Tradicionalno bosansko vještičarstvo

Vještice i njihova religija prirode, obožavanje Boga i Boginje kroz Sunce i Mjesec, duboko su ukorjenjeni u vjerovanja mnogih naroda na prostoru Balkana ali i cijele Europe. Danas analizirajuci etnološke podatke ali i tradicionalna vjerovanja iz Bosne može se otkriti na desetine krajnje interesantnih pojedinosti koje navode na pomisao da se stara religija prirode uspjela oduprijeti kako vremenu tako i pojavi monoteizma. Naravno, da bi se priča o vještičarstvu uspješno i u cjelosti prezentirala potrebno je napisati mnoge stranice i priložiti mnoštvo informacija. No, kako svaki put počinje prvim malim korakom tako ćemo i priču o vještičarstvu započeti sa ovim tekstom a završiti negdje u budućnosti.




Vrijeme rituala


U Bosni se najmoćnijim ali i najopasnijim danima u godini smatra period između 30.aprila i 13.maja u kojem slučajno ili ne nastupa vještičiji praznik Beltane (1.maj). U ovom vremenu obnavljanje prirode je na vrhuncu, kao i poljoprivredni radovi. U središtu ovog perioda nalazi se Jurjevo ili Hidirllez (6.maj) kršćansko-muslimanski praznik paganskog porijekla koji se tradicionalno vezuje za prirodu i vodu koja je pod uticajem Mjeseca. Obožavanje vode kao jedne od manifestacija Boginje odslikava se u jasno u dva običaja koji se praktikuju i danas u nekim dijelovima Bosne. Riječ je o slavljenju prvog utorka koji prethodi Hidirllezu pod nazivom Boni utorak posvećenom u cjelosti liječenju vodom. Na Boni utorak posjećuju se ljekoviti izvori u prirodi, vodom se bolesnici kupaju i piju je. Prvi utorak nakon 6.maja naziva se Dovni utorak i u njemu se moli za zaštitu i blagostanje kako pojedinca tako i cijele zajednice. Jasnije prikazano vjernici su se nekad molili ili bolje rečeno zahvaljivali vladarici vode (Mjesecu) na pomoći i težili da obezbjede njezinu zaštitu i u nastavku godine. Naravno, pojavom islama sve ono što je upućivalo na stari kult moralo je biti potisnuto i asimilirano u novu vjeru. Boginja je zamjenjena molitvom Allahu. No već na prvi pogled jasno je da izvorno ovi rituali nemaju nikakvi dodirni tačaka sa islamom.



Svjetlost i tama

I danas u 21.vijeku bosanske vještice slijede drevne odrednice u svojoj magijskoj praksi. Period dana kada zalazi Sunce i počinje noć, „između akšama i jacije“ i dalje se smatra najpogodnijim vremenom za magijski rad, posebno za ljubavne čarolije. Detaljnije analizirajući informaciju zašto je upravo vrijeme zalaska Sunca i početak noći bosanskim vješticama najvažniji period za praktikovanje rituala treba tražiti u korijenima europskog vještičarstva. Dva najveća praznika Beltane i Samhain označavaju početak svjetle odnosno tamne polovine godine. Oba praznika su vrijeme kada se održavaju najveća slavlja i najmoćniji rituali povezani sa božanstvima prirode. Slično tome kraj dana i početak noći predstavlja minijaturni prikaz stalnog izmjenjivanja svjetlosti i tame, Beltana i Samhaina. Prema bosanskom vjerovanju odmah nakon zalaska Sunca džini dobijaju snagu, bude se i postaju aktivni što se podudara sa vjerovanjem kako se u noćima Beltana i Samhaina otvaraju vrata spiritualnog svijeta iz kojeg dolaze u svijet ljudi razni duhovi i demoni.



Kult Mjeseca


Iako postoji mali broj etnoloških podataka o magijskoj baštini Bosne i Hercegovine iz onog što oni otkrivaju vrlo jasno se može konstatovati kako je u prošlosti egzistiralo nekoliko vrsta kultova među kojima su dominirali kult Sunca i kult Mjeseca.

Kada ugledaju mladi Mjesec još i danas poneke stare Bošnjakinje izvode ritual u kojem se prepliću uticaji Islama i starog kulta Mjeseca. Koncentrisano gledajući u mladi Mjesec žena podignuvši ruke u visini grudi, dlanovima okrenutim ka nebu, izgovara se pet kratkih kur'anskih molitvi a na kraju molitve dlanovima se potare lice. U nastavku dolazi ritual iz kulta Mjeseca kada žena uperi kažiprst desne ruke u pravcu Mjeseca i govori: „Kao što ti rasteš i obnavljaš se Mjeseče tako podstakni i obnovi moje obličje“. Osim ovog rituala među bosanskim ženama egzistira još desetine rituala koji se generacijski prenose i njeguju među ženskim spolom. U drugom ritualu žena nakon molitve mladom Mjesecu moli ga da podari zdravlje djeci u čemu se na direktan način aludira na boginju Mjeseca, zaštitnicu plodnosti i djece. Još jedno zanimljivo vjerovanje aludira na staru ideju o božanskom svojstvu Mjeseca, naime, vjeruje se da kada se prvi puta ugleda novi Mjesec treba reći formulu "Mašallah, vidi mladog mjeseca!", jer ga u protivnom može pogoditi uticaj urokljivih očiju. U tradicionalnom bosanskom vjerovanju mala djeca su najviše podložna negativnom utjecaju urokljivih očiju što dovodi na pomisao kako se u prošlosti novi Mjesec smatrao obličjem božanskog djeteta, tek rođenje Boginje, koju njeni sljedbenici trebaju štititi dok je u fazi kada nema dovoljno snage i moći.

Između akšama i jacije izvodi se većina tradicionalnih vračanja ,na međi dana i noći.
Samo po sebi je mistično i tajanstveno.

U prošlosti Bosne je postojao jak kult vještičarstva čemu svjedoče ostaci starih vjerovanja a povrh svega mnostvo zanimljivih priča