Prokleta Jerina i grad Vratar kod Žepe

Za srednjovjekovni grad Vratar, čiji ostaci leže na strmom i teško pristupačnom grebenu na desnoj obali rijeke Žepe pet kilometara od istoimenog naselja, vezuje se više narodnih predaja nego pisanih tragova koji kazuju o njegovim prvim graditeljima. Od nekadašnje kamene utvrde, koja je imala vojno i strateško značenje na nadmorskoj visini od 745 metara, ostali su očuvani temelji, zidovi četiri okrugle kule, ostaci velike sale i sudačka stolica uklesana u matičnoj stijeni.

Daleko je više sačuvano podataka o Žepi koja se ugnjezdila na obalama istoimene riječice, lijeve pritoke Drine. Ovo rogatičko naselje spada u red najstarijih bosanskogercegovačkih naselja o čemu svjedoče i tragovi ilirskih plemena. U okolini postoje i brojni drevni bosanski nadgrobni spomenici. Najviše je stećaka, a najveća nekropola je u selu Ljubomišlje.

Među najbolje očuvanim stećcima je onaj u selu Tuleži na mezarju Trojan. U osmanlijskom defteru pod današnjim imenom Žepa se prvi puta pominje 1485.godine, kao selo koje je pripadalo Vrataru, starom gradu srednjovjekovne Bosne. Gradini na "visoku brijegu" može se prići samo sa južne strane grebena zbog izuzetno složenog planinskog reljefa. Cijelo brdo na kome leži prokopano je tunelima i kanalima.

Prema legendi staru gradinu je sazidala prokleta Jerina, a dolaskom Osmanlija na ove krajeve zauzeo ga je Redžep-paša, koji je u mjestu dao sagraditi kulu i džamiju koji i danas nose njegovo ime, dok je vezir Jusuf ostavio iza sebe čuveni Most na Žepi.

Legenda o prokletoj Jerini

Kako u narodu omražena carica ništa nije gradila milom već prisilom, i grad Vratar sazidan je "na suzama i znoju". Kamen se uznosio iz doline, onako kako je jedino bilo moguće - sa ruke na ruku. Od umora i tereta nosači bi posustajali i posrtali. Nekima bi se "oteo kamen iz ruku", a neki bi se zajedno s kamenom otisnuli u ambis. Jerina nije imala milosti. U žurbi, da što prije sazida grad, kamen je grijala na vatri.