Predaje o kladuškim mlinovima

U stara, dobra vremena, rječica Slapnica na području veliko-kladuške općine bila je nadaleko poznata po mlinovima. Od njezinog izvora u Todorovu, pa do ulijevanja u rječicu Glinicu u selu Brezovo Polje bilo ih je na desetine. Gotovo svako veće selo imalo je svoj mlin u kojem su mještani mljeli pšenicu, ječam, zob, kukuruz.

Dolaskom elektrike i električnih mlinova, mlinovi su brzo gubili bitku sa vremenom i navikama. Jedan za drugim prepuštani su zaboravu. Mnoga mlinska kola su zauvijek stala. Zamuknu huk vode u badnjevima, tutnjava mlinskog kamena i zveket čeketala. Tu i tamo samo ostaci temelja svjedoče da su bili mlinovi potočari.


Zvuk lanaca iza ponoći

Na ovoj rječici, koja je po slapovima dobila ime i koja je prirodna granica između sela Brezovo Polje i Grabovac, u vremenima kada se sporije živjelo i imalo vremena napretek, rađale su se brojne priče koje su graničile sa mistikom.

Dok se mljelo žito i čekalo na red, u mlinovima su se ispredale i prepričavale misteriozne pripovijesti od kojih se kosa dizala na glavi. Maštoviti, „usmeni“ pripovjedači prenosili su priče po selima od kojih su neke sačuvane do današnjih dana.
Prema kazivanju najstarijih mještana iz ovdašnjih krajeva, najviše priča se „isprelo“ u mlinovima Bauk i Gliban, koji su bili udaljeni jedan od drugog oko „trista koraka“. Može se čuti ovo:

-Zbog priča o čudesnim prikazama, aždahama, vukodlacima i mrtvacima odjevenim u bijelo, koje su se prema kazivanju najstarijih pojavljivali na putu koji pored mlina Gliban vodi prema naselju Vrnograč, ni danas nije ugodno tuda sam proći. Naročito su ledile krv u žilama predaje o jezivim zvukovima lanaca koje je tajanstveno biće iza ponoći znalo vući oko mlina ili uzduž uz rječicu.


Misterije mlina Bauk

Mlin Gliban, koji se nalazi nadomak puta na samom rubu većeg močvarnog gliba, po kojem je i dobio ime, a koji je služio svojoj namjeni sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog svoje nesvakidašnje gradnje i starosti, koja ga svrstava u ovdašnje kulturne spomenike, čeka restauraciju. Prema sadašnjem stanju ukoliko se to brzo ne dogodi mogao bi postati rujina, kao što je slučaj sa mlinom Bauk, koji se smatrao najstarijim mlinom na Slapnici, o čemu svjedoči ostatak temelja na kome je uklesana 1928.godina.

U narodnim vjerovanjima Bauk je predstavljao strašilo, sablast, odnosno posve neodređenu prikazu u mraku od koje je prolaznike hvatao užas i strah. Tajanstvene pojave, koje su pojedini ljudi čuli i vidjeli u gluho doba noći u blizini mlina Bauk i danas su tema razgovora uz kahvu po obližnjim selima.


Jezivi krici i vilinsko kolo

Temelji mlina Gliban, oronuli mlin Bauk, tri drvena mosta, česma Arifa Dukića, pilana Matije Pajića, pritok rječice Slapnice Krečanski Potok, kao još neki materijalni biljezi svjedoče da se svojevremeno na ovom prostoru odvijao buran život mještana Brezovog polja, Grabovca i drugih sela.
Temelji mlina Bauka nijemi su svjedoci priča koje se i dan-danas mogu čuti, a neki tvrde i vidjeti. Naime, u gluho doba noći mogu se neočekivano ugledati pored vode kako „vile i vilenjaci igraju kolo“, a neki opet vele kako zbog vike i jezivih krikova „zagluše uši i samo najhrabriji to mogu slušati“.