Magija sa živom

Živa, kemijski element Hg, inače jedini tečni srebrenkasti metal našao je svoju upotrebu u kultu vračanja kod Rumuna, Bugara i Turaka postajući na takav način sastavni dio jednog od najkobnijeg vračanja. U Bugarskoj postoji vjerovanje kako u živi (Hydrargyrium) stanuje zao duh (džin) koji se može uz pomoć magijskih rituala "oživiti" i usmjeriti na neku određenu osobu te joj tako na daljinu nanijeti zlo, bolest ili čak smrt. U Bugarskoj se takvo vračanje naziva "napraćeni živak" gdje zle mađijarke podmetnu u hrani ili piću omađijanu živu. Od toga čovjek najčešće oboli, nema mira, propada a po vjerovanju ne pati samo on već i njegova familija. Još se misli kako od napraćene žive može nastradati ne samo pojedinac ili njegova familija već i cijelo imanje.

Ritual oživljavanja živka jedna je od najstrože čuvanih vračarskih tajni koju ni jedna od njih neće otkriti ni pod koju cijenu. Obično je prenose samo svojim nasljednicima koji moraju biti zli ljudi pokvarene duše pošto samo takve osobe imaju potencijala da uspješno izvedu reanimaciju. Kada živak bude omađijan on onda "oživi" i dobije razum tojest ide i zna šta radi, zna kada i kod koga treba da ide, da mu uđe u lonac ili kantu, zna za koje je lice napraten. Kad uđe u posudu sa vodom ili u čašu koju treba da popije onaj kome je namjenjen živak strpljivo čeka jer navodno razlikuje osobe koje dođu da se napiju vode. Ako vodu zahvati da popije onaj kom je poslan živak će odmah zajedno sa tekućinom ući u njega no dohvati li vodu da pije neko drugi živak se povlači i smanjuje. Od napraćenog živka najviše se treba čuvati noću pošto je tada najaktivniji. U strahu od ove zle sile po mnogim bugarskim selima upozoravalo se da vodu ne treba noću piti iz posuda ili kanti koje nemaju poklopac iz bojazni da se baš u nju nije uvukao nečiji poslani živak. Kada neko vidi kap žive u svojoj kući treba je odmah pomokriti tako da onemogući zlu da iziđe iz nje. Ako živak bude viđen u kući a ne oduzme mu se moć onda cijela familija može umrijeti od straha.

Vračare obično posumnjaju da je neki bolesnik žrtva napraćenog živka onda kada se ta osoba konstantno tuži na bolove u stomaku, mršavi i suši se a na kraju, ukoliko mu se ne pomogne, može i da umre. Ako je neko bolestan od živka onda mu se pravi kontra- magija sa drugim živkom i daje mu se da ga popije.?! To se čini tako što se ponedjeljkom i srijedom baje u tri navrata preko jednog drama (unce) žive uz pomoć metle i srpa. Vračara baje: "Kako metla mete smeće tako da pomete i sve boli iz N.....".

Također postoje informacije da se živa iz tijela omađijanog istjerava učenjem iz Kur'ana ili nekim bajanjem, obično utorkom, u kući ili na raskršću. Živak se isto tako liječi istoimenom biljkom koju u Bugarskoj zovu živačka trava ili bijela petoprsnica.

Jednom kada uđe u čovjeka živak polako ulazi u srce žrtve i postepeno ga razara iznutra, takvog čovjeka često boli stomak, suši se i požuti u licu. Bolesnik osjeća kako mu živak "šeta" po tijelu i najveće bolove osjeća kada mu se približi grlu i onda kada prelazi preko zglobova. Od omađijanog živka čovjek ili poludi ili ako se ne izlječi na vrijeme umre. Lijek se obično traži kod gatara koja bolesniku tada proriče ili saliva olovo: ako vidi da je muka od živka onda treba da ide kod neke "jake" vračare da mu "vrati vodu" tojest bolesnik pije drugi živak ili vraćenu vodu koja treba istjerati zlo iz čovjeka.

Ipak živak ne služi samo u ritualima crne magije već svojom čarobnom moći može poništiti svaku magiju. U tom ritualu omađijani čovjek ide kod vračare prije izlaska Sunca i stane na crnu metlu dok mu vračara baje: "Ne dam ti loj da jedeš, ne dam ti meso da jedeš, ne dam ti krv da piješ već te dajem zlo da istjeraš iz ušiju, iz očiju, iz glave, iz srca...".

Od svih napratenih ili poslanih magija po vjerovanju najbolje čuva cvijet božura kojeg treba nositi uza se kao hamajliju.

Od ubojite moći živka (Quecksilber) strahovale su brojne generacije u Bugarskoj. Za neke magijom oživljena kap žive a za druge noćni demon koji donosi zlo i bolest. Kako god bilo živak je sijao smrtni strah. On se odrazio i u kletvama od kojih je najpoznatija: „Neka te živak popije!“. Živa je riječ perzijskog porijekla, dolazi od zhivah ili jivah, iz korijena zi - koji znači "živa, živjeti". Riječ koriste Arapi, Turci i Južni Slaveni.





O magiji sa živom možemo sa vremena na vrijeme pročitati poneki novinski članak koji je standardno napisan u formi senzacionalizma iz čijeg se sadržaja ne može ništa informativno saznati niti dokučiti. Razlog tome se krije i u činjenici da je ova tema tabuisana i skoro je nemoguće pronaći nekog upućenog ko bi mogao kazati nešto podrobnije o ovom segmentu bugarske magijske tradicije.

Ono što se pouzdano zna jeste da je riječ o jednom od najopakijih oblika magije na Balkanu koja se izvodi uz pomoć kapljica žive. Prema dostupnim podacima vračanje sa živom izvorno potječe sa teritorija Irana i susjednih arapskih zemalja od kuda je preko Turske došlo u Bugarsku i raširilo se u okolne zemlje, posebno po Rumuniji i istočnoj Srbiji.

Kako to smatraju bugarski etnolozi upotreba žive ili živka u svrhu vračanja datira još iz 11.vijeka. Prvo dokumentirano spominjanje nalazi se u opisu svećenika Libenova koji tu magijsku rabotu naziva „naprašane na živak“. Opisuje se ovim riječima: „ crveni kamenčići, kupljeni od koluški kadina (Turkinja) , koji ako se bace u odžak dušmanina umorit će ga“.

Etnolog Jordan Zahariev za riječ „živak“ naveo je nekoliko značenja kroz njegovu magijsku upotrebu navodeći između ostalog i podatak kako se koristio i kao glavni sastojak za liječenje sifilisa i tuberkoloze.

Do metalnog živka su babe vračare obično dolazile kupujući ga u staklenim bocama od Turkinja i vlaški Cigana. Kada bi im dospio u ruke vračare su živak koristile na razne načine, ako je u službi crne magije onda se obajana kap ostavljala na pragu neprijatelja sa zapovijedi živku da uđe i umori tog i tog čovjeka. Osim navedenog načina živak se rano ujutro ostavljao na gumnu i slično.

Navodno, prema riječima bugarskih vračara ali i običnog naroda, kap žive bi ušla u imenovanu kuću i kretala se tajno, izbjegavajući ljudske poglede. Njen cilj je bio da dođe do kante sa vodom iz koje čovjek kojeg je imenovala vračara pije vodu. To se sve događalo noću. Uspije li u svom naumu živak će zajedno sa vodom dospijeti u tijelo čovjeka i od tad kreće sa uništavanjem zdravlja i psihe svoje žrtve. Kada se čovjek otruje živkom on obično ima niz simptoma od kojih su najupečatljiviji metalni okus u ustima i bol ispod rebara.U vrlo kratkom vremenu, godina ili dvije, ukoliko se ne poduzmu iscjeliteljske mjere čovjek može i umrijeti.

Kroz vijekove narod vjeruje da u onoj kući u kojoj se pokaže živak nije na dobro – u njoj više nema hajra; upravo iz tog razloga česta su bila preseljavanja u drugu kuću. Po pravilu više se niko nije vraćao u stari dom i on bi vremenom potpuno opustio i oronuo. No pošto većina seljaka nije imalo mogućnost da se preseli poduzimale su se kontra-mađijske operacije kako bi se otjerao i neutralizirao pogubni utjecaj živka tako što se on posipao sa pepelom iz ognjišta.

Živak je otrov ali i protuotrov. Volšebnu moć da promjeni svoju toksičnu narav živak ima kada ga iskusna vračara obaje uz pomoć tajnih basmi. Obajani živak se daje bolesniku kada treba liječiti strah ili istjerati onaj drugi otrovni živak iz tijela bolesnika. Isto tako basmom programiran živak može postati hamajlija ako se u izbušenu rupicu na lješniku ulije kap i zatvori sa voskom. Nosi se kao medaljon i ima svrhu da liječi ali i sačuva čovjeka od budućih eventualnih napada.

Najpoznatija iscjeliteljka u Kostendilu bila je prema etnološkim zapisima jedna bula, poznata pod imenom Hadžinica. Ona je u liječenju od živka koristila metodu gašenja živog ugljena u posudi sa vodom kojom bi nakon toga napojila bolesnika. Nakon toga bi bolesnika upućivala gdje, na kojem mjestu, i pod kojim drvetom da se opere sa ostatkom vode. Uz to bi svakom bolesniku davala šiitsku hamajliju ili zapečaćen lješnik, napunjen sa živom.

Bugarska magija je prožeta uticajem rumunskog kulta bajanja, turski magijski vjerovanja i ciganskog mađijanja pa samim time čini dosta intrigantan splet magije.
Za živu se zna po cijeloj Bugarskoj i to je vjerovanje sastavni dio njihovog folklora mada koliko sam čuo skoro i da nema više osobe koja zna napratiti živu jer za to treba znati određene tajne magije.