Kad se život svede na puko preživljavanje

Za veliki dio svjetske populacije život je doslovno monoton i ima umarajući učinak. Dani, mjeseci i godine su nam tako predvidjivi: ujutro ustajemo, idemo u wc i kupatilo, neko doručkuje, neko ne, i onda posao (ili ne), djeca u vrtić ili školu, ručak, večera, spavanje... I tako danima, mjesecima, godinama. Potom naiđe neki praznik i već po ko zna koji put mehanički ga odradimo. Nove godine odavno su postale identične subotnjem izlasku, jedino što čini razliku (bar za sada) jeste vatromet. Godišnji odmori su sve samo ne odmori - toksični izvor raznolikog stresa.

Pod naletom mnogo bržeg, socijalno hladnijeg i generalno plastificiranog vremena postali smo neko ko ne živi nego doslovno preživljava. Borimo se s surovom realnosti koja je, bar na Balkanu, svake godine sve jezivija, bijednija i bez ikakve perspektive, sa sve manje nade. U svemu tome prolazi i nama život, starimo, i ne možemo a da se sve češće ne pitamo - gdje sam ja u svemu tome i da li išta od ovoga ima smisla?

U okruženju u kojem vladaju korumpirani političari, koji bi vrlo rado gurnuli djecu onih koji za njih uporno glasaju u novi rat, a svoju poslali na Zapad, kriminalaca, cajki i cajkana te nekakvih novopečenih, primitivnih bogataša i takozvanih privatnika zaista nema puno razloga za optimizam. Propale fabrike i poduzeća, sve veći uvoz a sve manji izvoz, odlazak mladih...

Čim upalite televiziju možete vidjeti samo tri stvari koje dominiraju medijskim eterom; vijesti koje daju važnost nebitnim izjavama još manje bitnih ljudi (političara), čija je inteligencija na "zavidnom nivou", bezbroj besmislenih pjevača i spotova koji se svi odreda furaju na ciganski look, jer tako i izgledaju, kao da su izišli ispod nekog šatora, te takozvane vjerske emisije koje otvoreno propovijedaju mržnju prema ostalim konfesijama.

Zatim se odlučite na internet i šta tamo vidite - još veću glupost i sramotu. Vašar nadaleko poznatog balkanskog primitivizma, sitnodušja, nacizma (pogrešno je reći nacionalizam), koji nas tako divno prezentira po cijelom svijetu. Stari ljudi su dobro rekli da će najgore vrijeme doći kada "kozari postanu poglavari!" Upravo živimo u njemu. U okružju bez elementarne kulture. Bez poštovanja čovjeka.

Ukratko, eto vam odgovora zašto nam je život postao puko preživljavanje. Političarima je bitnije stradanje nekog anonimnog čobana početkom dvadesetog vijeka nego otvoriti novu fabriku, ili spasiti poduzeće od stečaja, privući strane investicije i dati ljudima bar nadu. Da, bar nadu. Jer nje u sveprisutnoj apatiji najviše nedostaje.

A mladi ljudi samo odlaze i većina ih se neće nikada ni vratiti. Ovi koji ostaju žmire i ćute misleći da će ignorisanjem stvarnosti ona nestati ili postati drugačija. Ne, neće!

Poražavajuća je činjenica da je balkansko društvo u cjelini sve starije te da polako ali sigurno izumire. Karmička pravda. Nacistički političari od početka devedesetih stalno pričaju kako su narodi ugroženi od komšija. Eto, bar su tu bili u pravu. Samo s jednom ispravkom. Opstanak naroda nije bio ugrožen od komšija nego od tih istih političara.


Živi u sadašnjosti

Iako i sam volim ponavljati frazu da je život lijep moram naglasiti da to ne mislim u širokom kontekstu. Svijet je danas postao jako opasno mjesto za život, prepuno ljudi koji će vam nauditi na bilo koji način ukoliko im dozvolite.

Meni je život lijep jer sam uspio od sebe distancirati većinu negativnih osoba, naučio voljeti sebe, shvatio da mi tuđi komplimenti a ni kritike ne trebaju ništa značiti, jer to je samo nečije mišljenje podložno promjeni, i da treba živjeti u sadašnjosti. Romi kao jedan fascinatan narod imaju filozofiju po kojoj ni prošlost ni budućnost ne postoje; prva je bila i prošla, svela se na sjećanja, a druga se nije ni desila.

Život zaista i postoji u ovome trenutku, kao rijeka teče, i ne čeka da postanete zreliji i mudriji. Najzad, skoro svi veliki filozofi su bili egoistični i lijeni, veliki teoretičari i mrtva puhala. Danas imamo filozofa na svakom koraku. Svi su pametni, duhovni, civilizirani, napirtani, počupanih obrva... Svi su na jeziku veliki i sposobni. I dok oni tako pametni mlate praznu slamu sve oko nas se urušava i nestaje. Tonemo poput Atlantide.

Treba razvijati sklonost ka razmišljanju i diskusiji ali ne na način da to postane samo puki razgovor, jer ukoliko nema vidljivih rezultata "pametovanja" - kakav ima smisao?! Zato, ne treba ni puno filozofirati nego praktično živjeti. Pronaći svoje mjesto pod ovim nebom. Isto tako, život ste vi. Za svakog od nas život postoji dok dišemo. Ne živimo mi tuđe živote nego svoje i tako se i ponašajte. Odgovorno prema sebi i svome životu.

Za sretan život vam ne treba vreća para, na desetine prijatelja i ljubavnih partnera. Dovoljno je da možete zaraditi tek toliko da vam život ide bez većih šokova i trzavica. Dovoljan je jedan ali pravi, dobronamjerni prijatelj. Dovoljna je jedna iskrena ljubav. Ništa više.

Okanite se kopiranja drugih (isto nesretnih ljudi), megalomanije, egoizma... Nemojte dozvoliti sebi da postanete plitki i površni te neko sa kim manipuliraju političari, okolina, mediji... Nemojte postati njihova žrtva i provesti život preživljavajući poput životinje, plašeći se svoje sjene, nego živite kako treba - kao čovjek.