Magija da neko umre

Po Rumuniji, Bugarskoj i Turskoj postoji mnogo načina čaranja da se nekome naudi, posebno osveti neprijatelju. Sve te čarolije spadaju pod resor crne magije i njima se mogu uspješno služiti samo osobe inicirane u vračarstvo odnosno koje imaju posebne psihičke moći ili kontakt sa duhovima. U Rumuniji se za vračaru koja je uspješna u ovakvim čarkama kaže da hoda sa bobonošaguri ili u prijevodu - da hoda sa nečastivim.

U jednom od mnogih opisa kako nekome nauditi vračara uzima tikvu i nožem je bode u zamišljene dijelove tijela: u čelo, mozak, sljepoočnice, u nos i usta, jezik, srce, ruke, stomak i noge. Nakon što završi sa ritualnim zabadanjem vrha noža u tikvu vračara je odnosi i ostavlja u dimnjaku, kako bi se osušio, i na kraju umro, onaj na koga je magija rađena. Naravno, to se neće desiti brzo već uglavnom kroz godinu ili dvije a po nekim izjavama može potrajati i do deset godina. U međuvremenu žrtva te crne magije omršavi i propada. Navodno, kako se tvrdi po Rumuniji, čarka je toliko jaka da bolesnik mora obići devet popova da mu očitaju molitve za poništenje magije a ako slučajno ni to ne pomogne onda se upućuje kod hodže ili rabina. Kod njih će sigurno naći lijek i spas.

Ukoliko je pak nemoguće doći do navedenih lica onda se traže bozgoane, kako se u Transilvaniji nazivaju stare žene koje baju odnosno izvode egzorcizam. Naziv bozgoane dolazi od bozi, što na rumunjskom označava paganske bogove.

Po narodnom vjerovanju žrtve crne magije su u većem broju žene nego muškarci, vjerovatno zbog toga što u rumunjskom vračarstvu dominiraju ženska lica, koje su sklonije da se svete jedna drugoj nego nekom muškarcu.

Često se u osvetničkom naumu čara sa vojničkim nožem kojeg je vračara il neko njoj blizak negdje slučajno pronašao ili ukrao. Ritual započinje utorkom navečer i traje sve do narednog utorka. Svaku noć se bajanje sa nožem ponavlja tri puta, i praćeno je zabijanjem noža u zemlju iza ulaznih vrata. Osmog dana tojest u srijedu ujutro nož se izvuče iz zemljanog poda i dobro se pogleda. Ako vračara na vrhu oštrice ne ugleda kapljice krvi, čaranje se ponavlja od četvrtka do četvrtka. U petak vračara ponovo pogleda nož, pa ako ni tada na njegovom vrhu nema krvi, onda se ritual ponavlja od subote do subote.

Vjeruje se da će u međuvremenu vračara ipak uspijeti u svom demonskom planu i ugledati krv na nožu te da će osoba, na koju se okomila, umrijeti od velikih bolova u stomaku. No, protiv ovakvih čarki postoje i kontra-mađije koje umjesto žrtvi mogu samoj vračari prouzrokovati smrt.

Ako je neka žena nemoćna i sve je boli, a posebno joj bude loše utorkom i subotom, to se odmah tumači znakom rađenih mađija na smrt. Čim se ustanovi tako ozbiljna dijagnoza nabave se ekseri od kotača nekorištenih starih drvenih kola, pa se oni zabijaju u pod, ispod kreveta na kojem leži bolesnica. Posebnost ovog rituala jeste da se ekseri zabijaju tako da se njima na podu oblikuje figura ženske osobe koja ima glavu, ruke i noge.

Dok se ekseri zabijaju čekićem baje se ovako:

Ja zabijam,
ne zabijam ekser,
ja zabijam onoj koja je magiju napravila,
zabijam ovu ženu jer je želim ubiti.
Zabijam joj u ruke, u glavu,
zabijam u zubima,
zabijam u očima,
zabijam u ustima,
zabijam u jeziku,
zabijam u ruke,
zabijam u obje noge.
Zabijam cijelo njeno tijelo,
zabijam u pluća, u jetra.

Zadnji ekser se zabija u grudi i po njemu se udari tačno 99 puta. Onda se misli da će vračara koja je radila magiju na bolesnicu naprasno umrijeti. Doslovno, postaće źrtva svoje vlastite magije.

autor teksta
Raif Esmerović

Vauu, kako dobar tekst!!! Autor je odmah mudro na početku naglasio da se crnom magijom ali i generalno svakom drugom mogu baviti inicirane osobe (koje imaju kontakt sa duhovima) jer bez toga je sve besmislena teorija bez ikakve koristi.
Isto tako svida mi se sto nema onoga tipičnog novinarskog pretjerivanja jer da ste ovaj tekst pročitali u nekim srbijanskim ili bosanskim novinama pisalo bi kako ce osoba na koju se čara odmah umrijeti. Ne bi se ni sjetili napisati da se rezultat desi za godinu, dvije ili deset ( ili nikako), jer onda to nije to, gubi se onaj tipični zaglupljujući senzacionalizam koji redovito prolazi kod većine.
Zato ja uvijek ponavljam neka o magiji pišu ljudi koji je dobro poznaju a ne površna škrabala čiji su tekstovi puni laži i gluposti.

Potpisujem Noris

I ja sam sa napisanim suglasna.
Bolje je objektivno pisati kako bi se magija što bolje shvatila i razumjela i samim time onemogućilo šarlatanima da varaju narod

Mislim da postoje psihički jake osobe koje imaju rođenjem moć uticaja na druge recimo koga prokletu stigne ga zlo ili mu naude urokljivim očima ili mogu vizualizirati tako upečatljive scene dešavanja zla nekome da se one ostvare. Od takvih se pojedinaca teško zaštititi pošto oni ne čaraju na tradicionalan način nego snagom svog uma i zla koje je akumulirane u njima.

Kako god bilo zanimljivo je.

Zar magija sa živom nije najbolja? Ona je tako sama po sebi otrov nema tu nikakve magije nego najobičnije trovanje