DRUGI SU UVIJEK KRIVI ZA SVE. DA LI JE BAŠ TAKO?

Danas u erupciji silnih psiholoških tekstova koji izranjaju po raznim časopisima i internetu nemoguće je ignorirati jednu sličnost koja ih krasi. Naime, svi su usmjereni da povlađuju egu onome ko ih čita. Vi ste jako dobri, skoro pa savršeni, nemate mana a ako ih i imate onda ih obavezno drugi iskorištavaju. U familiji, u prijateljskoj ili ljubavnoj vezi vi ste uvijek taj ili ta koji previše daje, žrtva ste toksičnih osoba, manipulatora i tako dalje. Dok čitate neki od ovih tekstova odjednom doživite prosvjetljenje i shvatite da ste upravo vi centar ovog svijeta, i da se ama baš svi i sve trebaju povinovati vašim željama i interesima. Jer kako I ne bi, pa upravo vi ste najmilije, najdobronamjernije i najbezazlenije biće. Pored vas bi se čak i anđeli postidjeli i osjećali nedostojnim.

Šta ćete naučiti na kraju ovakvih tekstova osim da ste the best i bez ikakve krivice? Ništa. Ostat ćete i dalje glupi i površni kao i prije čitanja, možda čak i gluplji nego što ste bili.

Ono što svi moramo znati, bez obzira koliki ego imali, jeste da svaka akcija ima svoju reakciju te da moramo postati odgovorni. Stojati iza svojih odluka i djela. Ako pogriješimo, prihvatiti odgovornost za to. Nismo savršeni, nismo ni blizu toga, svi radimo greške, imamo slabosti, i nema svrhe da glumimo ono što nismo i nikada nećemo biti.

Nemoguće je da smo uvijek mi u pravu a drugi nisu. Nemoguće je da uvijek govorimo prave stvari. Nemoguće je da nikad nikoga nismo uvrijedili, povrijedili, slagali, prevarili... Jesmo, sigurno da jesmo. To smo činili sami sebi a i drugima.

Ukoliko ste u lošoj vezi ili braku a i dalje svojevoljno ostajete u njemu onda nemate prava da krivite partnera za to. Jedini krivac ste vi. Najzad, tog ste partnera sami birali i plod je vaše greške.

Ako su vaši prijatelji loši za vas ko vas spriječava da ih potpuno odgurnete iz svog života i nađete nove?

Niste zadovoljni poslom. Promijenite ga. Nigdje ne piše da tu morate ostati.

Neko će reći : Lako je to kazati. Da, istina, ali nije to tako teško ni učiniti, samo ukoliko to stvarno želite.

Problem je uvijek što ljudi nisu iskreni prvo sami sa sobom a onda ni sa drugima. Jedno govore a drugo misle.

Istina je da smo većinom kukavice, nesigurni i nespremni za suočavanje sa izazovima. Uvijek je, bar prividno, lakše trpjeti poznato zlo nego krenuti u nepoznato dobro. Ali, ukoliko se ne upustimo u izazov nikad nećemo znati. I treba pokušavati, ne samo jednom nego ako i treba deset puta.

Od samozavaravanja i življenja u nerealnom svijetu i uvjerenju kako smo mi dobri a svi drugi loši nema nikakve koristi. Bit ćemo još više frustrirani i iskompleksirani. Želite li to zaista sebi?