Litha ili ljetnji solsticij

21.juna proslavlja se Litha, ljetnji solsticij, poznat na druidskom jeziku kao Alban Heruin. Tačan datum ovog festivala varira ovisno o položaju Sunca od dvadesetog do dvadeset i trećeg juna. Pretpostavlja se da naziv Litha potiče iz saksonske tradicije i predstavlja naziv za mjesec jun, koji se isto tako može prevesti i kao „svjetlost“ ili „Mjesec“. Nije na odmet primjetiti ni da sam naziv Litha ima veliku sličnost sa našim nazivom ljeta ili lita, kako su to nekada naši stari po Bosni i Hercegovini govorili prije nego li je ikavicu zamjenila ijekavica. Ovaj ljetnji praznik je u opoziciji sa zimskim festivalom Yule, te stoga među četiri najvažnija u krugu godine. Možda upravo zbog svog specifičnog datuma i značenja za druide ljetnji solsticij je oduvijek predstavljao romantičan dan kada se vjenčavaju nebo i zemlje, kako bi po ko zna koji put potvrdili svoje jedinstvo.

Obilježavanje Lithe naročito je poznato kod naroda sjeverne Evrope koji su se posebno radovali ljetu i sunčevoj toplini. Ljetnji solsticij za Saksonce, bio je vrijeme slavljenja i zahvaljivanju Thoru, bogu munja i kiše, dok je kod germanskih plemena Litha bila svečanost sunčevog trijumfa, kada su ljudi palili velike lomače u čast solarnog boga. Taj obred prihvatilo je i evropsko kršćanstvo nastavljajući ga kroz paljenje takozvanih Ivanjskih baklji 23.juna. U Finskoj ljetnji solsticij se naziva Juhannus i smatra se posebno važnim danom zbog svjetlosti koja dolazi nakon mnogih tamnih mjeseci. Na području zapadne Evrope u vrijeme Rimske ere ljetnji solsticij se nazivao Festival Epone u čast boginje plodnosti, poljoprivrede i konja. U Rusiji ovaj dan je poznat kao Kupalo zbog masovnog jutarnjeg kupanja.

Za razliku od navedenih praksi u drevnoj bosanskoj tradiciji nastaloj na ilirsko-keltskim vjerovanjima za početak ljeta uzimao se mjesec maj, čemu uostalom svjedoči i narodna izreka kako „maj donosi lista a novembar snijega“. Paljenjem vatre u noći prvog maja i u zoru Jurjeva, Hidirleza ili kako se to među starim Bošnjacima govorilo Mijene, proslavljao se početak svjetlog, toplijeg godišnjeg doba. Naime, stari Bošnjaci nisu godinu dijeli na četiri doba nego samo na dva odnosno ljeto i zimu. Paljenjem vatre naši su predaci na paganski način pozdravljali Sunce, prizivajući njegov blagoslov plodnosti, ali ga i branili svjetlošću ognja od napada mitološkog zmaja Sepa, koji od postanka svemira opsesivno napada na njega želeći ga progutati.

Uz sve navedeno treba napomenuti kako obilježavanje Lithe ili sunčevog festivala nije karakteristično samo za naš kontinent. U Sjevernoj Americi Hopi Indijanci na ljetnji solsticij izvode obredni ples pod maskama, kako bi na taj način imitirali duhove plodnosti i kiše, koji treba da prenesu poruke božanstvima. Sličan ples izvode i Sijuksi.

U vještičijoj ili paganskoj tradiciji Litha je svečanost vatre u kojemu je Rogati Bog na vrhuncu svoje životne i seksualne snage, te je kao Kralj ljeta okrunjen ružama. On sjedeći na svom tronu od zelenog granja predstavlja i gospodara šume, pa se stoga naziva i Kralj Hrasta. Do njega se nalazi Boginja koja je predstavljena kao ljetnja mladenka a ljudi u čast božanskog para pale brojne vatre. Svetkovina je to Boginje Ljubavi i Smrti koja je spremna za sjedinjenje s Bogom. Sve se to dešava u vremenu kada je priroda u ekspanziji, sve je u cvatu, tojest u periodu između sađenja i žetve.

Tradicionalno Litha je za seljake bila dan kada su se bogovi i boginje pozivali da daju blagoslov nad stokom i usjevima. U to vrijeme Boginja i Rogati Bog su na vrhuncu svoje snage. Velika Majka u svojoj utrobi nosi plod kojeg će poroditi na zimu. Sama Boginja predstavlja zemlju; njena maternica je plodno tlo u koje je posijano rastuće sjeme, a njena trudnoća je simbol zrelih usjeva koji ljudima donosi hranu i život. Prema paganskoj predaji na ovom stepenu Rogati Bog simbolizira mušku seksualnu energiju i onoga koji sije sjeme. Poput Sunca, on njeguje i pazi usjeve dok rastu.

Litha je zbog svega rečenog svetkovina obilja, plodnosti, raznolikosti, ljepote prirode. Vrijeme je to za jake čarolije i muške rituale, obraćanje duhovima prirode, a sve te rituale najbolje je raditi u sumrak. Slavi se uz vatre, pjesme i gozbe, cijele noći gore svijeće i procesije hodaju s upaljenim bakljama. Nose se krune od cvijeća i pleše oko vatre. Oltar se ukrašava cvijećem i svijećama, a rituali se odvijaju u poljima. Pije se medovina i prave kolači od meda ili kukuruzni hljeb s medom i maslacem. Koriste se svi falusni instrumenti, mačevi, palice, athame i biljke poput ruža, vrijeska, hmelja. Od svih nabrojani hmelj je najupečatljiviji simbol ove svetkovine.

Za mnoge vještice ljetnji solsticij je trenutak mistične moći. To je vrijeme za magiju svih vrsta, ali i oprez kako se njome ne bi nikome naudilo. Na to su vještice prema drevnom zakonu uvijek dužne paziti. Kako je noć slavljenja Lithe prepuna magičnih vibracija iz spiritualnog svijeta svakome se preporučivalo da pokuša zapamtiti san koji će sanjati, zbog vjerovanja da će se odsanjano te noći uskoro i ostvariti.

Litha je tipični ljetnji praznik koji sve prisutne prožima energijom i uzbuđenjem, kako bi se doživjela strast i prizvao uspjeh. Pale se vatrena kola koja se zatim koturaju prema vodi, simbolizirajući putanju Sunca. Ovo je idealno vrijeme za čarolije protiv povreda i lošeg vremena. Hamajlije se stavljaju u polja i oko drveća radi plodnosti, i na kuće da bi ih se zaštitilo. Kraj ritualne proslave predstavlja ubistvo Kralja, lutke napunjene slamom, kojemu se tokom svetkovine odaju počasti, ali koji završava proboden kopljem, što je finalni čin koji najavljuje kraj njegove vladavine. Kraljevom smrću odnosno simboličnom ritualnom žrtvom osigurava se plodnost usjeva i preživljavanje naselja.

Blessed Litha