Porijeklo naziva vampir

Najbliže povijesnoj istini, i samim time odgovoru na pitanje odakle potiče mit o vampirima, jeste Bliski istok i arapski demon Ghul, čije je obitavalište groblje. Vjerovanje o ovome strašnom biću koje ljudima pije krv preuzeli su Turci i u širenju svoje imperije donijeli tu legendu, zajedno sa mnoštvom drugih šamanističkih vjerovanja, na Balkan. Naime, anglizirani naziv vampir dolazi iz nekog od ovih izvora; od imena upir ili ypir koji potječe sa sjevera Turske, ili vapir ,  koji je bio bugarski naziv za isto biće, ili, pak, od bosanskog naziva lampijer, lapir ili lampir. Prema bosanskom vjerovanju vampir izlazi iz groba kao mali leptir, koji se nekada nazivao lepir ili lapir. Također, poveznicu sa lampirom nalazimo u staroj bosanskoj riječi lapiti - ugrabiti, dohvatiti, uhvatiti, vrlo je slična nazivu lapir , te opisuje način na koji ovo mračno biće lovi ljude, tako što iznenada ugrabi svoju žrtvu.

U Srbiji vampir se nazivao ukolak, dok u Rumuniji postoje dva mitološka bića moroi i strigoi koji imaju poneke sličnosti sa vampirom. Drac ili dracul je rumunjski naziv za đavola, tako da je Grof Dracula zapravo Grof Demon a ne vampir. Isto tako, drac ne označava zmaja, kako to neki prevode, jer se on na rumunjskom jeziku naziva zburator ili zmeul. Stoga se, nakon ovog kratkog pregleda, stiče realan zaključak da naziv vampir potiče iz Turske, Bugarske ili Bosne.

Vampir u bosanskoj mitologiji nije isključivo bio živi mrtvac koji pije krv ljudima. Analizirajući pojedine legende o njemu vampir je zapravo često bio zaljubljeni muž, koji je prerano umro, i noću bi izlazio iz groba, kroz neku rupu u zemlji, u obliku leptira, a onda se pretvarao u čovjeka, koji nije imao u tijelu niti jednu kost, kako bi vodio ljubav sa svojom suprugom. U metaforičkom značenju vampir je oličenje žudnje za životom, nesretne duše koja nema svoj mir, jer joj je oduzeta mogućnost da živi i postoji u materijalnom svijetu.

Navodno, iz odnosa muža-vampira i žene mogla su se roditi i djeca koja bi na stražnjici imala mali rep. No, da bi se spriječili noćni dolasci, kao i neželjena trudnoća, iznad ulaznih vrata kuće postavljao se štap od gloga, čime se vampiru stvarala nepremostiva barijera, i on bi prestao sa svojim posjetima.

U bosanskom narodnom vjerovanju tvrdi se da od čovjeka loše naravi i karaktera nakon smrti postaje zli vampir, koji napada ljude i pije im krv. Naprotiv, od čovjeka dobre naravi, ili koji je za života bio zaljubljen, postane dobri vampir, onaj koji ne napada ljude, nego se jedno vrijeme ne može pomiriti sa svojom smrću, i zbog toga uznemirava one koji su mu bliski.

Jure Grando (17. st.) bio je, prema legendi, vampir koji je opsjedao istarsko naselje Kringu.

Prema pisanju slovenskog vojskovođe Johanna Weickharda Valvasora, incidenti s Grandom zbivali su se između 1656. i 1672., što Granda čini prvim europskim vampirom koji je zabilježen u povijesnim izvorima.

1656. na groblju u Kringi pokopan je mještanin imenom Jure Grando koji se nedugo nakon toga počeo ukazivati mještanima te su ga odmah prozvali štrigun, odnosno vampir. Najprije se pojavio mjesnom pavlinu koji ga je pokopao i služio misu zadušnicu, te potom se počeo pojavljivati svojoj bivšoj supruzi koja je tvrdila da ju siluje. Mještani su tvrdili da Grando dolazi pred vrata i kucajući označava da će netko od ukućana skoro umrijeti.

Grandov teror nastavio se sljedećih sedamnaest godina kada je mjesni župan Miho Radetić odlučio nešto učiniti. Pokupio je nekoliko mještana te su se svi zajedno zaputili na groblje, gdje su, kada su došli, vidjeli Grandovo neraspadnuto tijelo, a na licu se činilo kao da se smješka. Najprije su pokušali zabiti kolac u srce, ali se kolac odbio te je zatim jedan mještanin sa sjekirom odrubio glavu. Mještani su tvrdili da je nakon toga u selu zavladao mir i tišina.

Istarski štrigun ili rumunjski strigoi, jako sličan naziv

Da, imaju sličnost ta dva naziva i mislim da to nije slučajno (tamo živi rumunjska manjina tkz. Istro-Rumuni), iako se štriga ili štrigun smatra vješticom ili vješcem u Istri. Za strigoi i moroi u Rumuniji se vjeruje da vole sisati kv živih ljudi, svojih rođaka, a događaju se, navodno, i silovanja. Ona se prepoznaju po tome što muškarac ili žena nakon nemirnog sna imaju crvene tačke po tijelu, jaku glavobolju i brzo gube kilažu. Za bajanje tojest egzorcizam od strigoa koristi se jaje crne kokoške i tri struka bosioka. Baje se samo subotom: "Vi, moroi, vi, strigoi, jedite svoje srce, svoju jetru, svoje meso, svoje kosti, jedite sami sebi..."
Naravno, sve je to samo folklor i mitološke priče koje nemaju veze sa stvarnošću nego su plod ljudske mašte i nepoznavanja bolesti, posebno onih psihičkih. Današnji filmovi fantastičnog žanra su ono što su našim precima bili mitovi i legende.
Također, strah od smrti stvorio je religiju i mitove; vjera nam treba na neki pomirljiv način približiti pojam smrti i olakšati tu fobiju, dok su mitovi, posebno o vampirima, plod straha od umiranja. Oni su zapravo taj strah raspirivali kod ljudi ali i stvarali uzbuđenje te trasirali put mašti.