Predaje o bezimenom jezeru

U derventskom selu Osinja, na samoj granici sa Gornjim Ceranima, kod kuća Markelića, smješteno je jezerce površine od oko sto kvadratnih metara. Nivo vode u jezeru je isti u svako doba godine.

Voda iz jezera nije za piće, ali mještani napajaju stoku. Ljeti, jedva da se površina vode može vidjeti od biljnog pokrivača, rogoza i trave, kao i listova koji liče na lopoč. Po obali se prostiru razne vrste perunike i drugog raslinja, vrbe i drugog drveća.

Suze u vrtači

Mještani kažu da jezero nema ime, a da su za njegov nastanak vezane mnogobrojne priče i legende. Koja je od njih tačna i najbliža istini, u selu ne mogu potvrditi.

Sličnih jezera u ovom kraju nema, a stariji tvrde da je nastalo po legendi o djevojci koju su, u davna vremena, htjeli da udaju za momka koga nije voljela.

- Prića se da je djevojka pobjegla od mladoženje iz svatovske povorke kada je prolazila obližnjim putem jer se nije htjela udati za onoga koga nije volila. Tu ju je čekao voljeni i zajedno su se dali u bijeg. Bježeći od potjere, koja je krenula za njima, naišli su na vrtaču. Oboje, držeći se za ruke, skoče u nju i propadnu u dubinu zemlje. Kad su skočili, iz zemlje je šiknula voda i zatvorila vrtaču, pričaju mještani, koji često dolaze na obale jezera.

Dvoje mladih

Kažu da se od tada priča da se na ovom mjestu stvorilo jezerce koje i sada postoji. Nikada niko nije znao kako su se dvoje mladih zvali, pa je tako jezerce ostalo bez imena.

Prije su djecu plašili ovim jezerom, da ne smiju prolaziti pored njega, jer će se onesvijestiti i pasti u vodu. Drugi su, opet, pričali da se na tom mjestu utopio neki seljak, pa se često dešavalo da se u obliku prepasti ukaže prolaznicima koji bi od straha oboljeli i nikad više ne bi se oporavili.

Ima i onih koji kažu da jezero nema ime zbog toga što kad se u njega zagledaš, zaboraviš svoje ime, i ko si, i šta si, i odakle si došao, sve dok neko ne naiđe i ne odvede te kući.

Stariji koji pamte davnašnje priče vele da sve to nije dokazano, a raja priča svašta i ko zna šta im pada na pamet. Takvi su oduvijek i ničeg se ne plaše, a radi se o nekoj legendi, koja kruži i prepričava se u narodu, kako kome odgovara.