Svijet anđela - oni koji budno paze na nas

Ekvivalent zlu i negativnim bićima, prema religijskoj tradiciji, svakako su anđeli ili meleci. Teološka ideja o dobrim duhovnim stvorenjima neosporno je postojala daleko prije Zaratustre, začetnika monoteizma, ali ono što mi danas poznajemo kao anđele finalni je proizvod uma tog velikog vjerovjesnika. Amšaspandan ili Ameša Spentas u Zaratustrinoj religiji predstavljaju velike anđele, ono što je u krščanstvu poznato kao arkanđeli. Ima ih sedam, što je sveti broj zoroastrizma, i spadaju u božansku pratnju Vrhovnog Boga.

Ameša Spentas, koji se nazivaju i Besmrtni dobrotvori, božiji su pomagači, zapravo poveznica Ahura Mazde sa materijalnim svijetom. Među njima su 4 muška i 3 ženska anđela. Od njih sedam posebno se izdvaja Araštat ili Aša Vahišta, što u prevodu znači istina i pravda, i zadužen je za održavanje fizičkog i moralnog poretka na Zemlji te je oličenje najbolje istine i pravde. Najistaknutiji je muški Ameša Spentas  i glavni suparnik svijetu demona. Drugi mjesec u perzijskom kalendaru posvećen je njemu. Njegovi vječni protivnici su demoni laži, među kojima je najdominantniji zli Indra.

Kada su Jevreji stvarali judaizam ugradili su u svoju vjeru mnoge segmenata stare egipatske i perzijske religije, pa su se među njima našli i Ameša Spentas, kojima je monoteizam oduzeo spolnost i prava imena, ali zadržao krila i ljudski oblik te vrline koje su ih krasile.

Prema Zaratustrinom propovijedanju svaki čovjek ima svog anđela čuvara poznatog pod imenom Faravašis ili Arda Fravaš, koji ga slijedi i pomaže. Sam Zaratustra je objavio kako je dobio izričitu zapovijed od Boga da zaziva Faravašisa u pomoć svaki put kad mu to bude potrebno. Zbog toga je rekao narodu da slijedi njegov primjer.


Anđeli i djeca

Islam opisuje meleke kao čovjekolika bića sa dva, četiri a ponekad i više krila na sebi. Tvrdi se da svaki pojedinac ima uza se četiri meleka, koja neumorno zapisuju njegova dobra i loša djela. Nazivaju se Kiramen kitabin ili hafeza meleci. Iz ove skupine dva anđela bilježe po danu a druga dva po noći sve čovjekove kretnje i radnje kao i riječi. Također, postoje meleci koji obitavaju u dženetu ili raju i njihov vođa se zove Ridvan, a isto tako postoje i oni što pohode sam džehenem ili pakao, čija im vatra ne može nauditi. Oni se kao skupina nazivaju Zebenije i ukupno ih je 19, a njihov vođa nosi ime Malik.

Za razliku od gore navedenog arapskog vjerovanja, kod Bošnjaka se, pod uticajem stare bogumilske vjere, smatra kako svaki čovjek ima samo dva meleka: jedan mu sjedi na desnom a drugi na lijevom ramenu. Onaj na desnom ramenu piše njegova dobra dok onaj na lijevom, njegova zla djela. Također, po uvriježenom vjerovanju, meleci čuvaju čovjeka i brane ga od svakog zla, posebno nepravde. Narodna pjesma pripovijeda kako je otac nevino optuženu kćer tri puta bacao niz kulu, da vidi je li kriva ili nije:

Uze Tidžu za bijelu ruku,
Pa je baca niz visoku kulu,
Hatidžu su meleći čuvali,
Ne slomila ni noge, ni ruke.

U islamskoj tradiciji se vjeruje da meleci bježe iz one kuće u kojoj ima pasa ili mačaka. Iako se generalno smatra da je uzrok tome životinjska nečist, vjerovatno se pravi razlog krije u predislamskom odnosno prvenstveno egipatskom obožavanju boginje Bast, prikazane sa mačjom glavom, i Anubisa, psoglavog boga. Tom zabranom islam je htio u svakom segmentu potisnuti paganska obilježja među arapskim narodima.

U bošnjačkom narodu se tvrdi kako meleci prate ljude kroz cio život, doslovno od rođenja do smrti. Folklorna predaja kaže kako nijedno dijete ne želi izaći iz majčinog stomaka, sve dok mu meleci ne predaju senet, odnosno pismenu garanciju, da neće nikada umrijeti. Međutim, čim dijete pođe iz majke meleci mu otmu senet iz ruku i zato ono neutješno plače pri porodu.

Prema kazivanju svako malo dijete je poput meleka. No, to dražesno svojstvo ono izgubi čim progovori, pošto je pored lijepih riječi u stanju izreći i one ružne. Također, dok su jako mali, i u svom privilegiranom položaju, male bebe navodno mogu vidjeti meleka pa im se znaju i osmjehnuti. Povezanost sa melecima ne gubi se sve do početka puberteta  a za to vrijeme ih anđeli vjerno štite i čuvaju, posebno pri padu ili nekoj drugoj nezgodi.


Anđeo smrti

Dok su u kršćanskoj tradiciji najpoznatiji anđeli Gabrijel i Mihael, u islamu se najviše spominju Džibril, što je arapski naziv za Gabrijela, te melek smrti Azrail. Zanimljivo je također kazati kako u imanskim šartima odnosno u temeljima islamskog vjerovanja, kojima pojedinac potvrđuje da je musliman, odmah nakon vjerovanja u jednog Boga, dolazi drugo vjerovanje koje glasi: vjerujem u Božije meleke.

Tradicionalno, bošnjački narod je sklon fatalizmu čemu uostalom svjedoči i slijedeća predaja o tome kako je jedne noći nekom čovjeku došao melek Azrail, da mu uzme dušu. Siroti čovjek se jako prepao umiranja i smrti pa je sav uplakan i na koljenima preklinjao Azraila da mu dopusti da pobjegne i još živi. Melek mu to dozvoli a on izjuri napolje, zajaše svog konja i brzim kasom uputi se preko livade ka šumi i dalje u pravcu brda. Uplašeni čovjek jahao je skoro sat vremena neprestano se okrećući nazad, u bojazni da ga Azrail ne prati. U nekom trenutku veselja što je umakao smrti, pažnja mu popusti, i na krivini starog puta konj mu se strmoglavi niz oštru padinu. Dok je sav polomljen gubio svijest i umirao pred njim se ukaza melek Azrail i reče mu: "Eto, moj čovječe, ovdje ti je Bog odredio da umreš, upravo na ovome mjestu. Sada vidiš da se od smrti ne može pobjeći, čeka te na mjestu koje ti je suđeno".

Vjerovatno u nekoj vezi sa ovom predajom, bar zbog konja, jeste i narodno vjerovanje da se melek Azrail u snu prikaže kao bijeli konj te svojom pojavom nagovijesti spavaču smrt bliske osobe.

Po uzoru na Zaratustrinih sedam arkanđela, koji su u stalnoj konfrontaciji sa demonima, i u bosanskim predajama se odslikava ta vječna borba dobra i zla. Kroz nju je naš narod na poetičan način dočaravao i približavao svom shvatanju prirodne pojave kojima je od postanka okružen.

Naime, u narodnoj predaji se tvrdi kako postoje dva meleka od kojih je prvi ćorav a drugi gluh. Allah ih šalje svaki put da potjeraju oblake i nevrijeme tamo gdje želi ljude kazniti zbog nekog grijeha. No, ako onaj što nije gluh začuje zvuk ezana, on će odmah usmjeriti oblake na suprotnu stranu od tog mjesta, i tako ga spasiti od vremenske nepogode. Još se k tome kazuje kako ga u tom naumu šejtan želi zaustaviti pa između njih dvojice nastane borba. Kada melek mahne svojim mačem na šejtana tada, po legendi, nastane munja na nebu.

Na završetku prvog dijela teksta o anđelima bilo bi vrijedno spomenuti još jedno bosansko vjerovanje koje kaže slijedeće: ko spava na leđima cijelu noć ga čuvaju meleci, a ko spava na stomaku oko njega igraju šejtani.

Po rumunjskom vjerovanju anđeli imaju ljudsko tijelo sa krilima, i rjetko se viđaju. No, bez obzira na to, anđeo je vjerni pratilac čovjeka, koji ga uporno slijedi u stopu osim u jednom slučaju, naime, kada on uđe u kafanu anđeo neće ući za njim, već stoji na pragu i čeka ga. Isto tako tvrdi se da ne valja nikome u ljutnji prijetiti nožem, pošto je anđeo udaljen tri koraka od čovjeka.

Poput bošnjačkog naroda i Rumuni imaju najviše vjerovanja o anđelima i djeci. Čim se dijete rodi Bog odmah pošalje anđela čuvara da ga vidi. No, on neće prići kući ako zatekne sol na prozoru, ili zatvorene prozore, ili pak ljude koji stoje pored njih i radoznalo slušaju.

Njegova prava misija započinje odmah nakon djetetova krštenja, kada ono postane kršćanin, kako bi uživalo svu pogodnost božije zaštite. Tada anđeo prilazi djetetu i obično se ne odvaja od njega sve do smrti. Cijelo to vrijeme on mu bude sa desne strane ili pak sjedi na desnom ramenu, dok se đavo pozicionira sa lijeve strane ili na lijevom ramenu. Zbog toga Rumuni vjeruju da su ljevoruki ljudi, oni koji sve rade lijevom rukom - đavoli.

Također, vjeruje se da ona djeca koja umru odmah nakon krštenja, a ponekad čak i ona koja nisu navršila sedam godina, nemaju grijeha na sebi pa se nakon smrti pretvaraju u anđele. Oni ostaju uz Boga služeći ga ili moleći se za duše svojih roditelja. Kada njihovi roditelji umru, i nekim slučajem završe u paklu, onda se ovi anđeli spuštaju u podzemlje i mašući svojim krilima stvaraju vjetar, kako bi ohladili vatru pakla i olakšali svojim roditeljima muke.



Gospodari karme


Na temelju svega rečenog u prvom dijelu, a i ovome uvodu predaje o anđelima, sasvim lako je zaključiti da se svako ljudsko biće rađa bez grijeha, čisto je i nevino, baš poput samih anđela. No, kroz odrastanje i život njegova ga razmišljanja i djela učine podložnim zlu i stave dušu na iskušenje.

Unatoč tome, svaki pojedinac ima svog anđela čuvara, koji je sa duhovnog stajališta odgovoran za svoju sudbinu, odnosno nosi punu odgovornost za život svog štićenika. Na ovaj način jasno je rečeno kako nijedan anđeo čuvar nije nadređen drugom anđelu, niti ima pravo vladati nad njime tojest mješati se. Odgovornost je individualna. Upravo od tog pravila potječe samostalnost u sprovođenju misije anđela zaštitnika.

Budući da je anđeo čuvar naš protektor i vodič, neće nam nikada nauditi, pošto su nam ga, prema tajnim učenjima, odredili Gospodari karme, spiritualni učitelji koji se bave inkarnacijama, a oni sami su podređeni Bogu, ili čak po nekim tumačenjima, predstavljaju ga.

Naime, čovjek živi na Zemlji da bi se duhovno razvijao, rađa se i umire kako bi se preporodio. Svaka nova reinkarnacija je test kojim se podvrgava kako bi naposljetku zaokružio i završio taj duhovni put. Isto tako, svako učenje traži učitelja i upravo tu dolazimo do potrebe za anđelom čuvarom, koji sa nama komunicira, onda kada misli da je to potrebno, preko onoga što mi poznajemo kao glas intuicije a nekad i kroz snove.

Potreba za čuvarom sasvim je logična ukoliko uzmemo u obzir činjenicu kako čovjek u sebi ima besmrtni dio, što se naziva duša ili Više Ja, i koji opstaje kroz transformaciju, te onaj smrtni, kvarljivi dio ili Niže Ja. Uloga anđela čuvara je i u tome da svojim vodstvom i budnošću održi harmoniju između te dvije suprotnosti.



Svjetlost za anđela čuvara


O anđelima bi se moglo još puno toga ispričati no treba na vrijeme stati i posvetiti se praktičnijoj strani cijele ove priče. Kako je to naučavao praotac monoteizma Zaratustra svaki čovjek ima svog anđela čuvara, kome se treba obraćati za pomoć kada god mu zatreba. Svakako, Zatatustra to nije rekao bez razloga jer nam to nevidljivo milo biće može zaista pomoći mnogo puta; odbraniti nas od zlih ljudi, odvratiti od loših procjena i namjera, podariti mir i ljubav, olakšati bol, dati odgovore. Međutim, morate znati da i mi sami možemo pomoći svom anđelu čuvaru, osnažiti ga i pokloniti mu spiritualno svjetlo.

Da bismo imali što prisniji odnos sa njim trebamo se uvijek moliti za svog anđela, jer on je naš čuvar, savjetnik i prijatelj. Za to vam nisu potrebne nikakve specijalne riječi ili molitve već da se pomolite onako kako vam duša poželi. Često je dovoljno reći: "Anđelu čuvaru, budi mi u pomoći i u danu i u noći!"

Međutim, kako bi ga ojačali i samim time omogućili sebi jaku duhovnu zaštitu, posebno u lošim fazama života, potrebno je da uradimo ovaj jednostavni ritual. Za njega nam treba nekorištena staklena čaša, nova bijela svijeća te mineralna ili filtrirana voda.

Upalite svijeću negdje gdje je sigurno i po mogućnosti da bude visoko, primjerice na ormanu. Učvrstite je tako što ćete proliti tri kapi neke druge zapaljene svijeće i na njih postaviti ovu za Anđela Čuvara, kako bi je zalijepili za površinu na kojoj stoji. Pored svijeće s desne strane stavite čašu sa vodom.

Izgovorite tri puta Oče naš i kažite ovako:

" Bože moj, nudim ti ovu molitvu i svjetlost ove svijeće, kao duhovnu snagu i kao duhovno svjetlo za mog Anđela Čuvara. Prihvati sada, moj Bože, ovu ponudu i dopusti da moj Anđeo Čuvar bude osnažen i prosvjetljen, kako bi me mogao još lakše zaštititi, braniti i voditi kroz život ovdje na Zemlji!"

Sutradan, desnom rukom ispred čaše na tlu napravite znak križa a onda je izlijte u rijeku ili sudoper. Ukoliko izlijevate u sudoper morate prvo pustiti vodu iz slavine da teče a tada izlijte i čašu.

Učinak ovog rituala traje sedam dana i može se ponoviti, ako mislite da vam je potreban, ili vam i dalje treba jaka zaštita.

Osim za svog zaštitnika svijeću možete paliti i za anđela čuvara druge osobe sa kojom niste u dobrom odnosu. Naime, kada se neko ljuti na vas ili vi na svog partnera, ili vam neko upućuje mržnju, bijes, ogorčenje, ukratko rečeno bilo kakav vid negativne energije obratite se za pomoć nevidljivom zaštitniku. Kako bi smirili erupciju zlih misli i strasti upalite bijelu svijeću za anđela čuvara te osobe i ovako recite:

"Anđelu čuvaru od te i te osobe (reći ime i prezime) smiri mržnju, bijes i ogorčenost svog štićenika tako da mi ne nanosi nikakvu štetu i ne muči me svojim niskim emocijama, tipičnim za ljudsku slabost. Ne znam uzrok njegove zlovolje i bijesa prema meni. Možda je ljubomora glavni razlog tome? No, bilo koji da je razlog, koji mi je nepoznat, on/ona pokušava osloboditi svoju emocionalnu napetost protiv mene; ti koji su mu anđeo zaštitnik, pomozi mu da prebrodi ovu akutnu krizu, ovu negativnu krizu; nervnu napetost, mentalnu slabost, antipatiju ili nerazumni bijes. Smiri ga, neka budem u njegovim očima osoba koja mu želi dobro, koja ga voli, da budemo dobri prijatelji, jer mi je potreban. Anđelu čuvaru i prijatelju tog i tog prihvati ovu svijeću koju ti milostivo nudim kao dokaz moje sigurnosti i predanosti. Neka on, kada se suoči sa mnom, učini to sa dobrotom, poštovanjem, ljubavi i empatijom, tako da prijateljski možemo zajednički ostvariti svoje ciljeve a da pritom me povrijedimo jedno drugo. Neka bude tako."

Ovim je molitva završena a svijeću ne gasite nego ostavite da sama dogori do kraja. Poslije toga ostatak bacite niz rijeku.

Prije svakog opisanog rituala morate se prethodno okupati, kako bi vam tijelo bilo čisto. I za kraj treba reći ovo: vjerujte u anđele jer anđeli su oko nas.

Autor teksta
Raif Esmerović