Placebo i nocebo

Geni su kao ukrasne lampice na novogodišnjoj jelci, stalno se uključuju i isključuju, a oni su odgovorni za strukturu i funkcioniranje tijela. Ekspresija gena i posljedična biosinteza proteina je ekspresija života, geni kodiraju proteine i ako neke negativnim emocijama "isključimo", tijelo se počne urušavati, uništavati, a kada neke gene "pokrenemo" pozitivnim emocijama tijelo je u stanju da potiskuje rast ćelija raka, stvara nove neuronske veze, regeneriše živce, aktivira matične ćelije, te dolazi do promjene i samoizlječenja, što se potvrdilo u brojnim slučajevima samoiscjeljenja širom svijeta.

Gen za oksidacijski stres pomaže tijelu da procesuira antioksidanse koji se tiču starenja, srčanih bolesti i raka. Tu su i geni za strukturu same ćelije, za citoskelet koji svakoj ćeliji pruža integritet i pomaže joj da se obnavlja. Sve to dokazuje da nas geni nisu osudili na propast i da nismo programirani da budemo isti cijleli źivot.

Prilagodljivi smo i sve su to dokazala istraživanja u Kaliforniji placebo efekta, na sve to možemo i sami uticati u izvjesnoj mjeri.

Moramo shvatiti da smo mi ne samo fizička bića, nego smo u isto vrijeme i duhovna bića i da bi bili zdravi moramo imati balans između duhovnog i fizičkog. Ako čovjek osjeća ljubav prema životu, hoće li se to reflektovati na njegovo fizičko zdravlje? Naravno da hoće, jer se tada proizvode neurotransmiteri, kao što su oksitocin i serotonin, koji su odgovorni za osjećaj ugode i ljubavi i te emocije nas regenerišu, potiču proizvodnju imunoglobulina, jačaju naš imuni sistem, koji nam je glavna odbrana od bakterija i virusa u okruženju, a to je bolje od bilo koje vakcine.

Kada se povisi nivo kortizola (hormon stresa) automatski se snižava nivo Imunoglobulina što nas čini iscrpljenim, gubimo energiju i odbranu od virusa, bakterija i postajemo neotporni promjenom emocionalnog stanja i jasno se vidi da sve to utiče na naše fizičko zdravlje.

Efekat placeba funkcioniše, jer ako možemo postati otporni jakom pozitivnom psihom i mislima, također možemo postati bolesni disfunkcionalnim emocijama, odnosno nocebom, koje nam uzimaju životnu energiju i čine slabim naše tijelo, a samim tim smo izloženi i svim mogućim bolestima pa i onim najgorim, kao što je rak.

Mi smo sami sebi najbolja ljekarna i panaceja, vjerujući u samog sebe, birajući zdrav život, odbacujući negativno, destruktivno i nezdravo življenje. Mi biramo kako da živimo, kako da se osjećamo. Geni mogu biti okidač za razne nasljedne bolesti, ali zdravim načinom života i pozitivnim mislima sve to možemo usporiti i u najboljem slučaju pobjediti te nikada ne dobiti neku nasljednu bolest.