U susret vrhuncu godine: LITHA

LITHA – FESTIVAL VATRE I SVJETLOSTI

Litha je, kako svi mi zaljubljenici u drevne religije znamo, jedan od osam drevnih paganski praznika, poznat u kršćanstvu kao Ivanje, s kojim se od najstarijih vremena obilježavao solsticij. Kalendarski početak ljeta oduvijek je bio povod da se vatrom, simbolom nepobjedivog Sunca, proslavi svjetlosni vrhunac godine, u neobično lijepom poetskom trenutku kada je dan najduži a noć najkraća.

Sve je to, samo po sebi, vrlo magično te idealan prikaz kako se ljudsko biće u svim epohama svog postojanja suživljavalo sa prirodom i njenim silama. Zapravo, nekadašnji čovjek poznavao je i poštovao univerzalne zakone, te se trudio biti dio svega, a ne poput današnjih ljudi ponašao kao potpuni autsajder. Još nešto interesantno jeste i rasprostranjenost slavljenja Lithe kod većine evropskih naroda, često i pod drugim nazivima, a čije ritualne elemente i običaje nalazimo u današnjim opisima ovog ljetnjeg festivala.

Kelti su Lithu proslavljali noćnim  krijesovima zapaljenim po brdima i plesom oko njih. Mnogi učesnici tada bi pokušavali preskočiti preko vatre za sreću i na simboličan način “dotaći” Sunce. Druge evropske tradicije uključivale su paljenje velikih vatrenih krugova i kotrljanje niz brdo u buradima za vodu. Kako je ljetnji solsticij najduži dan u godini u pojedinim tradicijama Litha se dovodi u direktnu vezu sa vječnom mitološkom bitkom između svijetla i tame. U ovom dvoboju, Hrastov kralj i Sveti Kralj (dva brata) bore se za prevlast. Tokom svakog solsticija, oni ratuju za moć, a tom prilikom ravnoteža u prirodi se mijenja. Kralj hrastova, koji predstavlja dnevnu svjetlost, vlada od zimskog solsticija (Yule) do Lithe. U to vrijeme dani se neprestano produžavaju. Međutim, za vrijeme Lithe, Sveti Kralj pobjeđuje u ovoj bitci, a kao rezultat tog poraza dani postaju polako tamniji i mračniji sve do Yulea.

Litha je posljednja proslava ove godine koja se usredotočuje na prirodu, njen rast, plodnost i prosperitet. Priroda dostiže svoj vrhunac. Nakon ovoga, sljedeći festival će biti Lughnasadh u avgustu. To je prvi festival žetve u kojem smo zahvalni na svemu što nam je priroda dala. Osvrnut ćemo se na plodnu sezonu i pripremiti se za tamnije dane koji dolaze.

Za moderne pagane, Litha je dan unutarnje snage i sjaja. Neki ljudi koriste posebnost ovog dana i noći da pronađu mirno mjesto i meditiraju o svjetlosnim i tamnim silama, zapravo o svojoj ljudskoj, dualističnoj naravi. Neki drugi su pak samo promatrači, posebno oni s djecom, koji praznik slave negdje vani, obično u prirodi uz roštilj i piće.

Veliki dio modernih pagana i poklonika Wicce izvode modificirani ognjeni ritual paleći malu vatru u nekoj vatrostalnoj posudi u svom stanu ili na balkonu. Uostalom, paganizam nikada nije patio od forme, nego je uvijek dozvoljavao maštovitost i improvizaciju.

Uoči ovog festivala ljudi bi ostajali budni cijelu noć, kako bi iskazali počast Suncu i njegovom dolasku na najduži dan u godini. Te noći biće zapaljene velike lomače da bi se dostojanstveno proslavila snaga vječnog Sola, predstavljena u plamenu i vrelini vatre.


Litha se takođe smatra pogodnim trenutkom za bavljenje ljubavnom magijom ili vjenčanjem. Simbolika najdužeg dana u godini svakako je aluzija na dugovječnost braka koji se sklopi na ljetni solsticij i možda izvrsna ideja za sve one neodlučne koji ne znaju odrediti datum za sudbonosno DA!. Isto tako, vještice vjeruju da se ove noći prave i bacaju najmoćnije vradžbine, koje su uz to vremenski i najotpornije.

U našoj balkanskoj tradiciji, koja nije toliko bogata poput one sa sjevera Evrope, ipak postoje sačuvani pojedini segmenti nekadašnjeg slavljenja te drevne svetkovine. Ne treba zaboraviti kako su Kelti u prošlosti bilo prisutni na našim prostorima te su se mješali sa ilirskim plemenima, usljed čega je dolazilo do asimiliranja magijskih i vjerskih vjerovanja u oba pravca.

Još uvijek postoji poneka stara nena ili djed koji znaju kazivati kako su nekada žene vještice na ovaj dan išle tokom noći “obirati” pšenicu sa nečijeg polja i prenositi je u svoje. To bi uglavnom činile kupeći rosu sa žita i kružeći oko nečijeg usjeva potpuno gole i sa stapom (drvena posuda) za mlijeko između nogu.

U ovoj noći, prema balkanskoj predaji, vrlo su aktivne vile koje ubiru razno sjemenje sa biljaka kako bi si njime produžile život. Posebno im je interesantno sjeme bijelog luka i bujadi. Ko ga uspije pronaći i obrati prije njih produžiće svoj život ili steći neprocjenjiv prirodni talisman za sreću. Također, oni koji čeznu za bogatstvom cijelu noć pogledavaju u svim smjerovima ne bi li na nekom proplanku ili u dolini ugledali bljesak vatrenog plamen. Naime, na onom mjestu gdje bi buknuo oganj leži, prema folklornoj predaji, zakopano blago.

Takva je noć Lithe, magična i nestvarna, prepuna zova prošlosti i tihe nade u svjetlu budućnost. Proslavimo je svi zajedno i tako odajmo počast svim našim precima ali i silama prirode.

Evo jedan video o Lithi.

https://youtu.be/3tsnHGHuoQY

Blessed be!
Nadam se isto ovako dobrom opisu predstojećeg Lammasa

Litha (izgovara se Lii – ta), tradicionalno se obilježava između 21/23.juna i kao takva predstavlja početak ljeta, iako se na sjeveru Evrope naziva i Sredina ljeta. Za ljetnji solsticij odnosno za Lithu kaže se da je dan najduži a noć najkraća. Nakon toga to jest poslije tri dana Sunce polako gubi svoju moć i dani postepeno postaju kraći, što se naročito uoči na festival Mabon, koji obilježava kalendarski početak jeseni. Tada su, naime, dan i noć iste dužine trajanja.

Pošto je na ovaj dan Sunce u zenitu svoje snage i svjetlosti izvode se svi rituali koji se odnose na prizivanje sreće i obilja. Bog je na vrhuncu moći i predstavlja Gospodara života. Litha je najautentičnija svetkovina solarnog boga, koji je sada okrunjen, i stavlja svu svoju energiju u službu Boginje. Ovo je, isto tako, vrijeme kada božanski par slavi svoju zajedničku energiju, i uživaju u strastvenom sjedinjenju.


Svečanost je kao takva oduvijek bila povod za velika slavlja. Kao što je to uobičajeno na vještičjim festivalima, ove su noći vrata između svjetova otvorenija nego inače, stoga je važno biti oprezan i zapaliti vatru da bi se otjerali zli duhovi. Od davnih vremena ljetni solsticij je praznik vatre, za čiju se ritualnu praksu paljenje ognja tvrdilo da osnažuje Sunce. Za tu priliku kresovi su se tradicionalno palili na raskršćima i u poljima. U lomaču se bacalo mirisno bilje, ali i razne čarolije. Vatra se također koristila za istjerivanje zla i pročišćavanje tijela preskakanjem kroz njen plamen. U prošlosti se pepeo od tih krijesova rasipao po poljima kako bi bila plodna. Posebno voljni za skok preko vatre bili su zaljubljeni parovi koji su držeći se za ruke preskakali vatru i onda bacali cvijeće u nju, osiguravajući sebi tako čistu ljubav i energiju.


Rituali Lithe, osim što slave moć solarnog Boga, također odaju počast plodnoj zemlji u visokom ljetu, obilju i svom bogatstvu prirode. Tradicionalno je ovo vrijeme moćne magije i osnaživanja, te pogodan trenutak za vjenčanja kao i komunikaciju s vilama. Nikada kao sada idealan je period za bacanje čarolija ljekovitim biljem, pošto se vjeruje da je vilinsko kraljevstvo ovog dana prilično otvoreno za razne rituale, prizivanja te saradnju s pojedinim ljudima.

Kako su vile i bilje u izravnoj vezi ovo je nezaobilazni trenutak za berbu, sušenje ali i spravljanje čarolija sa raznim cvijećem, korijenjem ili listovima. Dakle, dok traje Litha običaj je među mnogim modernim vješticama i paganima da beru i skupljaju raznoliko bilje od kojeg se zatim radi buket a u čijem sastavu mora biti 3, 5, 7, 9 ili 13 biljaka ili cvjetova. Pošto je završen i omotan žutim ili crvenim koncem on se vješa iznad vrata u stanu ili kući, kako bi tokom ostatka godine zračio magičnom snagom i mjesečevom energijom.

U Njemačkoj je običaj da se u buketu obavezno nađu kamilica, pelin, majčina dušica, divizma i gospina trava prvenstveno zbog vjerovanja kako navedene biljke tjeraju vještice, nevrijeme, štite od zla i donose sreću.

Gospina trava (Hypericum perforatum) koja cvjeta u ovo vrijeme, bere se u noći Lithe i ima posebnu ljekovitost. Ukoliko pak sa sobom nosite tako ubranu grančicu gospine trave, možete bez problema prepoznati druge vještice.

Ako vežete vijenac od ljetnog cvijeća za ukrašavanje ulaznih vrata, onda se kaže da je to kućna sreća.

Raspršite li uoči Lithe spore paprati po tijelu, postajete nevidljivi.

Ako prije spavanja uberete sedam različitih biljaka i stavite ih pod jastuk, sanjat ćete o svojoj budućnosti.

Ako odete do najbliže rijeke, potoka, jezera ili mora i u njih bacite crvenu ružu, možete zaželjeti želju. Zahvaljujući magičnoj energiji ove praznične noći – ispuniće se.

Također ima smisla ostati budan do sunčeva izlaska i gledati što se događa ove posebne noći. Ukoliko budete imali sreće, usred noći će vam vile doći plesati na gozbi. Da biste ih bolje vidjeli, kako to savjetuje jedan od mnogih vještičijih grimoara, u ponoć skupite spore paprati i utrljajte ih u oči.

Ako vas nešto jako brine i tišti, trebate to napisati crvenom tintom na bijelom listu, namazati medom, nježno savinuti i baciti u plamen uz ove riječi: „Predajem svoju tugu plamenu, boginjo vatre, da je sagoriš i uništiš. Neka tako bude!” Pepeo se čuva i stavlja vani kao zaštita, tada vam se ništa ne može dogoditi.


PORIJEKLO NAZIVA

Litha je staroenglesko ime za jun i jul, dok ne možemo zanemariti niti usporedbu sa bosanskim jezikom: litha kao ljeto ili ukoliko koristimo ikavicu – lito. Za neke autore značenje ovog naziva je nejasno pa postoje teze da ono znači: gibak ili blag. Litha je također ime sjevernoevropske boginje plodnosti, moći i obilja dok je ovaj paganski praznik dolaskom kršćanstva poistovjećen sa Ivanom Krstiteljem, koji se obilježava 24.juna.