Bugarska magija

Bugarska je zemlja bogate prošlosti i drevne magijske tradicije kojoj su kumovali različiti uticaji i elementi svih onih naroda koji su živjeli na tom podneblju počevši od starih Tračana (Prabugara), Slavena, Turaka i drugih. Nasljednici ali i čuvari akumuliranog znanja bile su i ostale vračare, narodne iscjeliteljke i bajarke, gatare, čija se tradicija najčešće prenosi generacijskim slijedom, sa koljena na  koljeno.

Na repertoaru bugarskih vračara vrlo mnogo je magijskog šarenila. Vračare se služe raznim biljem poput zdravca, omajnika, raskovnika, i mnogih drugih trava kojima se pridaju čarobni atributi. Kada liječi pri ruci joj se uvijek mora naći drveni grebeni, konjska potkova, verige sa ognjišta, sol, ili na primjer kost od jednogodišnjeg janjeta. U slučaju da sastavlja dvije duše i veže ih ljubavnim osjećajima ona uzima vreteno, sapun, iglu ili krilo šišmiša. Ako pak treba da razdvoji neki par onda obavezno poseže za kostima crnog psa, kokošijim jajetom ili nečim trećim što će dovoljno jako akumulirati volšebnu silu u sebe i proizvede željeni učinak.


Najopasnija magija - turska

Strah od crne magije, da je neko žrtva tuđeg čaranja, i danas je vidno prisutan među bugarskim narodom, bilo da je riječ o urbanim ili ruralnim sredinama. Prije nekoliko godina rađena je anketa na temu vjerovanja u okultno i rezultati su bili i više nego nesvakidašnji, naime, čak 60% Bugara vjeruje u pogubnu moć sihira?! Mora se konstatirati kako je ovako visokom procentu zasigurno i zaslužan uticaj Turske, zemlje sa kojom Bugarska graniči, pošto je većina sudionika u anketi izjavila kako smatraju tursku magiju najopasnijom. Zbog toga su turske hodže i derviši izuzetno na cijeni svuda po Bugarskoj unatoč činjenici kako među ovim narodom, izrazito bogatog folklora i magijske tradicije, nikada nije nedostajalo dobrih vračara.
Poznato je kako su bogumilske knjige, tzv babunske knjige, nastale u Bugarskoj, bile izuzetno poznate po carskoj Rusiji i prevodile su se mnogo više od crkvenih knjiga što je posebno ljutilo kler. Naime, rusko plemstvo, a i sam narod, bilo je sklonije čitanju i prakticiranju bugarskih magijskih rituala nego čitanju knjiga o svecima i njihovim misijama.

Bugarski narod, pod uticajem Osmanlija, prihvatio je fatalističko vjerovanje u urokljive oči, kismet (sudbinu), nošenje muski ili zapisa, salivanje olova (kuršuma), i drugog, što je sa vremenom postalo sastavni dio folklora. Naravno, kao i u svakoj asimilaciji došlo je do određenih preinaka kako bi se na taj način novo znanje približilo ljudima.

Protjerivanje zle sile

Prema kazivanju bugarskih baba vračara magija se može podmetnuti, napratiti (poslati) ili pojesti. Kada vradžbina pogodi čovjeka onda on gubi volju za životom, ništa mu ne ide, rastura familiju i dom, razboli se ili poludi. Posebno je loše kada pogodi mlado biće jer mu tada, tvrde tomošnje vračare, može zatvoriti kismet i onemogućiti da vodi normalan život.

Raznim bajanjima i obredima vračare se svojski trude odagnati zlo sa čovjeka i u tome ponekad bude manje ili više uspješne. - Teško je, kazuje baba Galena Orhevska, iz malenog mjesta blizu Varne, kada čovjeku naprave magiju sa živom i sa mrtvačkim koncima. Tu se treba puno bajati ali nikad se ne zna hoće li biti dovoljno. Nekad je i od Boga vračka kazna za grijehe i tu nema onda pomoći! Sa magijom u kuću uđe i sam đavo pa je veliko zlo. Onda se svi ukućani trebaju moliti i postiti, samo tako se nečastiva sila može istjerati iz doma.

Bože pomozi

U zanimljivom ritualu skidanja vradžbina bugarska magiosnica stavi u krpu komadić čistog žutog voska i zamota je. Dok drži krpu u ruci dodiruje bolesnika i izgovara riječi bajalice, čiji jedan dio mora ponavljati i omađijani:

Bijela paro, bijela paro.
Ako je od Boga, reci!
Ako je od dušmanina napravito, reci!
Vraćam ti ja majstorice,
da se istopi, prah da postane,
pepeo da postane, da se razbije!...

Odbajavši oboje se prekriže tri puta govoreći "Bože pomozi!" pa se na krpu tri puta pljune. Pošto je iza toga razmota, vračara gleda kakvo je stanje sa komadom voska. Ukoliko je na bolesniku zaista bila vradžbina, tada se vosak izobličio u formu zmije, i time je magija razvaljena. Ako nema vradžbina, vosak ostaje nepromjenjenog oblika.

Da mu se vrati na glavu!

Posebna pažnja se posvećuje predmetima koji mogu eventualno predstavljati instrumente preko kojih je rađeno zlo. Sve ono za što se pretpostavi, i što budi sumnju, da bi moglo biti napravljena magija treba da se po upustvu bugarskih hodža i vračara probode, rastrga, izgori, uništi i razbaca. Većina toga se baci niz rijeku ili potok uz riječi" Ko mi je pravio magiju, da mu se vrati na glavu! U čudno selo da ide magija i po čudnim drumovima...".

Skidanje čarolije bolesti

Zle magije svakako najviše štete mogu napraviti ljudskom zdravlju i tako nekom čovjeku uništiti život. Zbog toga bugarske vračare savjetuju svakom ko često ima čudne bolove, glavobolje, gušenja, da izvede ovaj ritual, koji sigurno pomaže.

Vračare tvrde kako su voda, zvijezde i sol snažni pomočnici u skidanju crne magije. Omađijani u praznu flašu nalije po malo vode sa tri izvora. Navečer, između 21:30 i 22:00 sata, ta se voda izlije u metalnu kofu i ostavi da prenoći vani pod zvijezdama. U tri sata, u zoru, voda se zagrije na vatri do temperature pogodne za kupanje. Omađijani sjedne u metalno korito (ne smije biti plastično) i između nožnih prstiju stavi po grumen soli. Sa lijevom rukom poliva vodu iz kofe po desnoj nozi i govori: "Dragi Bože! Kako se sol topi od vode, tako neka se istopi bolest iz mene, bilo da je od đavola, bilo da je od dušmana." Zatim isto uradi i s desnom rukom i lijevom nogom. Iza toga poliva sa lijevom rukom desno rame i obrnuto, po tri puta ponavljajući:" Dragi Bože, neka nestane sve loše i bolest od mene!". Ostatkom vode se polije po glavi. Sljedeće veče prljava voda od kupanja vrati se nazad u kofu i odnese proliti na najbliže raskršće. Kući se obavezno vraća bez okretanja nazad.

www.anzotika.forumbo.net

Bugarske magijske tajne: liječenje, zaštita i prizivanje sreće


Bugari su pored Turaka i Rumuna izuzetno skloni vjerovanju u magijsko pa ne treba nikog da iznenađuje njihov bogati foklor i magijska tradicija koja je imala osjetnog uticaja i na mnoga narodna vjerovanja po Srbiji, Makedoniji, Kosovu, ali i Bosni i Hercegovini. Neka od njih opisat ću u nastavku teksta kako bi se pobliže upoznali sa zanimljivim svijetom bugarskih magiosnica i njihovih rituala.

Među najzanimljivijim obredima je onaj koji bugarski narod naziva „lijenje voska“, gdje je ovaj materijal zapravo zamjena za olovo, a čijim se topljenjem i izlijevanjem u hladnu vodu može sa bolesne osobe anulirati djelovanje uroka, straha i pojedinih vradžbina. Za potrebe rituala koristi se čisti pčelinji vosak, po riječima tomošnjih baba vračara, velik kolika je jedna šibica. Izabrani komad voska baba vračara stavlja na kašiku i drži iznad vatre ili svijeće. Dok čeka da se istopi, ali i tokom cijelog obreda, ona budno pazi da bude licem okrenuta u pravcu istoka, kako bi tim ritualnim postupkom ispoštovala drevno pravilo liječenja i tjeranja zlih sila.

Rastopljeni vosak se u nastavku rituala izlijeva iznad bolesnikove glave, stomaka i nogu. Držeći posudu sa vodom u lijevoj ruci ona sa kašikom u drugoj ruci pravi nekoliko krugova u smjeru Sunca iznad bolesnikovog tijela, odakle će sipati vosak u vodu tri puta govoreći: „Bože, ti koji sve možeš, pomozi i istjeraj strah iz ovog čovjeka! Amin". Potom izlije rastopljen vosak u posudu. Po nastalim figurama ona zatim pokušava detektirati potencijalni uzrok bolesnikove tegobe. Ako se, na primjer, on uplašio neke životinje pojavit će se životinjska figurica, ili od čovjeka ljudski oblik i tako dalje.

Cijela procedura sa bajanjem i izlijevanjem rastopljenog voska se ponavlja tri puta na tri kardinalne tačke tijela, nakon čega se voda iz posude ponudi bolesniku da je četiri puta po malo popije, svaki put sa druge strane posude, obično u formi krsta. Ostatak vode vračara iznosi napolje i prolijeva pod rodno drvo. Isto tako, ona pokupi vosak iz posude, stavi ga bolesniku odmah niže pupka i omota mu struk sa kakvom krpom. Bolesnik treba da jednu noć prespava sa tako omotanim voskom na stomaku. Sutradan opet vračara topi i izlijeva vosak, ako se u njemu pojavi oblik srca tegoba se rasula ili je strah nestao pa se vosak baci niz rijeku. Međutim, ne pojavi li se srce na isti način se vosak salijeva bolesniku tri, pet ili devet dana, sve dok se ono ne pojavi. Kod Bugara se najboljim danima za ovu magijsku rabotu smatraju srijeda i subota.


Katanac za zaštitu od zla

Katanac, kilit ili na bugarskom jeziku“ katinar“ od davnina je poznat kao vrlo pouzdan mađijski rekvizit u svim onim čaranjima koja imaju za cilj da „zaključaju“ nečiju sreću, potenciju, plodnost, usta ili na bilo koji drugi način izazovu blokiranost određene osobe. O tome su vrlo dobro upućene mnoge bugarske magiosnice ili vještice koje su čuvene po obredu zaključavanja čovjeka od zla. Ritual je specifičan po tome što ga niko ne može prakticirati za sebe već se on uvijek izvodi isključivo za druge osobe. Stoga je najbolje rješenje odlazak kod neke magiosnice koja će ga obaviti za malu materijalnu naknadu koja je više simbolične naravi. No, prije nego li se krene ka njoj potrebno je kupiti nov katanac koji ima samo jedan ključ. Pored njega magiosnici treba donijeti u glinenoj posudi i jednu litru izvorske vode po koju se išlo ćuteći odnosno nije se izgovorila niti jedna riječ do povratka kući.

Čim uđe u kuću magiosnice kaže posjetiocu da sjedne na sredinu sobe, držeći u rukama otključan katanac, a ona zatim otvori sve prozore u prostoriji. Magiosnica potom obilazi oko čovjeka u pravcu kazaljke na satu devet puta prskajući ga sa izvorskom vodom i svaki put ponavljajući ovu basmu:“ Perem te sa izvorskom vodom Ljupče, od loših očiju, od uroka, od magija. Kako je katanac zaključan tako i Ljupče da ostane zaključan od sviju loših djela i namjera“. Nakon devetog kazivanja uzima katanac od gosta i brzim ga pokretima ruku zaključa prateći to slijedećim riječima:“ Kada se katanac otključa, tada neka i magija pogodi ovog čovjeka“.

Po završetku navedenog obreda ključ magiosnica sakrije na neko tajno mjesto, kako osoba kojoj je radila ritual nikada ne bi saznala njegovu lokaciju, a katanac odnosi do obale rijeke, baci u nju, i vrati se kući bez osvrtanja nazad. Vjeruje se kako je nakon opisanog čaranja osoba kojoj se on podvrgnuo stekla magijski imunitet te joj ne može nauditi nikakvo zlo.


Ritual za sreću i dobar kismet

Bugarske magiosnice kazuju kako nema boljeg amuleta za sreću, uspjeh i sudbinu od onoga koji se napravi od sljedećih sastojaka: cvijet ruže, malena kost od ptice, gram nišadora tojest praha od amonijum hlorida, korijena koprive i končića tajno uzetog iz odjeće sretnog i bogatog čovjeka. Sve nabrojano se zašije u komad prirodne kože u obliku trougla. Amulet se nakon toga odnosi u crkvu i ostavi da prenoći jednu noć pred ikonom svetog Nikole, gdje se osoba pomoli i zamoli da je svetac daruje srećom i uspjehom. Sutradan se dođe po amulet i osoba čiji je nosi ga stalno sa sobom, pazeći da svakog praznika svetog Nikole daruje crkvu nekim novčanim prilogom ili darom.

Autor teksta: Raif Esmerović