Bosanska Zmija i paganski Samhain

Sredina je vladavine Zmije, prvog znaka u bosanskom horoskopu, i razdoblja obilježenog uočljivo kratkim danima, mrtvim lišćem, tmurnim nebom, dosadnom kišom i prijetećim olujama. Doba Zmije pozornica je bitnog trenutka u godišnjem ciklusu - početka tamnog dijela godine koje završava na sredini vladavine znaka Dida odnosno u maju. Budući da početkom novembra tama prekriva zemlju, a da vegetacija umire i trune, stari su narodi sjevera povezivali ovo razdoblje sa smrću, svršecima i novim počecima. Paganski su Kelti početak zime i Nove godine obilježavali svetkovinom Samhain (izgovara se Sauin) u noći sa 31. oktobra na prvi novembar.

Stari su Kelti vjerovali, kao i moderni pagani, da granica između svijeta živih i mrtvih u noći na prvi novembar blijedi i postaje prohodna. U skladu sa tim, sjećali su se umrlih, koji su te noći ponovo posjećivali svoje domove tražeći gostoljubivost. Rodbina i prijatelji priređivali su gozbe pozivajući duše mrtvih u goste i ostavljajući im prazna mjesta za stolom. Vjerovalo se i da duhovi, vile i vilenjaci tada prelaze granicu svijetova da prave nepodopštine.

Kako bi umilostivili nestašne duhove i nagovorili ih da ih poštede, njihovu stoku i polja, ljudi su im pred vratima ostavljali hranu i piće. Neki su da rastjeraju duhove palili ognjeve na brdima, a drugi su nosili zastrašujuće maske i plesali u neobičnoj odjeći. Samhain je i za moderne pagane (vještice) značajan festival koji podsjeća da smrt nije kraj života ( kao i uostalom zmija kada presvuče svoju kožu), nego dio vječnog kruga u kojemu se ogledaju prirodni procesi rođenja, rasta, smrti i ponovnog rađanja.

" Na Samhain ljudi se oslobađaju loših navika, svađa, dugova i bolesti, svega što ne žele ponijeti u novu godinu. Zato, simbolički, uzmite čarobnu metlu i hrabro pometite iz svog života ono što je umrlo, što više niste vi: upalite ljubičastu svijeću u znak energetskog čišćenja i za buđenje novih spoznaja", savjetuje duhovna učiteljica i ezoteričarka Dea Devidas.

Kada je krvoločno kršćanstvo u 4.vijeku prodrlo u Britaniju i Irsku, stari su keltski obredi i svetkovine na sve načine pokušavani biti potisnuti no neuspješno. Stoga su se kršćanski svećenici morali prilagoditi narodu ili bi u protivnom bili protjerani. Na inicijativu irskih monaha, Crkva je pod papom Grgurem lll u osmom vijeku pomakla Sve svete sa 13.maja na dan Samhaina 1.novembra, pošto niko nije htio obilježavati taj dan. Tek na taj način narod je počeo slaviti i Sve svete ali opet u duhu Samhaina.

Crkva je kasnije odredila 2.novembra za Dušni dan u svrhu odavanja počasti pokojnicima, ali čak i danas mnogi kršćani posjećuju grobove voljenih na Samhain tojest prvog novembra.


Noć vještica


Zabavniji dijelovi Samhaina sačuvani su za večer i noć sa 31.oktobra na 1.novembar kada se obilježava Halloween. Taj je naziv izveden od All Hallows' Eve i znači "Večer svih svetih", no danas po sadržaju nema mnogo dodirnih tačaka sa kršćanskim Svim svetima. Na balkanskim jezicima ta se svetkovina zove Noć vještica, što je i značenje španjolskog naziva Noche de Brujas. Moderna tradicija obilježavanja Noći vještica rođena je prije stotinjak godina zahvaljujući irskim doseljenicima u Sjedinjenje Države. Nakon što je prva proslava održana 31.oktobra 1920., u gradiću Anoka u Minnesoti, tradicija se nastavila, da bi se nakon Drugog svjetskog rata proširila po Evropi.

Keltska tradicija ostavljanja hrane pred vratima radi odobrovoljavanja nestašnih duhova iznjedrila je današnji običaj traženja slatkiša od domaćina u zamjenu za poštedu od nestašluka. U anglosaksonskim zemljama taj se običaj zove "trick or treat": djeca traže slatkiš (treat) ili će napraviti spaćku (trick). Noć vještica preuzela je od Samhaina i nošenje strašnih maski i kostima te svijećom osvjetljenih bundeva radi zbunjivanja zločestih duhova.

Predivan text Aradia. Hvala

Odličan post.
Ljubim

Treba nam jos ovakvi i slicnih postova
Odlican je i onaj o vjesticijoj torbi