Zazor, začud ili presjek?

Balkanski običaj da se djetetu veže crveni ili crni končić oko ruke potječe od Turaka a cilj mu je da mlado biće zaštiti od uroka ili nazara. Prema vjerovanju turskog naroda crvena i crna boja imaju moć da „upiju“ u sebe svu zlokobnost urokljivih očiju.



Klasična upotreba konca u narodnom vjerovanju jeste da zaštiti novorođenče tokom prvih četrdeset dana od uroka. Ponekad se stavlja običan komadić crvenog konca dok je u drugim slučajevima takav končić podvrgnut tretmanu naučavanja ili ponavljanja izvjesnog broja određene molitve da bi se njegova snaga ojačala.

Mudre stravarke su ovu praksu zaštite koncem usavršile i, može se konstatirati razradile, te se krenulo dalje proširujući njenu moć.Vezajući čvorove na koncu stravarka bi simbolično „vezala“ sve dušmanske ruke i oči kako ne bi mogle da nanesu zlo. Hamajlije od konca su kod bosanskih stravarki veoma popularne i cjenjene te se izrađuju na nekoliko načina. No, metod je isti. Radi se, naime, o učenju određene sure ili ajeta pri čemu se na koncu veže čvor.


Rahmetli stravarka Fatima K., činila  je to tako što bi na crnom koncu načini la 90 čvorova. Prije nego što će vezati čvor prouči Ajetul Kursi. Ovakva tehnika izrade zaštite prije svega zahtjeva mir, koncentraciju i određeno vrijeme. Kada završi vezivanje čvorova taj konac omota oko komadića tisovine. Tako napravljena hamajlija čuva nosioca od svakog zla i sihira, može se staviti i u auto kako bi štitila od nezgode na putu. Žene ovu hamajliju, između ostalog, nose iz razloga da budu dominantnije u braku.


Jedna druga stravarka Ziba Kovačević pri izradi zaštitne hamajlije, koja se nosi kao narukvica, prouči četrdeset i jednu dovu iz časnog Kur'ana, uz koju često daje i komadić tisovine.


-Tisovina je drvo zaštitnik od zla i dobro bi bilo da ga svako ima uza se, objasnila je jedne prilike ova stravarka.


Na konac se ne mora uvijek učiti nešto iz Kur'ana već se na drugi način, po kazivanju pojedinih stravarki, može doći do zaštite.Uzima se dug konac kojim se provuče kroz ćefine mejita a onda se izvuče i rasječe na pola. Jedna polovina se baci u vir neke rijeke a druga  sveže u čvor i nosi uza se. Ako se tako napravi, nosilac je siguran od svakog zla i neprijatelja.





Da je kod Bošnjaka ostalo dosta očuvanih orijentalnih vjerovanja o uroku govore i nazivi koji objašnjavaju razne vrste uroka: „zazor“ tojest kada neko drugom zavidi, ureče iz ljubomore, „začud“ ili urečenje zbog zadivljenosti nečijom ljepotom, imovinom, stanjem,“presjek“, onda kada se neko urekne, najčešće dijete, pa izgubi apetit i omršavi. Zbog toga stare nene konstatiraju kako ga je neko „nasjek'o“, „presjek'o“....