ravnoteži i harmoniji. Čim se nešto od tog ubrza ili uspori imamo ozbiljan problem.

Volite, mrzite, dajte sebe, uzimajte za sebe ali uvijek umjereno, bez pretjerivanja. To je bit čovjeka. Ne smijemo ignorirati svoju suštinu i zatvarati oči pred samim sobom. I baš zbog toga što češće stanite pred ogledalo i budite brutalno iskreni. Pogledajte sve nesavršenosti na sebi i priznajte da nemate nakon toga pravo bilo koga kritizirati. Nismo ništa bolji a ni gori od drugih. Budite ono što jeste, ne stidite sa samih sebe, i ne pokušavajte glumiti nekoga drugoga. Čim spoznate sebe, svoje vrline i mane, postat ćete umjereni i živjeti puno kvalitetnije i zadovoljnije.