Dobro i Zlo

Mi ljudi smo dualistična bića i stoga ne smijemo i ne možemo ignorisati činjenicu da u nama ima i zla. Niko nije svetac a niko nije ni vrag. Religija nam je nametnula potpuno pogrešne poglede želeći od nas napraviti neke super ljude u kojima nema ni grama zla? To je neprirodno stanje za čovjeka i upravo zbog toga pokušavati biti nešto što nisi je uzaludna bitka. Isto tako, religija nas je prilično proračunato od samog početka plašila ako ne budemo dobri (ne budemo činili šta oni žele) da ćemo završiti na mjestu užasne patnje. Sve su to besmislice stvorene da sputavaju pojedinca i programiraju ga da bude podložan manipulaciji od drugih.

Sila Dobra i Zla, koju neko naziva Bog, neko Višna ili nešto treće svakako postoji, jer dok god nauka ne bude imala čvrste i jasne dokaze kako je postao život na Zemlji jedino realno objašnjenje jeste ono što su prvi ljudi još u Neolitu pretpostavili da nas je stvorilo - neko ili neka uzvišena spiritualna bića. Generalno, religija je zamišljena kao institucija altruizma, utemeljena na pomalo utopističkoj ideji da ljudi, koji su tako svi različiti jedni od drugih, žive u bratstvu i miru. Iz povijesti znamo svi da takvi koncepti nikada nisu i nikada neće funkcionirati jer ponoviću - koliko god slični smo toliko i različiti. Čak i jedna od teorija zavjera koja proklamira jednu svjetsku vladu nikada neće biti u potpunosti realizirana, opet iz istog razloga.

No, koliko se ljudi slabo nose sa religijom u današnje vrijeme, ne shvataju je i koriste samo u materijalne ciljeve, opravdajući to pozitivnim za jednu skupinu, vidimo po brojnim primjerima: Židovi protjeruju i ubijaju Palestince tjerajući ih iz njihovih domova, stvorili su najveći konc logor Gazzu na svijetu, muslimani po Bliskom istoku, vođeni agesivnim vehabizmom koji je potpuno iskrivljeni vjerski pravac nastao u Saudijskoj Arabiji, ubijaju civile, rade velika zvjerstva i pljačkaju po Bliskom istoku, ratujući pod krinkom "za Allaha" a zapravo za ciljeve Saudijske Arabije, Katara i Turske, od kojih svaka zemlja ima svoje geopolitičke ciljeve. USA, Britanija, Francuska, znači krščani, već decenijama koloniziraju i pljačkaju siromašne zemlje, posebno po Bliskom istoku i Africi, izazivaju stalne sukobe i finansiraju terorizam, kako bi stvorili atmosferu straha i očaja u cilju manipulacije nad širokim masama. Naravno, nabrojani čine tek polovinu svjetske populacije ali uzeo sam ih kao primjer pošto su nam najbliži.

Htio sam reći da ljudi širom planete čine užasna zvjerstva u ime religije. Ali taj sindrom nije samo globalni već i lokalni. Svako od vas zna barem jednu osobu u svojoj okolini koja se predstavlja velikim vjernikom, zapravo glumcem-vjernikom, koji su toliko uvjereni da je samo njihova vjera ispravna da prema svima drugima gleda sa visine, podcjenjujući i kritizirajući svakog ko ne misli i ne radi što i on. Ko se imalo razumije u religiju znat će da se tako ne ponašaju istinski vjernici jer religija u svojim načelima propovijeda skromnost, toleranciju, mir. To je ponašanje duboko iskompleksirane osobe koja se iza plašta religije krije i sakriva. Na žalost, ljudi većinu stvari koje učine rade isključivo zbog osobnog interesa i u tome nema ni najmanje altruizma ili ljubavi prema Bogu.

Ali, vratimo se našoj dualističnoj naravi. Učili su nas da je zlo nešto strašno i da je zlo u konačnici sve ono što nam ne odgovara: zli su ljudi koji nas ogovaraju, partner koji nas je ostavio, šef koji nam je dao otkaz, itd. No, da li je tako? Čak i na ovim primjerima vidimo koliko slabo poznajemo uopće termin zlo. Realno gledano, zlo nije uvijek zlo ali ni dobro uvijek dobro. Kada nam je lijepo, nemamo nekih problema, onda se previše opustimo, postanemo čak i pomalo glupi jer mozak ne tjeramo da misli. I tada dolazi do nečeg jako zanimljivog - dobro počne privlačiti zlo jer ne može egzistirati bez njega - mi postajemo svjesno ili nesvjesno oholi, podcjenjujemo druge jer su u problemima a mi nismo, kako su glupi, nesposobni.. Postaje nam dosadno, želimo akciju. To dalje rezultira nezadovoljstvom i svim drugim čimbenicima koji nas direktno vode ka zlu.

Ista stvar je i sa zlom. Problemi koji nas pogode toliko nas izmore psihički i fizički da samo želimo do prođu. Obećajemo sebi da samo ako ovo zlo završi postat ćemo bolji - nećemo više pušiti, zaduživati se, družiti nekim ... I to je već naznaka da nam mozak radi, te da razmišljamo pozitivnije. Svjesno prizivamo dobro. Još jedna jako dobra stvar kod zla jeste da nam pokaže da smo jači i bolji nego mi to mislimo sami o sebi. Možemo mi puno toga izdržati i podnijeti, ali nas je upravo ono dobro zaglupilo i uvjerilo da mi ne nemamo toliki potencijal i snagu u sebi.

Naravno, postoji još na desetine primjera ali poanta nije u njima već u nečem drugom. Naime, u Tarot kartama postoji jedna koja se naziva Umjerenost. Ona nam šalje najvažniju životnu poruku od koje prvenstveno ovisi naše psihičko i fizičko stanje. Biti umjeren u svemu zlatna su vrata sudbine. Ne bježati od zla niti trčati samo ka dobru. Naučiti da imamo u sebi mjeru dobra i zla i harmonizirati se sa njima individualna je lekcija svakog od nas.


harmonizirati zlo i dobro u sebi