Protjerati zlog duha urokljivosti

Za anuliranje uroka nije potrebno uvijek gasiti ugljen ili salivati olovo. U bugarskom kultu bajanja ima jedan vrlo jednostavan a prilično jak način skidanja tog zla.

Ovako ide

Uzme se čaša izvorske vode i sa tri prsta se umoči u nju i tare po glavi, čelu i vratu urečene osobe govoreći ovako:

Pošao čudan čovjek
pošao u čudno dvorište
upregnuo čudne volove
povezao čudna kola
da ide na čudni pazar
i donese NN zdravlje!

To se ponovi tri puta a ostatak vode se prolije na put ili u tuđe dvorište.

Postoji li neka zamena za izvorsku vodu? Možda kišnica
ili voda na Pun mesec ostavljena ili tako nešto?

Ne znam. Ali mislim da je najbolja izvorska voda koja se smatra "živom" tojest da ima u sebi određenu magijsku moć.

Upravu si Altaja. Mada sam ja čula od jedne stravarke da ako se ne može doći do izvorske vode da se može iz tri kuće ili stana naliti u istu flašu po malo vode. To je zamjena za izvorsku vodu.

Mogla bih kod majke, sestre, komsijke i eto zamene. Ili moze cak i iz crkvene porte, mozda, tamo ima dve cesme. Citala sam ritual za odvikavanje od alkohola, isto pise da se uzme voda sa 5 ili 7 domacinstava i onda baje nad vodom pa da alkoholicaru. Dala sam muzu, ali nista. Mislim da za alkohol nema leka..

Nema za alkohol pomoći. Kod nas je bila stravarka vrlo poznata po svom znanju i pomogla je mnogima, čak bila i vidovita, ali nije mogla pomoći alkoholičarima. Tri dana bi čovjek od njene vode izdržao bez pića ali dalje ne bi mogao.

Ima neka vradžbina ali nemam pojma da li uspješna sa kokošijim jajima i maslacem koji se zakopaju z grob a onda se mužu koji pije ta jaja na maslacu ispeku i posluže.

I ja sam slušao "babe" kako mogu sve skoro da leče, ali nas, pijandure jok. Reče Baba kako ako se potura pijanici nešto od tih, takozvanih obajanih lekova, ne izleči se već još više poludi i pogorša situaciju.

Ne treba tu nikakva magija nego samo čvrsta volja, sve je to samo do čovjeka.
Tako sam i ja ostavio cigare nakon 13-14 godina pušenja. Odlučiš to u sebi i držiš se toga, nije jednostavno ali uspjelo je

Bugari vjeruju da urokljivac postaje ono dijete koje majka odbije od sise pa onda opet nakon nekog vremena podoji. Međutim, kako je urok zapravo neukrotiva sila duše koju posjeduje svaki čovjek vjerovanje tvrdi da ureći može bilo ko. Najpogodniji trenutak da se urok uhvati za nekog čovjeka je onaj kada je meta nečije pohvale ili čuđenja. Zbog toga se, a u cilju anuliranja mogućeg zla, odmah nakon neke takve izjave kaže : « Da ne mu e na oko ! », ili « Pu, pu, pu, da ne mu e uroki ! » U protivnom, ako se ne bi poduzela nikakva profilaktička mjera, urok bi mogao dovesti čovjeka do bolesti i smrti, posebno ako je u pitanju malo dijete.

Od straha pred zlokobnom moći urokljivog oka bugarski narod je od davnina štitio djecu stavljanjem svetih ili volšebnih predmeta na njih ili u njihovu blizinu. Baba Stoana iz Varne preporučivala je da se za odbranu nosi uza se kovanica ili plava perla dok jedna druga vračara, Rada Piperkova, savjetovala je nošenje krstića oko vrata ili nečeg drugog u crvenoj boji.
No, ako se uricanje već desi onda je prema mišljenju mnogih bajanje najbolji lijek, posebno ono koje se izvodi kamenom bjelutkom, strukom bosiljka ili pak šapicom od krtice. Ali, prije nego li pređe na praksu svaka vračara će poduzeti neku od divinacijskih mjera kako bi bila sigurna od čega mora bajati. Protiv uroka bajarka zaveže čvor na čumberu i počinje da mjeri od lakta do palca. Primjeti li da je čumber izišao duži bolesnik je ureknut. Zbog toga ona će bajati sve dok se čumber ne skrati i iziđe na pravu mjeru. Tada se smatra da su uroci nestali. Čumber na kraju uvije u krug pa u njega pljune a onda kaže da to učini i bolesnik. Krpu baci iza leđa i baje : « Oh, da odete u pustu goru Tililejsku gdje pas ne laje, gdje pijetao ne kukuriče ! »

Ukoliko želi otkriti ko bi mogao biti potencijalni urokljivac vračara će gasiti živi ugljen. U panicu sa izvorskom voodm prvo će spustiti končić iz odjeće u kojoj je ureknuta osoba spavala prethodnu noć. Dok gasi jedan po jedan ugljen u panici vračara naglas govori imena onih osoba sa kojim je bolesnik imao nedavni kontakt, kako bi se pouzdano utvrdilo od koga su zle oči – od muška ili ženska, mladog ili starog, itd.

Za potrebe bajanja mora se donijeti vode sa tri izvora koja se potom sjedini u jednu, u nju bajarka baci končić od odjeće urečenog i bacajući jedan po jedan ugljen u posudu tihim glasom govori :

Siva ptica poletjela, bijelo mlijeko iz nje kaplje,
na kamen kapaše, kamenje se raspuče.
Neka puknu one oči koje su N urekle!
ako bude muško – čuna mu pukla!
ako bude žena – sisa joj pukla!
ako bude djevojka – kosa joj otpala!

Ukoliko bačeno ugljevlje jako zapišti i još k tome potone na dno to je vračari pouzdan znak da je osoba žrtva nečijeg zlog pogleda. Nakon što je utvrdila stvarno stanje vodu nad kojom je bajala i gasila ugljen da urečenom da pije. Ostatak vode baci na leđa crnog psa sa željom da odnese sve loše sa čovjeka ili vodu izlije na plodno drvo ili prolije niz rijeku.

Vračara često baje i ovako ; dok drži čašu vode u jednoj ruci i stručak bosiljka u drugoj ona baje sljedeće :

Pošao čudan čobanin čudnim putem,
ponio čudnu sjekiru.
Otišao u čudnu goru.
Nasjekao čudnu građu.
Ogradio čudan obor,
zatvorio čudne ovce,
pomuzao čudno
mlijeko u čudne sudove.
Podlio čudno sirenje u čudno cjedilo….
Rasturajte se uroci kao djevojčice i djevojke sa izvora,
idite u Tililejsku goru gdje pijetao ne pjeva,
gdje sjekira ne sječe, gdje svraka ne kreči.

Majka može i sama, bez angažiranja vračare, rastjeravati uroke sa djece ukoliko oni nisu veliki ili zastarjeli. Svaku noć, dok uspavljuje dijete, ovlaži slinom palac desne ruke i sa njim blago trlja dječije čelo i tiho tri puta ponovi :


Da razliže majka uroke sa svog/svoje N kao Sunce rosu.
Kako rosa pada tako da padnu sa N uroci!
Crna krava crno tele otelila,
na slani kamen pustila.
Ako je urečen od muška da mu pukne čuna,
ako je urečen od žene da joj pukne sisa!

I danas se u Bugarskoj, posebno u seoskim područjima, poštuje običaj da gost ostavi končić iz svoje odjeće na krevetiću, ukoliko u kući ima male djece, kao utuk urokljivim očima koji bi djetetu mogli izazvati nesanicu i plač.


Urok ili počud ?

Svaka bugarska vračara poznaje na desetine kraćih ili dužih bajalica kojima pripisuje određene osobine i moći. Kao i kod rumunjskih i kod njih su bajalice protiv uroka najmnogobrojnije. Iako većina njih izvodi klasični ritual sa gašenjem ugljena i promatranjem kretanja po površini vode kako bi doznala da li je osoba urečena ili ne, pojedine ipak više od toga žele saznati o kakvom je uroku tu riječ. Naime, bugarske vračare razlikuju obični urok od počuda objašnjavajući da je počud zapravo teži oblik uricanja.

Pokojna vračara Rajka T.Mumeva iz Sofije otkrivala je djelovanje počuda uz pomoć malom krstića od crnog gloga. Krstić bi spustila u panicu sa vodom i posmatrala u kom će smjeru početi se kretati ; ako je krstić krenuo na desnu stranu prognozirao je dobro stanje dok krene li na lijevu stranu posude onda je bez svake sumnje na bolesniku počud.

Strah od zlokobne moći počuda veoma je prisutan. I dok baju za malu djecu vračare često navode, za svaki slučaj, i počud u svojim bajalicama, poput ove :

Uroci, počudi, izlazite iz N.
Izlazite iz nogu, izlazite iz glave,
izlazite iz kostiju,
idite u pustu goru Tililejsku
gdje pas ne laje,
gdje pijetao ne pjeva,
gdje ptica ne cvrkuće i čovjek ne hodi!