Kult žabe u BiH

U kultovima naših predaka, koji su prožeti jakim uticajem animizma i šamanizma, pojedine životinje, a u ovom slučaju žaba, imaju svoju religijsku funkciju jer predstavljaju inkarnaciju nekog božanstva ili sadržavaju njegov duh preko kojeg djeluju na okolinu. Najpoznatiji primjer božanske uloge žabe susrećemo u drevnom Egiptu gdje se slavila Heket, božica plodnosti, zaštitnica porodilja i djece, inače prikazivana kao boginja-žaba. Predstavljala je život u svom punom smislu te se zbog toga može smatrati Velikom Majkom, koju je kasnije zamjenila Izida. No, porijeklo tog simbolizma nije izvorno egipatsko već je komponenta religijsko-magijskog sistema koji su između sebe dijelile stare kulture, među kojima su bili i Iliri.

U Sarajevu, ali i ostatku Bosne i Hercegovine, sve do kraja prošlog vijeka vjerovalo se da svaka kuća, osim zmije, ima i svoju žabu koja ima blagotvoran efekat na kravlje mlijeko, naime, čini ga kvalitetnim i ukusnim. Posebno poštovanje ukazivalo se žabi koja bi odabrala svoje mjesto za boravak ispod kućnog praga, što izravno dovodi ovu životinju u vezu sa Velikom Majkom, prvenstveno zbog uloge kućnog praga u kultu plodnosti, ali i pojmom mlijeka. Još jedno vjerovanje koje podržava tezu o žabi zaštitniku kuće i familije te o svetoj simbolici kućnog praga kao simbola Velike Majke nalazimo u Velikoj Kladuši. Dođe li pred nečija ulazna vrata žaba, ili se ona pronađe ujutro pred vratima, vjeruje se da taj događaj upozorava ukućane da je njihova kuća postala meta zla i crne magije.

Kućna žaba se poput zmije smatrala članom familije. U skladu sa tim bilo ju je zabranjeno ubijati, jer bi u protivnom krave prestale davati mlijeko. Ako domaćica ugleda žabu u kući, ona je ne uznemirava već, dapače, pusti je da se kreće u kojem pravcu želi. No, pronađe li je nekim slučajem mrtvu u kući, odmah se uhvati rukama za uši i stisnutih usana u slovo O uvuče zrak u usta kako bi proizvela glas sličan onom koji proizvodi miš, govoreći prije i nakon toga „Bog sa mnom bio!“. Opisani profilaktički ritual ima za cilj da neutrališe nesreću koja bi  mogla zadesiti kuću zbog smrti žabe, jer nakon gubitka zaštitnika, taj dom a posebno stoka izloženi su napadima demona.

Žaba koja personificira Veliku Majku, ili neku od njenih manifestacija, i po svom fizičkom izgledu, tojest zadnjem dijelu tijela, podsjeća na ženu sa isturenom stražnjicom i izraženim bokovima, što su uostalom glavni atributi, uz velike grudi i stomak, same Velike Majke čiju fizičku predodžbu na mnogim kipovima i crtežima pratimo sve do neolitskog doba. Konzistenciju simbolike žabe kao božanske manifestacije plodnosti možemo zbog toga kronološki sagledati od najranije ljudske povijesti do današnjice.

Upravo zbog toga ova životinja je čest motiv mnogih vjerovanja posvećenih djeci. Naime, mala djeca su se uvijek plašila pred žabom otvoriti usta, iz straha da im ona ne bi prebrojila zube, jer, desi li se to, mogla bi tom djetetu umrijeti majka. Ovaj tabu nije nimalo slučajan već je proistekao iz klasičnog poštovanja ljudi prema bogovima. Plašenje djece da drže zatvorena usta pred žabom znak je izražavanja poštovanja prema Velikoj Majci.

U Rogatici i Žepi se vjeruje da se pred malim djetetom ne smije reži „žaba“ nego „baba“. To vjerovanje nije nimalo slučajno niti bez kultne pozadine. Naime, još od antičke tradicije baba odnosno starica je pojam kojim se opisivala Velika Majka, što je praksa koja se zadržala sve do današnji dana. Primjera ima nekoliko a ovo su dva najčešća: za trudnu ženu se kaže da je zbabna, babine su vremenski period od 40 dana koji počinje sa porođajem, kada mladu majku posjećuju druge žene i daruju, etc.

Pravilo da se ne izgovara riječ „žaba“ vjerovatno krije u sebi zabranu jer plodnost je već ostvarena, žena je rodila dijete, te se zbog toga iz zahvalnosti jedan naziv mjenja sa drugim – baba, pošto u protivnom „žaba može da oživi u djetetu“. Zbog toga treba konstatirati kako žaba posjeduje dualističnu narav, što je glavna karakteristika svih onih životinja koje se smatraju svetim. Dualizam, kao savršeni prikaz uništenja i stvaranja, te života i smrti, u svemu onom što nas okružuje i uopće u cijelom svemiru, refleksira se kroz svete simbole. Upravo zbog toga u narodnim vjerovanjima žaba se ponekad smatra životinjom dobra a nekad i samog zla.