Kako se postaje balkanska vještica

U balkanskom vještičarstvu, koje nema puno sličnosti sa onim zapadnoevropskim, vještice su uglavnom žene, a rjeđe muškarci, za koje obični narod vjeruje da su loše naravi, jer u njima stanuje zao duh, pošto samo na takav način mogu služiti đavolu. Vještice mogu biti starije ali i mlađe žene bez djece.



U Bosni i Hercegovini od davnina postoje priče o sihirbazama, smrdljivim starim ženama, koje se bave vještičarstvom obirući kravama na daljinu mlijeko ili su poznate po falanju i spravljanju čarki. Djevojka koja bi željela postati vješticom navodno bi odnijela Kur'an ili hljeb u wc, bacila ga na pod, nagazila nogama i rekla:

Iblisu, najveći od najvećih,
budi mi u pomoći,
dušu ti svoju predajem,
i budi mi susretljiv u mojim namjerama!

Nakon ovog bogohuljenja obavila bi veliku nuždu po svetoj knjizi ili hljebu te tim činom prešla pod zaštitu džina i šejtana. Međutim, po kazivanju naroda, tu nije završavala njena inicijacija nego bi u gluho doba noći pohodila mezarje i skinuvši se nagolo sjedala na grob, imitirajući jahanje, kako bi na taj način, u stanju transa i džinske opsjednutosti, prkosila svim prirodnim zakonima i letjela po nebu, pretvarala se u vuka ili zmiju, ili orgijala sa demonima.

U Bugarskoj se veli kako vješticom ili magiosnicom može postati samo loša žena, odnosno kurva svodnica, i ona koja je rođena sa nišanom tojest znakom. Da bi uspješno vladala magijom, stekla moć transformacije i uz sve to poznavala čarobnu moć bilja, ona mora imati pomoć đavola. Među najvažnijim uslovima koji buduća magiosnica mora ispuniti jeste taj da je starija od pedeset godina. Na Veliki četvrtak žena potraži prvo jaje koje je tog dana, prije izlaska Sunca, snijela crna kokoš. Pronađeno jaje treba da nosi pod pazuhom sve dok se iz njega ne ispili pile, koje mora biti crne boje, inače obred inicijacije propada. Na pustom ognjištu, a to je ono koje niko odavno ne koristi, pile se zakolje i zakopa a žena, buduća vještica, skine se nagolo i namaže krvlju pileta po cijelom tijelu. Potom se obuče u novu odjeću tojest dugu košulju i odlazi kući. Tokom narednih 40 dana ona se ne smije okupati, pošto toliko vremena životinjska krv mora ostati na njenom tijelu. Kada prođe zadani rok buduća vještica odlazi u gluho doba noći do vodenice, kako bi se okupala ispod njenog vitla. Sa sobom na to mjesto donosi u zemljanom ćupu mnoštvo vilinskih biljaka, koje je skuhala u vodi na pustom ognjištu, na vatri od bijelog trna. Čim se opere ispod vitla žena uđe u vodenicu i tu se polije sa biljkama i vodom iz ćupa. Na ovaj način sebe i svoju dušu predaje đavolu i on joj postaje vidljiv.

U bugarskom vještičarstvu smatra se da vještice slave nekoliko praznika kada njihova moć dostiže kulminaciju, među kojim se posebno ističe praznik svete Ane-Zimne, koji se obilježava 9.decembra. Za njega tomošnji narod tvrdi da je dan kada jesen prelazi u zimu. Uoči praznika vračevi i vještice najlakše uspostavljaju vezu sa nečastivim silama, mrtvima i demonima. Oni se tada pojavljuju oko vatre u obličju mušice a narod u strahu od njih pali velike ognjeve ispred vrata torova i prosipa pepeo i proso okolo kuće i štale.

No, unatoč tom strahu i oprezu, bugarski narod uoči svete Ane-Zimne tradicionalno vrši gatanja za brak, zdravlje i sreću te zaljubljene duše prave ljubavne magije. Djevojke zasiju pšenice u zemljani ćup i stave grančicu višnje ili jabuke u posudu s vodom kraj ognjišta. Ako do Nove godine pšenica nikne i grančica prolista djevojka će se udati naredne godine za dobrog momka. Osim toga, narod pripovijeda, kako u ovoj noći čudesne kreature zvane mamnici, inače vještičije sluge, hodaju napolju po tami obirući mlijeko kravama i ovcama te kradući jaja kokoškama.


Dvoglavo vještičije pile

Naravno, opisani rituali nisu jedini načini inicijacije u balkansko vještičarstvo. Ako vještica uspije u naumu da izleže pile mamniče onda je ona, vjeruje se, sposobna izvoditi razna čuda među kojim je najfascinantnije moć preobrazbe. Naime, ukoliko zakolje mamniče i namaže se njegovom krvlju tada vještica može da promjeni svoje obličje. Po trećem vjerovanju mamniče vještice stvaraju tako što nose ispod lijevog pazuha jaje crne kokoške sve do Jurjeva ili šestog maja. Tada ga razbiju i ono što se pojavi jeste dvoglavo pile; jedna glava mu je zelena a druga, sa kojom obire mlijeko, potpuno je žute boje.

U Bosni se za mamniče kaže cikavac i o njemu stravarke kazuju da nastaje tako što se uzme prvo jaje koje je snijela mlada crna kokoš. Žena koja se hoće povještičariti to malo krvavo jaje nosi ispod lijevog pazuha 21 dan, sve dok se ne pojavi pile cikavac. Na njega ona brižno pazi i svaki put kad će nešto jesti prvi zalogaj mora dati cikavcu. Tako se između njih dvoje stvara blizak odnos a cikavac joj zauzvrat obavlja bilo koju uslugu. Međutim, treba naglasiti i to da se ovo smatra velikim grijehom i žena koja izleže cikavca, po riječima stravarki, nema kuda na onaj svijet.

U nekim dijelovima Rumunije vještice se nazivaju majistre i za njih se vjeruje da jedu pseće meso. Identično susjednim narodima i Rumuni vjeruju da sva moć vještice počiva u đavolskoj pomoći te ih stoga svaka od njih mora vjerno služiti. Obični narod ih se plaši čvrsto vjerujući da znaju napraviti razne čarke od kojih se primjerice čovjeku doslovno osuše obje noge. Priča se još kako stara vještica svoje znanje prenosi mladoj nasljednici, obično unuci, na Veliki četvrtak, jer to je jedan od uslova pakta sa đavolom. Naime, na Veliki četvrtak svako se znanje o magiji prima i sklapaju demonski savezi. Rumuni također vjeruju da će vještica izgubiti svoju moć ukoliko je se prisili da pojede ljudski izmet. Drugdje po Balkanu se pak tvrdi kako je vještica otpisana duša, jer ju je prodala đavolu, i za nju nema povratka na stari, normalni način života, čak kad bi se pokajala i priznale svoje grijehe.

Raif Esmerović

Dobar tekst, svidja mi se mada ipak ne odgovara stvarnoj pagansko-vještičijoj tradiciji nego više folklornim predajama naroda Balkana.

Tako je. Na Balkanu nije nikada bilo pravog vještičarstva nego bi se sva ta opisana, ali i slična dokumentirana praksa, pravilnije mogla nazvati šamanizmom, dakle nešto kao balkanski šamanizam.