Kako se odbraniti od bosanskih vještica

Za babe čaralice, vještice ili sihirbaze u Cazinskoj krajini oduvijek se govorilo da znaju žabu potkovati na ledu i naći mjesto gdje se nebo kukama zapinje za zemlju. U tim naoko pretjeranim izjavama bez imalo sumnje krije se staro uvjerenje Krajišnika u njihovu tajanstvenu moć da izvode čudesne stvari. Mišljenje o porijeklu sihirbazine moći narod nalazi u tvrdnji kako su žena i šejtan jedno te isto, te su upravo zbog toga žene vičnije i uspješnije u praksi čaranja od muškaraca.

U tradicionalnoj priči iz Velike Kladuše pripovijeda se kako su se neki besposleni muž i žena danima prepirali ko je od njih dvoje pametniji. U toj debati niti jedno nije htjelo popustiti. Napokon, jednog dana muž se dosjeti neobične opklade - onaj ko uspije nagovoriti šejtana da uđe u tikvu i zatvori ga u njoj taj je pametniji. Žena odmah pristade. Kako se muž dosjetio svega on reče da će se prvi okušati u zadatku. No, unatoč svom njegovom trudu i nagovaranju šejtan ne htjedne ući u tikvu pa on umoran odustade. Žena se na to potiho nasmije mužu i samouvjereno uze tikvu u ruku i približi je svom desnom oku, pa se uzdišući počne čuditi nečemu u njoj. Sva se uzvrti pa stade namještati tikvu da što bolje osmotri ono što je ugledala u njoj. Onda se počne cerekati pa škiljeći na lijevo oko zadubi se u tikvu. Sve je to sa strane posmatrao šejtan i već vidno iznerviran ignoriranjem od strane žene upita je šta ona to vidi u tikvi tako čudesno da ne može odvojiti pogled od nje. Ona mu okrenuta leđima samo nešto tiho promrmlja i nastavi sa zurenjem. To još više uznemiri šejtana i probudi u njemu veliku radoznalost pa se on bijesno prodera na nju ponavljajući pitanja. Žena mu se pokorno okrenu i odgovori kako ona neuka i glupa njemu, tako velikom i pametnom, kad bi i htjela ne bi ni znala opisati kakvo čudo vidi u tikvi, pa da bi bilo možda najbolje da on uđe u nju i vidi. Šejtan goreći od probuđene radoznalosti oholo joj odgovori da se slaže u tome, jer jedna bena poput nje zna samo buljiti k'o tele u šarena vrata, pa da je najmudrije da on sam pogleda. Čim je to izgovorio šejtan uleti u tikvu a žena je za njim brzo zatvori i tako odnese pobjedu.


Osveta jedne ljubavnice

Krajiške sihirbazice, osim po nanošenju zla i izazivanju bolesti, bile su naročito vješte u ljubavnoj magiji. Kako mi je ispričala svjedokinja takvog događaja ono što je vidjela jednog dana urezalo joj se u pamćenje za cio život. Naime, kada je jedne prilike bila na kafi kod susjede, za koju su svi u mjestu znali da je sihirbaza, desila se žestoka svađa između nje i njenog ljubavnika, kojeg je prethodno rastavila od supruge i djece. U jeku svađe pale su teške riječi i psovke pa je ljubavnik demonstrativno krenuo niz stepenice prema izlazu ljutito vičući da je napušta te prijeteći da ukoliko mu se ubuduće obrati dobiće velike batine. Čim je izišao ona je potrčala za njim i zaključala ulazna vrata kipteći od bijesa. Vrativši se u sobu brzo se smirila a umjesto grča ljutnje na licu joj se pojavio osmijeh. Pogledala je na prozor da vidi koliko se ljubavnik udaljio od kuće. - Pustiću ga neka ode još dalje, rekla je zagonetno i sjela pored nje natočivši si kafu u fildžan. Njena gošća zatečena svim zbivanjem nije ni sama znala šta bi rekla pa je samo gledala u čudu. No, iznenadila ju je reakcija netom ostavljene žene. Nakon nekoliko minuta ona je ponovo pogledala kroz prozor i kako nije više vidjela ljubavnika zaključila je da je već zašao iza brda, u onom smjeru gdje je bila njegova kuća.

U tom momentu komšinica sihirbaza joj je rekla: "E sad ćeš vidjeti kako će on nazad!". Samo što li je to izrekla odlučno se pridigla sa kreveta i uputila u kut sobe, gdje joj je stajala kućna metla. Čučnula je pored nje i tri puta okrenula metlu govoreći nešto tihim glasom a onda metlu okrenutu naopako ostavila u kutu. Kažiprstom je po podu pravila krugove ne prestajući sa mrmljanjem. Na kraju tog neobičnog rituala skinula je prvo dimije a onda i gaće, ostajući u kombini, provukla ih između svojih nogu i bacila gaće na onu okrenutu metlu. Zatim se okrenula i ponovo zadovoljno sjela na krevet.

Nakon dvadesetak minuta začulo se kucanje na kućnim vratima. U početku taj zvuk je bio tiši no kako niko nije otvarao udarci od vrata su postajali sve jači i nervozniji. Onda se začuo muški molećivi glas da mu se otvori. Bio je to njen ljubavnik. Sihirbaza je namignula svojoj komšinici i pobjedonosno se uputila vratima ali nije ih htjela otvoriti. Prvo ga je, glumeći iznenađenost, pitala zašto se vratio kad je rekao da više nema ništa sa njom. Odgovorio joj je da nije tako ozbiljno mislio. Glas ljubavnika više nije bio nimalo ljut nego je poprimio miran i pokajnički ton, dok je stalno ponavljao da ga pusti u kuću. Ona mu je ljutito odvratila kako mu neće otvoriti vrata jer joj opsovao na što je on samo nastavio preklinjati da mu otvori.

Ono što je najviše iznenadilo gospođu koja je prisustvovala ovom nesvakidašnem događaju jeste momenat kada je sihirbaza napokon popustila i otvorila vrata te pustila ljubavnika u kuću. Iako je bio hladni novembarski dan on se doslovno kupao u znoju. Njegovo lice je bilo pocrvenilo, niz čelo mu je klizio znoj a usta su bila zadihana od trčanja.


Odbraniti se od čarki

Kako je evidentno narod se sihirbazama kroz minula vremena tradicionalno obraćao za pomoć svaki put kada bi nestalo berićeta u kući, usred neke bolesti kod ukućana ili stoke, pojave omraze, da im se otkrije sudbina ili da majka uda kćer ili oženi sina. Uvijek im se odlazilo po usmenoj preporuci i obavezno tajno, da niko ne zna, jer poznato je da je svako konzervativno društvo, pa i naše bosanskohercegovačko, leglo licemjerja i lažnog morala.

Poznato je, naime, kako su oni najglasniji protivnici falanja ili hodžini zapisa zapravo najčešći posjetioci navedenih. O tome sa vremena na vrijeme javno progovori neka od stravarki ili hodža iscjelitelja otkrivajući kako su im oni pojedinci koji kategorično pred drugima tvrde da ne vjeruju u magiju ili proricanje sudbine njihovi redoviti klijenti, što i ne treba čuditi. Naime, još u vrijeme komunizma mnogi od proklamiranih članova Partije odlazili su pod okiljem noći pojedinim poznatim hodžama i babama po pomoć.

O sihirbazicama ima prilično mnogo priča i anegdota u Cazinskoj krajini, neke od njih su pomalo zastrašujuće a druge komične. Najviše je predaja o golim vješticama koje su noću "jahale" drvene stapove za mlijeko i obilazile komšijske štale. O onima koje su bile na glasu kao moćne u spravljanju čarki priča se da su u gluho doba odlazile na mezarje i sjedale na grobove kako bi dozivale džine i šejtane da im pomognu.

U narodu se često čuje izjava kako će sihirbaze zbog svoga čaranja teško umrijeti, mučit će se i dugo bolovati pred smrt, no, to svakako nije istinito. I one, kao i svi drugi ljudi, umiru usred neke bolesti, nesreće ili starosti. Neke mudre glave imaju trezvenije mišljenje, poput stravarke Fatime, koja je i sama za života govorila da se sve događa Božijom voljom, pa tako i magija, te da dalje od toga nema diskusije. Naravno da se svjesno činjenje zla nekome ne može ničim opravdati i magija, poput i ostalog u životu, predstavlja iskušenje za čovjeka kojem on može podleći. No, i kada se to desi ne snose odgovornost isključivo sihirbaze već i njihovi klijenti.

Poznato je kako nam vradžbine prave i podmeću u najvećem broju slučajeva bliske osobe bilo da su članovi familije, kolege sa posla, prijatelji ili komšije. Kada vas neka osoba često i bez povoda pita kako ste ili počinje priču da je nešto boli, u nadi da bi se i vi mogli početi tužiti na neku tegobu, možete slobodno postati sumnjičavi. Naime, poznato je da ona osoba koja vam radi magiju želi doznati iz prve ruke da li ona djeluje pa pokazuje iznenadnu brigu prema vama i potencira priču o bolesti ili problemima. A sve u cilju da dobije informacije koje je zanimaju. Isto tako, treba se paziti već spominjanih pojedinaca koji tvrde da ne vjeruju u magiju i čaranje, pošto im je to idealno pokriće da sakriju svoje djelovanje. Ko će posumnjati da se iza nekih vradžibina nalazi osoba koja uporno tvrdi da magija ne postoji te da su sve to bablje priče?! Takvim lažnim stavom ona se unaprijed ogradi i distancira od potencijalne sumnje.

Osim ovih smjernica prigodno bi bilo navesti i nekoliko poznatih načina iz bosanske magije sa kojima omađijana osoba može skinuti ili neutralizirati uticaj čarki koje mu je napravila neka sihirbaza ili bliska osoba.



Baciti sihir u vatru

Ko pronađe u kući nekakav zapis, mrtvačku kost, malo klupko različitih konaca, čvorova ili nečega drugog, što je siguran znak da mu neko radi o glavi, treba pokupiti pronađeno i baciti u vatru govoreći:

Kako god ove stvari gorile,
neka tako izgori i sihir,
koji je načinjen protiv moje duše, tijela, djece i imanja!

Potom na onu ruku, sa kojom se uzimala pronađena stvar, treba pljunuti i obrisati je od zid ili zemlju.

Stravarka Ajša otkriva da nije potrebno u cjelosti zapaliti pronađene sihire već ih je dovoljno iznijeti van i zapaliti list papira pa njime tojest vatrom nekoliko puta dodirnuti vradžbinu ili bolje rečeno malo je nagoriti, čime magija izgubi svoju moć.


Devet grančica i lepinja

Omađijana osoba treba sa devet vrsta drveća otkinuti po jednu grančicu i staviti ih u bocu sa čistom vodom. Zatim je ostaviti pored prozora da tu prenoći. Istu noć potrebno je otići na mezar nekog šehida i ponijeti sa sobom lepinju i svijeću. Na lepinju se stavi svijeća, zapali i stavi pored groba pa se prouči Fatiha za dušu umrlog. Sutradan se sa onom flašom vode omađijani okupa a grančice bace niz rijeku. Ako tako uradi, tvrde stravarke, sa začarane osobe nestaće magija.


101 ekser

Ko sumnja da je omađijan neka pronađe 101 korišteni ekser, saperi ih u čistoj vodi, pa se sa njome okupa. Vjeruje se da nakon toga ma kakav sihir bio na čovjeku - otpašće.


Voda sa tri izvora

Začarani da se spasi od dušmanskog zla treba sakupiti vode sa tri česme ili izvora, koja teku prema Suncu, pa se sa tom vodom okupati u banji ili kadi. Kad se obuče, prljavu vodu od kupanja treba izliti u jednu zemljanu posudu, pa je zajedno sa njom baciti na vrbovo drvo. Time se oduzima svaka moć vradžbini.

autor: Raif Esmerović
www.havaje.blogspot.com