POZITIVNA PSIHOLOGIJA: Kako doživjeti i preživjeti nevjeru?

piše: Raif Esmerović


Kulturološki pojam nevjere duboko je utkan u međuljudske odnose jer se u svakom od njih intencija stavlja na povjerenje, kao osnovnu srž zdrave i normalne povezanosti dviju ili više individua. Vjernosti nas uče još od djetinjstva; moramo biti odani  porodici, domu, roditeljima, Bogu, državi, školi, poslu, prijateljima, bračnom drugu. Međutim, treba se zapitati da li je to nama urođen ili samo nametnut obrazac ponašanja i koliko je on štetan u današnjem vremenu, kada se skoro svi međuljudski odnosi baziraju isključivo na ličnom interesu. Kako navedeno pitanje nema jednostavan odgovor, zbog kompleksne strukture ljudske naravi, ovoga puta fokusirat ćemo se na ljubavnu nevjeru, jednu čestu i vrlo raširenu pojavu u svim kulturama svijeta.

Naime, od postanka čovječanstva ljudi su skloni mjenjanju partnera iz ovog ili onog razloga. Iako nevjera nije strogo određena za bilo koju deceniju života od sticanja spolne zrelosti, statistički gledano najčešće varaju ljudi u dvadesetim kada su poletni, puni seksualne energije i želje za eksperimentiranjem, te oni koji se umore od braka i svakodnevnice tojest ljudi koji se približe pedesetim godinama. U tom analitičkom podatku postoje određeni disbalansi kada su u pitanju spolovi. Naime, žene su generalno govoreći vjernije od muškaraca pošto u njima dominiraju primarni instinkti za održavanje familije na okupu kako bi se u sigurnom okruženju podigla djeca.

Muškarci pak imaju poriv za širenjem svog sjemena u što većem rasponu kako bi si osigurali opstanak. Taj nagon je arhaičan i stručnjaci smatraju da se razvio u onom primitivnom vremenu kada je bio veći broj umrle nego žive djece. Iako je razvojem medicine taj problem potisnut muškarci se i dalje ponašaju identično svojim predacima prvenstveno zahvaljujući patrijarhatu u čijoj osnovi leži ona poznata izjava kako „muškarcu sve može stati pod kapu“ odnosno njegova promiskuitetnost ne šteti ugledu već ga, dapače, još i podiže dok je sasvim suprotan slučaj po pitanju nevjerstva same žene. Stoga evolucijski posmatrano, muškarci promiskuitetom mogu dobiti sve, a izgubiti malo. Za razliku od žena.

No, kako se sve stalno generacijski mjenja tako se mjenjaju kolektivni pogledi na brak, ljubav i nevjeru. Ekonomske promjene su omogućile ženama školovanje i zapošljavanje te ulile osjećaj materijalne sigurnosti što je rezultiralo time da moderna žena može i bez muškarčeve pomoći podizati potomstvo. To svojevrsno oslobođenje drastično je promjenilo ženski pogled na samu instituciju braka ali i moral pa danas u sve većem broju varaju i žene.


Ko priča taj i planira


U današnje vrijeme sve češće se spominju dvije vrste nevjere: emotivna i spolna. Čak se tvrdi kako je emotivna ozbiljnija od ove druge jer ima razorniji efekat na postojeću vezu. Vjerovatno u tome ima istine ako uzmemo u obzir činjenicu koliko su međuljudski odnosi postali površni pa se veliki broj vanbračnih izleta bazira na rekreativnom seksu, bez dublje emotivne bliskosti. Početak svake veze, pa i one dvoje ljubavnih prijestupnika, obilježena je zaluđenosti i fizičkom privlačnošću koja brzo prođe. No, uspije li zaluđenost preživjeti taj krizni period vrlo vjerovatno će se transformirati u emotivnu povezanost.

Prema mišljenju psihologa nevjera se najčešće dešava zbog želje za eksperimentiranjem, iskušavanjem nečega novog, kao produkt monotonog braka ili veze, ili pak usljed nedostatka ljubavi ili strasti. Njen uzrok mogu biti i mala djeca, kojima se bavi žena pritom zanemarujući muža, bijeg od svakodnevnih problema i obaveza ili kao utočište od hladnog, agresivnog ili tvrdoglavog partnera ili partnerice. Iako tradicionalno vanbračne izlete mnogo više kritikuju i osuđuju žene primjetno je kako bi veliki postotak žena bez imalo razmišljanja počinilo nevjeru kada bi bile sigurne da se za nju nikada neće saznati. Na nevjeru nije niko imun tako da nemamo pravo da osuđujemo druge.

Također, ne postoji psihološki profil preljubnika, po kome bi odmah mogli prepoznati nekog pojedinca, međutim, evidentni su vanjski znaci prema kojima se može detektirati potencijalni bludnik. Naime, poznato je da čovjek uvijek priča o onome šta ga trenutno okupira a kada je u pitanju nevjera onda nečije često ponavljanje iste teme potiče iz skrivene želje da se izloži neposrednoj opasnosti da bude razotkriven, jer ga to uzbuđuje, zbog problema sa savjesti, iz egoizma ili tek samo da se pohvali. Ukoliko vas partner stalno sumnjiči da ste mu nevjerni ili često priča o slučajevima gdje je neko bio nevjeran, onda je to pouzdan znak da upravo o tome intenzivno razmišlja. Na sreću ili na nesreću ljudski um je skrojen na jedan specifičan način da se ne može baviti istodobno sa više stvari te ga uvijek samo jedna najviše zaokuplja.

Zanimljivo je naglasiti da muškarci nevjeru uglavnom doživljavaju kao rekreativni seks dok je kod žena potpuno drugačija situacija. Povezivanje sa novim partnerom je skoro uvijek praćeno jakim emocijama, koje nadilaze površne susrete, i žena prema svom novom partneru ima velika očekivanja, bilo da su ona prikrivena ili jasno izražena. Naročito ugrožena kategorija su slobodne žene. Naime, vjerovali ili ne, još i danas imamo veliki postotak djevojaka i žena koje su u dugoj vezi sa oženjenim muškarcem i unatoč svim poznatim pričama koje takvi ljubavnici serviraju već decenijama poput izlizanih tvrdnji da on suprugu ne voli, ne spavaju zajedno, sa njom je samo zbog djece te čeka da ona malo porastu i tako dalje, mnoge ljubavnice i dalje čvrsto vjeruju u te antologijske izjave?!

Da li se ovo podudara sa mišljenjem grčkih filozofa da je ljubav psihička bolest, ili su ljubavnice naivne i zaluđene osobe, ili pak misle da će upornošću doći do svog cilja teško je precizno odgovoriti no svakako rjetko koja od njih u ovoj priči doživi sretni kraj. Statistike i proučavanja ljudskog ponašanja, posebno onog po pitanju ljubavničkih veza, nisu nimalo optimistične. Prema njima, ukoliki se muž ne razvede u toku šest mjeseci ili najkasnije godinu dana od početka veze sa ljubavnicom vrlo su male šanse da će se to ikada i desiti. Glavna kočnica tome nalazi se u svijesti muškarca, posebno na Balkanu, gdje njegovo mišljenje o samoj ljubavnici i njenoj sklonosti ka varanju nije dobro prihvaćena. Skoro svi muškarci, osim malog izuzetka, redovito si postavljaju pitanje o samoj moralnosti ljubavnice, jer ukoliko je pristala na vezu sa njim, koji je oženjen, vrlo izgledno je da će to isto  napraviti i njemu, ukoliko bi sa njom ušao u brak.

Ništa manje sklone analizama i spontanim zaključcima nisu niti supruge koje muževi varaju. Iako to žene nazivaju šestim čulom ili intuicijom da "nanjuše" kako se nešto čudno dešava sa njihovim partnerom, zapravo je u pitanju dobro poznavanja navika i ponašanja bračnog druga. Naime, kada živimo sa nekim sasvim je prirodno da upoznamo svakodnevne navike te osobe, njene grimase i izraze lica, kao i način izražavanja u određenim situacijama. Sve ovo naš mozak brižljivo memorira i pohrani te, iako više ne obraćamo toliko pažnju na svakodnevno ponašanje partnera, kao u početku zajedničkog života, našem mozgu ne može ništa promaći i on nas na svoj način alarmira kako se nešto događa. U početku je to čudni osjećaj na mah, a onda počinju iznenadne sumnje i dileme koje bude radoznalost i Pandorina kutija se sve više otvara.


Da li je dobro uvijek znati istinu?

Prije nego li se upustite u potragu za otkrivanjem nevjere svog bračnog druga na tren se zaustavite i iskreno zapitajte koliko vam je sve to bitno? Ukoliko niste spremni da napustite osobu sa kojom živite onda vam sigurno nije potrebna potvrda njegove ili njene nevjere jer sa tom istinom nećete sami znati kuda bi. Gdje bi je ostavili a da vam ne kvari svakodnevni život i mir? Ponekad je, kako to tvrde stari mudraci, najpraktičnije neke laži ostaviti na miru jer sa njima je tako puno lakše živjeti nego sa istinama. Iako mi svi često licemjerno tvrdimo kako iznad svega cjenimo istinu i iskrenost poznato nam je iz ličnog iskustva da ona zaboli mnogo jače nego laž. Dok neistina ostavlja nadu i mogućnost da se sve jednom popravi kod istine te opcije nema, ona je finalna i konačna. Najzad, zapitajte se koliko ljudi oko vas svjesno živi u laži i primjetit ćete da funkcioniraju prilično solidno.

Otkriti nevjeru, suočiti preljubnika sa dokazima, zadovoljiti svoj ego i ispoljiti bijes nije baš i najpametnija odluka. Ženina radost zbog tog trijumfa, sa kojim misli da je pobjedila muža i njegovu ljubavnicu kratkog je daha. Dobiti priznanje od muža da je bio nevjeran, oprostiti i ostati sa njim, odnosno glumiti da se ništa nije desilo mač je sa dvije oštrice. Iako postoje slučajevi kada je muž naučio lekciju i promjenio se,  u mnogo većem postotku su oni koji su ženin oprost shvatili kao dopuštenje za nastavak preljuba. Prvi put je najteže oprostiti a svaki naredni put je lakše. Zapravo, nepromišljena žena, ona koja ne želi napustiti muža, vođena egom a ne razumom, samu sebe dovede u tu nepovoljnu situaciju ukoliko oprosti nevjeru.

Obično na ovome ne prestaje ženska  nerazboritost nego se nastavlja krajnje stresnim i traumatičnim situacijama kada prevarena supruga, nakon razotkrivene nevjere, ide doslovno napadati ljubavnicu usmjeravajući svoj bijes prema njoj a ne mužu. Time prevarena žena pokušava liječiti posljedicu a ne uzrok. Osim javnog poniženja supruga svojim primitivnim postupcima i nesposobnošću da sa jedinim krivcem tojest mužem rješi nastali problem zapravo mu podiže ego i hrani ideju kako je on zavodnik bez kojeg ona ne može, unatoč svemu što joj priredi. Na krilima tog euforičnog osjećaja njen muž će uskoro nastaviti sadašnju ili započeti novu vezu. Stoga opet dolazimo do onog pitanja – da li je dobro uvijek znati istinu?

Za kraj treba naglasiti sljedeće. Većina životnih ili svakodnevnih problema ima onoliku bitnost i uticaj na nas koliko im mi dajemo na važnosti. Slično je i sa preljubom. Ukoliko smatrate da on nije vrijedan raspada braka niti familije onda toj misli morate dati najveću vrijednost. Pronađite u sebi snagu koju imamo svi, uzdignite se iznad svoga ega i svakako odustanite od želje za samosažaljavanjem ili osvetom. Realno gledano, za svađu ali i sve drugo potrebno je dvoje, tako da odlučno izbjegavajte katastrofalnu ideju kako ste vi u ovoj priči žrtva. U manjoj ili većoj mjeri nekim svojim nerazboritim postupcima sigurno ste doprinjeli ovakvom epilogu. Stoga poradite na konstruktivnom odnosu sa partnerom, postanite dobri prijatelji i nježni ljubavnici. Izbjegavajte svađu, kritiku i osudu jer poznato je kako svađa nikada ništa nije rješila. Sa vremenom mnogo toga će se na bolje promjeniti a većina preljubnika izgubiće želju za svojim izvanbračnim aktivnostima,

Zapamtite narodnu mudrost koja glasi – iz dobrote niko ne bježi. Ako nam je negdje lijepo i ugodno nemamo stvarne potrebe da idemo bilo kuda tražiti ono što već imamo.