MANIKATOREA - NOĆ VJEŠTICA (uoči 23.aprila)

Na širem području Balkana nekada je egzistiralo istinsko vještičarstvo, kao nastavak stare religije prirode naših predaka, koje se dolaskom monoteizma postepeno razvodnilo i pretvorilo u kult čaranja i bajanja. No, u etnološkim zabilješkama ostalo je dovoljno materijala s kojim možemo zaviriti u mistični svijet nekadašnjih vještica i njihovih rituala. Jedan od boljih primjera pronalazimo u Rumuniji gdje su zabilježeni opisi obreda i prakse posvećene paganskom prazniku Beltainu, kojeg je Crkva zamaskirala u lik sveca Georgija.

Kako to opisuje etnološka građa kod rumunjskog naroda nekada je bio običaj da se uoči svetog Georgija (sveti Juraj), koji ovaj narod slavi 23.aprila a ne šestog maja, svaki seljak popne na brdo u bukovoj šumi i tu odsječe te donese svojoj kući veliku bukovu granu sa puno manjih grana i lišća na njoj. Manje grane se potom odlome i zabodu u zemlju oko kuće i dvorišta ili zavežu za avliju gdje ostaju do naredne godine. Time se stvara zaštitni krug oko svake kuće i istovremeno priziva blagoslov prirode i berićet. Dogodine, u isto vrijeme, stare grane se zamjene sa novim opet uoči Manikatorea. No, stare grane se ne smiju zapaliti na vatri jer to priziva veliko zlo, pa čak i smrt. Zbog toga se ona glavna grana odnosi daleko od kuće i ostavlja u nekoj dolini. Manje grančice se bacaju u bašču, među gredice bijelog i crvenog luka, kako bi im glavice bile velike i okrugle. Ostatak granja se odnese na groblje i zakopa u grobove, iznad glava mrtvih.

Posebno je zanimljiv naziv ove glavne, velike bukove grane koju Rumuni zovu Šinjolur odnosno Gospodin ili Gospodar, što je zapravo aludiranje na Zelenog čovjeka ili pagansko božanstvo prirode odnosno vještičijeg Boga. On se poznaje u sjevernoj Evropi kao Kernunos (Cernunnos), kod Grka i Rimljana pod imenom Pan ili, recimo, kod bosanskih Ilira kao bog Vidasus.

No, još interesantnije je to da se kod rumunskog naroda dan uoči 23.aprila naziva Manikatorea što je zapravo ime sestre svetog Georgija. Njenim danom su se od davnina prakticirali svi oblici vještičarstva a posebno onoga ljubavnog. Tada se rade čarke da neko nekoga zavoli ili zamrzi ali i kidiše na krave i njihovo mlijeko.

Žena ili djevojka koja se želi inicirati odnosno  povještičariti sjedeći pored ognjišta češljala bi kosu a onda mazala glavu posebnim napitkom izgovarajući drevne čarobne riječi kojima su se vijekovima služile mnogobrojne generacije vještica. Potom bi, po vjerovanju, promijenila svoj fizički izgled i poput divlje zvijeri pobjegla u tamu Manikatorea, pojavljujući se na kućnom pragu tek u zoru, prije sunčeva izlaska.

Dok traje Manikatorea nebo se navodno tri puta otvori a prilikom prvog otvaranja sva stoka zanijemi. U nastavku opisa folklorna predaja tvrdi da je ovo vrijeme prepuno nadzemaljske energije, pošto su vrata nevidljivog svijeta širom otvorena, i tada se masovno  pojavljuju duhovi mrtvih, vampiri, zli demoni i stare veštice, sa namjerom da se okupljaju na livadama ili u špiljama, jašu na metlama ili pak pretvaraju u divlje konje.

U noći Manikatorea navodno se rade i bacaju najmoćnije vradžbine koje su jače od bilo kojih drugi napravljenih nekim drugim danima i datumima. Jedne od takvih, a koje iziskuju puno snage da se aktiviraju,  jesu one sa kapljicom žive iz toplomjera koju vješte vračare i vještice obajavaju i šalju na svoje neprijatelje da ih ubiju. Sav taj pršteći magijski potencijal vještice iskorištavaju maksimalno želeći se opskrbiti raznim čarolijama pa, na primjer, uzimaju oči od raka i zemlju koju su psi grebali šapama te od njih rade prašak za omrzu.

Energija je toliko jaka da su je i obični ljudi htjeli iskoristiti na razne načine, posebno za urod povrća, voća i žita. Zato su se seljaci budili iza ponoći i noseći svjetiljke odlazili u bašte raditi i sijati, kako bi si osigurali veliki urod. Također, tokom noći vadio se sav novac i brojao kako bi se tokom godine udvostručio.
Na području Vâlcea dok traje Manikatorea muškarci i žene hodaju potpuno goli napolju, zajedno sa stokom, posebno sa volovima i konjima, po rosnim livadama kako bi postali zaštićeni i snažni.

Sutradan, na dan svetog Georgija postoji pravilo, kojeg se i sada pridržavaju mnogi Rumuni, a ono je da se treba vagati na vagi te nikome ne govoriti koliko se ima kila. Time se, navodno, stiče dobro zdravlje i imunitet pred tuđim čaranjem cijelu godinu. Isto tako, sve ono što želite zaštititi od vještica i čarolija trebate na ovaj dan izvagati. Pored toga, ako je praznično jutro vedro i sa rosom narod bi se umivao njome i potirao mjesta na tijelu koja su im bolesna.

Još jedan ritual koji se čini u samu zoru jeste sijanje bosiljka kako bi iimao iscjeliteljsku ali i magijsku snagu. Sam način sjetve je pomalo neobičan jer bi se naime sjeme prvo stavilo u usta pa onda sa pljuvačkom pustilo da padne na zemlju i tako zatrpalo. Kada naraste s njegovim stručkovima navodno se uspješno baje za ljubavne čarke.

Raif Esmerović

Super, divno, krasno, preeedivno
Tekst je apsolutno vrh.

Negdje se smatra da je svaka izvorska voda otrovna do 23.aprila dok ne bude praznik sv. Georgia ili Jurja.A isto se vjeruje i za Sunce.