Tajna kako vidjeti vile

Skoro u svim svjetskim mitologijama i narodnim predajama spominju se natprirodna bića u obličju vječno mladih djevojaka, duge kose, sa krilima ili bez njih, koje u noćima sa mjesečinom igraju svoja kola po livadama i na obalama rijeka. O njihovom nastanku kruže mnoge verzije koje su slične ili potpuno različite, no svaka od njih prožeta je magičnom niti i poetskim nadahnućem.

U bosanskom narodu vile su poznate još iz drevnih ilirskih vremena gdje su prikazivane u društvu boginje Tane i boga Vidasa. Skoro identičan prikaz bio je uobičajen i u grčko-rimskoj tradiciji obožavanja boga Pana. Postoji pretpostavka da su na područje Balkana mit o vilama donijela keltska plemena koja su se vremenom asimilirala sa Ilirima a preko njih je on došao do Grka i Rimljana. No, kako god bilo, vile su neiscrpna tema kojoj svakako treba posvetiti pažnju.


Vilinski dar

Prema klasifikaciji vile spadaju u duhove prirode i zbog činjenice da žive na jednoj drugačijoj razini od ljudi, vrlo su neshvatljivi za samog čovjeka. Kako otkriva okultna predaja navedena bića su također suočena sa istim problemom u odnosu prema nama.

Vilinska staništa su čista mjesta pored rijeka, jezera i mora, one žive u šumama, špiljama, po planina, ali i na oblacima te čak i po udaljenim zvijezdama. Uz sve to treba istaći i to kako vile, poput drugih duhova, egzistiraju nezavisno od naše prisutnosti.



U prošlim vijekovima vile i ljudi bili su povezaniji, čemu svjedoče mnogobrojne narodne priče i predaje, sve dok čovjekov prelazak na moderniji način života nije uništio tu prirodnu simbiozu. Kako je to početkom dvadesetog vijeka poznata sarajevska vračara Sefija Fejzić otkrila jednom austrougarskom antropologu dolaskom struje vile i druga bića su se povukla duboko u prirodu, među tamne šume i visoke planine, pošto im je stalna buka automobila i svjetlost struje ometala mir i harmoniju.

Vile kategorično imaju otpor prema bilo kakvom uznemiravanju, jer su one bića koja egzistiraju na prirodnom impulsu i skladu, te redovito odgovaraju agresijom ukoliko se kroči na njihov teritorij, posebno onda kada se zabavljaju ili igraju svoja kola. Za slučajnog prolaznika takav susret može biti fatalan i završiti sa nepovoljnim psihičkim i fizičkim posljedicama poput paralize i opsjednuća. U bosanskom narodu se za takvu osobu koristi termin „povilenio“ odnosno poludio, čime se sugerira da ga je opsjela neka ljuta vila. No, svakako, ne mora uvijek takav susret završiti ovako negativno.

Negdje odmah nakon Drugog svjetskog rata u Velikoj Kladuši je živjela jedna djevojka koja je čuvajući stado ovaca na livadi i ne znajući nagazila na vilinsko kolo. Istog je trena osjetila snažan udarac od kojeg se onesvijestila i pala na zemlju. Kako se spustila noć a djevojka se nije vratila kući sa ovcama komšije su je pošle tražiti te našli kako leži polumrtva na travi. Dozivali su je, tresli, umivali vodom ali uzalud. Misleći da je na umoru odnijeli su je kući i spustili na krevet čekajući da pusti zadnji izdisaj. U takvom komiranom stanju djevojka je provela tri dana a onda se iznenada osvijestila, otvorila oči i ustala.

Prisutnima je ispričala šta joj se desilo. Rekla je da je i ne znajući nagazila na vile koje su se na livadi češljale i odmarale te da su je one ljutito napale. Nakon toga su se ipak sažalile nad njome, pošto je bila siroče bez roditelja, pa su je odlučile uzeti pod svoju zaštitu. Naime, dok je bila u nesvijesti vile su joj prenijele tajne bajanja i vidovitosti pa je ona povrativši svoju svijest znala napamet duge bajalice te na površini vode vidjeti ljudsku sudbinu. Ubrzo se pronio glas o njoj kao vrsnoj stravaruši i faletarki čime se bavila sve do svoje smrti potkraj osamdesetih godina prošlog vijeka.


Neće vila na Halila

Iako se možda može smatrati i čistom slučajnošću interesantno je pripomenuti kako je navedena čuvena stravaruša živjela u neposrednoj blizini starog grada koji je podigao niko drugi nego li sam Mujo Hrnjica. O ovome kladuškom narodnom junaku i njegovom bratu Halilu čak i danas prepričavaju se mistične legende vezane upravo za vile.

Kako su braća Hrnjice rano ostali bez majke Gorska vila se sažalila nad njihovim stalnim dječijim plačem pa ih je uzela pod svoju brigu. Muju je podojila te je on zbog toga zadobio istog trena nadljudsku snagu i vilinsku pronicljivost, dok Halil nije htio kusati njenog mlijeka,  pa ga je Gorska vila nahranila rosom. Upravo zbog toga je, tvrdi se u narodu, postao neobično lijep i zgodan zbog čega su kasnije, kada je stasao u mladića, djevojke padale u histeriju svaki put kada bi ga vidjele da prolazi čaršijom. Nahranivši izgladnjelu djecu vila ih je odvela do rijeke Kladušnice i tu okupala i umila.

Predaja tvrdi da je Gorska vila vjerno bdila nad Mujom i Halilom te Kladušom pomažući im čak i u odbrani utvrde pred napadima neprijatelja. Zbog svega kazanog u bosanskom narodu se ukorijenila izreka:“ Neće vila na Halila!“ sa kojom se htjelo reći kako je neko sretan pošto ga nesreća i belaj stalno nekim čudom zaobilaze.


Siročad - vilinska djeca


Predanost vila ljudskom rodu poznata je iz mnogih narodnih kazivanja u kojima se naglašava kako su skoro svi veliki junaci bili posvojena vilinska djeca ili čak njihovi ljubavnici, koje su onda vile štitile svojim magičnim moćima i liječile. No, unatoč tome ljudi često nisu bili pravedni prema vilama.

Kako nam to pripovijeda turska legenda koja se dolaskom Osmanlija na Balkan udomaćila i u našoj tradiciji prvo vilinsko dijete su zbog svoje natprirodne ljepote ukrali ljudi te tako razbjesnili vile koje su se tada zaklele na stalnu osvetu. Od tog vremena, vjeruje se, vile imaju naviku da kradu ili zamjene ljudsku djecu.

Da bi se tome naumu stalo na kraj u bosanskohercegovačkim tradicijskim običajima zabilježeni su brojni primjeri ritualnog ostavljanja profilaktičkih predmeta poput maše, prakljače, mašica ili neke hamajlije pored djeteta u bešiki.

Narod vjeruje kako su ponekad vile znale i same ostavljati svoju djecu u blizinu ljudskih naseobina, kako bi ih oni vidjeli i usvojili. Stoga se čvrsto vjerovalo da su sva ostavljena djeca vilinska te da ih je veliki sevap i berićet za cijeli kuću uzeti i brinuti se o njima kao o svojima, što je svakako jedan od pohvalnih primjera kako je sujeverje imalo i svoju pozitivnu kulturološku ulogu. Naime, kako u prošlim vijekovima u Bosni i Hercegovini nije bilo domova za nezbrinutu djecu jedina opcija za vanbračne trudnoće bilo je čedomorstvo. One djevojke i žene koje nisu mogle posegnuti za tako užasnom opcijom novorođenče su ostavljale u drugom selu ili gradu sa nadom da će ga neko otkriti na vrijeme i posvojiti. Svakako da je mit o vilinskoj djeci u tom vremenu bio stalno podstican u narodu kako bi se spašavala ostavljena djeca.


Kako vidjeti vile?

Vile su bića koje posjeduju mnoga znanja posebno ona o liječenju biljem. Poznate su brojne narodne priče o vili koja sjedi na kamenu i češlja svoju dugu zlatnu kosu pjevušeći neku mudru pjesmicu poput ove: „Da zna ženska glava šta je odoljen trava vazda bi ga brala i u pas šivala“ ili „Da majci ne bude trave omana ne bi odgojila svoga sina Osmana“.

Osim što su ih umijeli čuti ljudi su vile mogli i vidjeti sasvim slučajno ili ih pak dozivajući magijskim putem. No odmah na početku treba naglasiti kako ne mogu svi ugledati ova neobična stvorenja već samo senzibilni pojedinci. Ponekad prirodnih duhovi, u određenim okolnostima, doslovno zgusnu svoj fluidni oblik pa on postane vidljiv za one koji su po naravi senzibilni.

Ako se vile žele vidjeti na magijski način onda to trebate pokušati realizirati u rano jutro negdje u prirodi. Vrlo važno je da tada budete sami u okolini u kojoj ste i dovoljno opušteni i otvoreni ka ideji da vidite nešto neobično. Sve vrijeme ponavljajte magijsku riječ PARALDA čija je specifičnost da otvara mogućnost viđenja prirodnih duhova. Vile ćete prepoznati po njihovom blistavom izgledu, kao djevojke obučene u bijele ili zlatne haljine sa dugom raspletenom kosom. One se često nalaze u šumi, pored nekog starog hrasta ili na leđima neke životinje. Osim njih možete otići u neposrednu blizinu neke rijeke ili jezera kako bi vidjeli vodene vile. Da biste lakše prizvali njihove likove ponavljajte mentalno ili šaptajući magijsku riječ NIKSA, čije je svojstvo da stimulira vidovitost u sferi elementa vode.

Za kraj zanimljivo je spomenuti kako narod u Velikoj Kladuši vjeruje da se vile mogu vidjeti i u snu ali da ih može sanjati samo plemenita i dobrodušna osoba.


Autor teksta: Raif Esmerović

Vile su eterična bića koja žive na ekološki čistim mjestima.
Jako ih privlači voda i mjesečina.

Vjerujem da vile postoje gore na sjeveru Evrope u vile i vilenjake se jako puno vjeruje i oni su dio škotske i irske tradicije.