U prozorskom naselju Družinovići, smještenom na starom putu koji se penje prema Šćitu, nalazi se jedno od najstarijih mezarja u ovom dijelu naše domovine. Smješteno je nadomak mjesnog igrališta, u gustoj hrastovoj šumi. Put do nadgrobnih nišana je zarastao u korov i žbunje. Stariji mještani ga zovu "Rkaćko groblje".
Obilaze ga svi
Nije poznato ko je i kada u njemu pokopan, ali ostalo je vjerovanje u narodu kako ispod nadgrobnih spomenika leže kosti ljudi koji su, zbog ovozemaljskog dobra kojeg su činili, bili i ostali Bogu i narodu mili.
Četiri nadgrobna spomenika su pravilno raspoređena, dok su ostali zbog fizičkog ili prirodnog utjecaja promjenili položaj. Među spomenicima na kojima su uklesani križevi, nalaze se i kameni biljezi koji imaju oblike stećaka i nišana, pa se pretpostavlja da je ovo groblje kao ukopno mjesto služilo u više vremenskih perioda, a najsigurnije od ranog srednjeg vijeka do dolaska Osmanlija na naše prostore.
Uslišene molitve
Narodne predaje su jedini putokaz događanja u dalekoj prošlosti. Usmenom predajom s koljena na koljeno prenosio se spomen i na ovo mezarje. Kroz povijest ovo mjesto su redovno hodočastili narodi svih nacionalnosti.
Katolici su plaćali misu za pokojnike i vjerovalo se kako bi se molitve i nade uslišile. Muslimani su učili dove za duše mrtvih vjerujući kako su bili evlije, ali jedno je sasvim sigurno da je ovo mjesto imalo svoju religijsku posebnost u životu ovdašnjeg naroda.
Ljudi svih vjeroispovijesti; katolici, muslimani, pravoslavci, ovo "sviti misto" pohodili su zbog različitih zdravstvenih problema, pripisujući mu nadnaravnu iscjeliteljsku moć. Kazuje se kako se najčešće dolazilo zbog bolesti, ali i drugih životnih nedaća. Pripovijeda se kako su i majke dovodile svoju djecu ako ne bi bila poslušna, ali i nerotkinje koje su molile da postanu majke.
U našem vremenu ostala je zabilježena "pripovid" izvjesne Nevenke Jelić-Balta (balta ili sjekira na turskom jeziku), koja je kao djevojčica živjela nedaleko od groblja:
-"Moju tetku su zaboljele noge, maknut nije mogla, ni ustat, a onda se ona zavituje da će platiti misu za duše ukopane u groblju. Tako je i učinjeno. Dok su se vjernici iz crkve vratili kući teta je ustala na noge."
Zabilježena je i druga Nevenkina "pripovid":
-" Bio neki Zair, koji je također imao zdravstvenih problema; oči su ga bolile, i nije znao šta će i dođe mojoj tetki da moli na tom groblju za njega. Ona ti je hodočastila na groblje. I obilazilo bi se oko toga gajića u kojem su grobovi. Nakon par dana ide Zair ponovo i nosi punu kesu svačega, kafe, šećera da zafali. Kaže on teti: "Hvala ti moja tete, ja sam k'o nov!". Ona mu reče:" Bogu zafaljivaj sinko!".
Obilaze ga svi
Nije poznato ko je i kada u njemu pokopan, ali ostalo je vjerovanje u narodu kako ispod nadgrobnih spomenika leže kosti ljudi koji su, zbog ovozemaljskog dobra kojeg su činili, bili i ostali Bogu i narodu mili.
Četiri nadgrobna spomenika su pravilno raspoređena, dok su ostali zbog fizičkog ili prirodnog utjecaja promjenili položaj. Među spomenicima na kojima su uklesani križevi, nalaze se i kameni biljezi koji imaju oblike stećaka i nišana, pa se pretpostavlja da je ovo groblje kao ukopno mjesto služilo u više vremenskih perioda, a najsigurnije od ranog srednjeg vijeka do dolaska Osmanlija na naše prostore.
Uslišene molitve
Narodne predaje su jedini putokaz događanja u dalekoj prošlosti. Usmenom predajom s koljena na koljeno prenosio se spomen i na ovo mezarje. Kroz povijest ovo mjesto su redovno hodočastili narodi svih nacionalnosti.
Katolici su plaćali misu za pokojnike i vjerovalo se kako bi se molitve i nade uslišile. Muslimani su učili dove za duše mrtvih vjerujući kako su bili evlije, ali jedno je sasvim sigurno da je ovo mjesto imalo svoju religijsku posebnost u životu ovdašnjeg naroda.
Ljudi svih vjeroispovijesti; katolici, muslimani, pravoslavci, ovo "sviti misto" pohodili su zbog različitih zdravstvenih problema, pripisujući mu nadnaravnu iscjeliteljsku moć. Kazuje se kako se najčešće dolazilo zbog bolesti, ali i drugih životnih nedaća. Pripovijeda se kako su i majke dovodile svoju djecu ako ne bi bila poslušna, ali i nerotkinje koje su molile da postanu majke.
U našem vremenu ostala je zabilježena "pripovid" izvjesne Nevenke Jelić-Balta (balta ili sjekira na turskom jeziku), koja je kao djevojčica živjela nedaleko od groblja:
-"Moju tetku su zaboljele noge, maknut nije mogla, ni ustat, a onda se ona zavituje da će platiti misu za duše ukopane u groblju. Tako je i učinjeno. Dok su se vjernici iz crkve vratili kući teta je ustala na noge."
Zabilježena je i druga Nevenkina "pripovid":
-" Bio neki Zair, koji je također imao zdravstvenih problema; oči su ga bolile, i nije znao šta će i dođe mojoj tetki da moli na tom groblju za njega. Ona ti je hodočastila na groblje. I obilazilo bi se oko toga gajića u kojem su grobovi. Nakon par dana ide Zair ponovo i nosi punu kesu svačega, kafe, šećera da zafali. Kaže on teti: "Hvala ti moja tete, ja sam k'o nov!". Ona mu reče:" Bogu zafaljivaj sinko!".
Wed Nov 06, 2024 6:57 pm by Jafo
» GENOCIDE IN GAZA
Sat Nov 02, 2024 5:08 pm by Arman
» FOLLOW THE BEST MAGIC BLOG
Thu Oct 31, 2024 12:09 pm by Jafo
» Is there any interference of magic in our lives?
Tue Oct 29, 2024 7:57 pm by Jafo
» Attracting a man to oneself
Mon Oct 28, 2024 12:07 pm by Noris
» Fortune telling with playing cards
Mon Oct 28, 2024 10:25 am by Vještica
» Efikasan lijek protiv urokljivih očiju
Sat Oct 26, 2024 8:15 am by Jafo
» SUPERSTITION FROM THE BALKANS (Bosnia, Romania, Bulgaria, Croatia, Montenegro, Albania, Kosovo...)
Thu Oct 24, 2024 7:13 pm by Vještica
» For recovering lost items
Mon Oct 21, 2024 12:08 pm by Jafo