Veliki bosanski mistici

U predanjima o mističnim osobama iz prošlosti Bosne i Hercegovine, posebno su zanimljive priče o evlijama, koje je narod smatrao posvećenim ljudima i o njihovim moćima ispredao legende. Oni su, navodno, posjedovali sposobnosti astralnog putovanja kroz vrijeme, kao i sposobnost dematerijalizacije.
Kada je o ovome riječ, najinteresantniji su likovi žutog Hafiza i Muslihudina Čakrkčije.
Ako bi se neki čovjek našao u zarobljeništvu ili u progonstvu, evlije bi im svojim mističnim moćima pomagale da se vrate u svoj kraj. Prema predanju, žuti Hafiz bi se iznenada našao na mjestu gdje se određena osoba nalazi i jednostavno od nje zatražio da mu stane na noge i zažmiri. Kada bi ovaj opet dobio dozvolu da pogleda, shvatio bi da se vratio kući.
I Čakrčija je svoje sposobnosti na sličan način demonstrirao, ali njegov cilj nije bilo vraćanje zarobljenih i izgubljenih osoba, nego nešto sasvim druge prirode.
Naime, on u vrijeme podnevne molitve nije dolazio u džamiju, nego se povlačio u svoje odaje i tu se zaključavao. Kada bi ga upitali za razlog zbog kojeg je to čimio, on je objašnjavao da se svojim moćima prebacivao u Mekku i tamo klanjao.
Interesantni su i oni dijelovi predanja koji govore o njihovim sposobnostima vidovitosti i proricanja. Uzgred, u tekstovima u kojima se govori o evlijama, malo se piše o tome kakav su stav imali vjerski sljedbenici kada su u pitanju evlije i njihove aktivnosti, odnosno kada se polazi od principa islamske religije.
Izvjesni Ibrahim Bistrigija, iz redova derviša, jedan je od onih koji su bili poznati po svom proročkom daru. Između ostalog, predvidio je i svoju smrt. Jednom je pozvan na neku gozbu. Tada je obećao da će doći, ali da neće jesti. Tako je i bilo. Naime, njegovo mrtvo tijelo je doneseno pred Carevu džamiju u Sarajevu, gdje su se zbog kiše sklonili uzvanici sa gozbe.
U spisima se često navodi knjiga zvana Ilmidžifl, uz čiju se pomoć može predvidjeti, tačno u minut, nečija smrt.
Već poznati žuti Hafiz je, također, posjedovao proročki dar. Zanimljiv je jedan događaj, koji na neki način predstavlja i anegdotu, prilikom kojeg se manifestovala ova sposobnost. Jednom su ga neke šaljivdžije pozvale da klanja dženazu. Ali, umjesto mrtvaca, podmetnuli su živog čovjeka. Hafiz je pokušao da odbije jer je znao da to neće na dobro izaći. No, nije uspio. S obzirom da je Hafizova molitva, kao evlije, imala posebnu moć, čovjek kojeg su poturili u tabut je za vrijeme molitve zaista i umro.
Slična priča postoji i o izvjesnom Mustafi Ejuboviću, poznatijem kao šejh Jujo. Ovaj čovjek je u Mostaru tog vremena bio poznat kao neko ko precizno predskazuje buduće događaje. Jednog dana, neki obijesni mladići, koji nisu vjerovali da šejh Jujo posjeduje nadnaravne sposobnosti, dogovoriše se da ga iskušaju i izvrgnu ruglu. Pozvali su ga da klanja dženazu. U tabut je legao jedan od njih. Kada su se poredali da klanjaju, šejh Jujo im se okrenuo i hladnokrvno upitao:" Ili ćemo klanjati mrtvom, ili živom?" Mladići su se zbunjeno gledali, no jedan se od njih brzo snašao i odgovorio: "mrtvom".
Kada je dženaza bila završena, krenuli su svi skupa ka tabutu. Mladići su se već bili spremili da se slatko nasmiju i izvrgnu ruglu šejh Juju, ali prizor koji su zatekli izazvao je sve samo ne smijeh. U tabutu je još uvijek ležao njihov prijatelj, ali, ovaj put, - mrtav.
Decenijama poslije smrti Mustafe Ejubovića, njegov mezar su posjećivali ljudi koji su istinski vjerovali u mistične moći tog mjesta.
Zanimljiva su i proročanstva Hasana Kaimije i Gajgusa. Prvi je predvidio veliku nesreću koja će zadesiti Sarajevo. Kaimija je zbog neprimjerenog ponašanja, po ocjeni tadašnjih vlasti, bio protjeran iz grada. Tako se proročanstvo može tumačiti i svojevrsnim gnjevom. Međutim, ono se zaista i obistinilo. Sarajevo je u godinama koje su usljedile doživjelo nekoliko različitih katastrofa koje su nanijele velike ljudske i materijalne štete.