POZITIVNA PSIHOLOGIJA: Ljubav kao vječna misterija

Piše: Raif Esmerović

O ljubavi ovisimo cijeli život. Zaljubljujemo se vrlo rano, zapravo na samom početku životnog ciklusa u svoju majku a onda kasnije i oca, braću, sestre i drugu familiju. Potom dolaze simpatije i prve iskrice ljubavi u vrtiću ili kroz školski period. Ljubavi nam se dešavaju i u zreloj dobi, u šestoj ili sedmoj deceniji života, tako da nipošto ne stoji ona teza po kojoj taj predivni osjećaj proživljavamo prvenstveno u mladosti da bi produžili ljudsku vrstu. Čovjek je sposoban da se predaje emocijama kroz cio svoj život i u svakom ih razdoblju na drugačiji način doživljava i proživljava.


Stručnjaci, posebno psiholozi i socijalni znanstvenici, koji se zadnjih pedeset godina bave naučnim studijama i eksperimentima slažu se kako je među najvećim zaprekama u analitičkom pristupu ljubavi upravo sam njen naziv. Naime, iako ljubav u svom osnovnom značenju označava naše pozitivne emocije i brigu prema nekome, u kojima se mješaju nježnost i strast, njeni oblici su različiti. Najveća razlika se manifestira kroz izraze "voljeti" i "biti zaljubljen". Ako nekoga volimo znači da smo prevazišli stadij zaljubljenosti koja vrlo često može biti samo površna i prolazna. 



Psiholog Zick Rubin, pionir na ovome području, navodi da svako od nas može jako cjeniti neku osobu, imati prema njoj izuzetno pozitivan stav, uživati u njenom društvu ali ne i voljeti je. Da bi bili sigurni da nekoga zaista volimo, tvrdi Rubin, moramo prema toj osobi ispoljavati tri osnovna sentimenta: povezanost, brigu i intimnost. Povezanost manifestira našu želju za zajedništvom, djeljenjem što više vremena i dobijanjem od nje emotivne podrške. Briga za nekoga je poriv da toj osobi bude dobro kao i nama samima, dok intimnost predstavlja djeljenje najintimnijih misli i osjećaja. To činimo na jedinstven način samo sa tom osobom. 



Zavoljeti sebe

Međutim, koliko god  ovisili o emocijama i koliko se god trudili biti voljeni treba naglasiti kako niti za jednu vezu ili ljubav nema garancije. Niti vam iko tu garanciju može dati. Sve je na rizik, pa i sama ljubav. No, trebate znati, da ipak većina naših veza ovisi isključivo o nama i našem partneru, zajedničkim nastojanjima i volji da budemo skupa te prevaziđemo probleme na koje nailazimo. Kao u svemu drugome i ljubavi treba pristupiti ljudski, sa razumijevanjem i tolerancijom. Iako svi preferiramo vidjeti problem na drugoj strani neophodno je da uvijek krenemo od samih sebe.

Vjerovatno najvažniji zadatak u našem životu je prihvatanje svoga unutrašnjeg JA ili jednostavnije rečeno - samoga sebe. Znam da će vam to sigurno zvučati ludim i besmislenim ali tužna je činjenica  kako veliki dio ljudske populacije cio svoj život provede ogorčena i zavidna drugima oko sebe, jer nisu nikada mogli prihvatiti sebe onakvim kakvi oni to jesu. Upoređivati se sa nekim, žaliti zašto nismo ovakvi ili onakvi jednostavno je čisti gubitak vremena i živaca, i bez svake sumnje nimalo produktivno. Umjesto toga treba raditi na sebi, otkriti ono u čemu smo dobri i prihvatati nova znanja i spoznaje. Zavoljeti sebe, svoje mane i vrline, jedna je od najboljih stvari koja vam se može desiti. Bolja od dobitka na lutriji. Novac dođe i prođe ali prave vrijednosti nikada.

Nije nimalo egoistično ako kažem da jedina osoba sa kojom provodimo 24 sata dnevno smo mi sami, i upravo zbog toga zaslužujemo da si poklonimo najviše pažnje. Zavoljeti sebe na onaj normalni i zdravi način prava je blagodet koja svakog čovjeka može doslovno preporoditi odnosno učiniti zadovoljnijim, psihički i fizički zdravijim, veselijim i karakterno boljim. Zapravo, pojedinac koja gaji zdravi egoizam najprikladniji je partner kojeg bi mogli poželjeti. To je osoba puna ljubavi i emocija koje nam može pružiti u bilo kojem trenutku. Najgora moguća opcija je povezati se sa osobom koja prvo ne voli samu sebe i od koje, realno govoreći, nikada nećemo ni dobiti prave ljubavi, pošto je i nema otkuda pružiti.

Svi smo mi originali, jedinstveni, i ne postoje dva identična ljudska bića, što nam samo po sebi treba biti dovoljan argument da počnemo gajiti ljubav i poštovanje prema onome što jesmo. A da biste krenuli tim putem morat ćete distancirati od sebe sve one osobe koje loše utiču na vas, svojim ponašanjem i djelima. Možete na jedan fin način, bez svađe i stresa, udaljiti se od tih osoba tako što ih više nećete pozivati ili odlaziti kod njih a i kad se slučajno negdje susretnete ne upuštajte se u duge razgovore, dovoljno je kurtoazno pozdraviti i nastaviti dalje. Prije ili kasnije i one će shvatiti da su nepoželjne. U međuvremenu posvetite se samo sebi, odvojite svaki dan po pola sata da radite ono što volite poput vježbanja, čitanja, ispijanja kafe ili čaja, sjedenje ispred ogledala, promatranja izloga ili bilo čega drugog što je samo bitno vama i za vas. Ali, zapamtite, to morate sami izvoditi, bez tuđeg prisustva.

Naravno, ništa ne dolazi preko noći ali ćete sa vremenom osjetiti kako ste raspoloženiji, vedrijeg duha, puniji energije. I na tome nemojte stati, nastavite i dalje da radite one stvari koje vas usrećuju i uvijek imajte fokus za ići naprijed, težite za novim znanjem, pročitajte koju novu knjigu, upišite tečaj joge, jezika, plesa, kuhanja ili se bavite sportom. Za sve se nađe vremena ukoliko to želimo, zato odmah zaboravite na prazne izgovore.

Što budemo više zadovoljni sa sobom postajat ćemo bolji i prema svome partneru. I obrnuto. Time će naša veza postati kvalitetnija i bolja. Zapamtite, ako ne volimo sami sebe onda smo mišljenja kako ljubav traži puno energije, odricanja i živaca. Ne doživljavamo je partnerskim odnosom koji nam olakšava i uljepšava život nego napornom obavezom kojoj nema kraja.