Svijeće u službi magije i liječenja

Od pojave vatre među ljudima čovječanstvo je bilo i ostalo fascinirano njenim izgledom i toplotom kojom zrači. Vatra nam je dala svjetlost u dugim mračnim noćima i postavila nesavladivu barijeru divljim zvijerima, omogućila kvalitetniju pripremu hrane i u svakom pogledu olakšala život. Kako je od samog početka civilizacije ona dijelom naših života mi se ljudi nikako ne želimo, unatoč sveprisutnoj modernizaciji i električnoj energiji, odreći vatre već je koristimo i dalje, najčešće kroz praksu paljenja svijeća. A svijeća je nešto što u nama budi intiman osjećaj, bilo da je zapaljena na početku romantične večere, u crkvi, pred turbetom za dobre evlije ili u nekom magijskom ritualu.

Zapaliti svijeću za nekoga ili nešto uvijek je u čovjeku budilo onu pradavnu povezanost sa našim davnim precima, te stoga i ne čudi da se u mnogim religijama svijeće pale za duše mrtvih. Ta se povezanost očituje i kroz pojedina narodna vjerovanja od kojih je najzanimljivije ono po kojem svijeća ima sposobnost da otkrije prisutnost duha u kući. Postane li u nekom trenutku plamen zapaljene svijeće plavičast vjeruje se kako se u blizini nalazi spiritualno biće.

U magijskim obredima svijeće se obilno koriste za razne namjene. Zbog toga njihove boje variraju od obreda do obreda, čime one predstavljaju neku od sedam planeta, anđela, duhova, prirodnih sila i tome slično. Ono što je također bitno naglasiti jeste kako se odavno ukorijenilo pravilo da se početnici u svijetu okultnog prvo bave ritualima vezanim za rad sa svijećama, pošto su oni prilično jednostavni i najmanje opasni. Tome svakako pridonosi i dostupnost samog rekvizita. Naime, ako je nekada bio problem nabavka raznobojnih svijeća to danas svakako nije, zahvaljući prvenstveno bogatoj ponudi trgovačkih centara kojima smo okruženi.

Ritualnim paljenjem svijeća prizivaju se pojedine sile te ih stoga uvijek prate molitve ili magijske formule. Postoje dva glavna pravila u radu sa svijećama, tojest po boji i poziciji svijeće ili pak u konfiguraciji sa njih više. Plave svijeće se pale kako bi prizvale osjećaj mira i spokoja. Crvena svijeća se pali za zdravlje, moć ili dominaciju. Svijeća roze boje odabire se kako bi stimulisala dobru volju. Zelena svijeća ima moć da ukloni štetu ili negativni uticaj, a ljubičasta svijeća idealna je za odbijanje napada zlih duhova sa kojima obavezno dolazi crna magija i druge tamne sile.

Ako onaj ko izvodi ritual želi zaštitu sebe i svog doma poredaće svijeće u obliku trougla i zapaliti. Trougao se standardno smatra najmoćnijom formacijom, čiji se uticaj ne može lako slomiti. Unutar njega može se postaviti i fotografija osobe koju želimo zaštititi, najčešće od crne magije ili neke loše osobe. U drugu ruku, ako se želi dominacija nad nekim kao što je ljubavnik, supružnik ili protivnik onda se svijeće poredaju u krug i zapale. Ostali oblici redanja mogu biti u vidu krstova, pravougaonika i kvadrata, ovisno od onoga što se želi postići. Prilikom paljenja svijeće, koje uvijek mora biti uz pomoć šibice a nikako upaljača, govori se namjena poput ove:“ Palim ovu svijeću u ime Boga kako bi me njena svjetlost prožela i zaštitila od svakog zla“. Ukoliko se svijeća pali za ozdravljenje onda se formulira drugačije poput: “ Palim ovu svijeću za zdravlje i osnaživanje, neka me njena svjetlost obasja i očisti“.

Najbolji rezultati se postižu u noćima punog Mjeseca, posebno u ritualima liječenja. Tada se svjetlost svijeća ujedinjuje sa onom mjesečevom i stvara prirodni sklad i harmoniju koja dovodi do aktiviranja onih snaga koje iscjeljuju ljudsko tijelo i duh.


Umivanje sa vatrom

No, osim opisanog postoje i drugi načini iscjelivanja. U Južnoj Americi vrlo je raširena upotreba svijeća za liječenje duševnih ali i tjelesnih oboljenja. Tradicionalna je praksa da ako neko osjeti bolove u leđima umjesto bolnice i doktora posjeti lokalnog šamana koji će mu na vrlo jednostavan način „izvući“ bolove i tako ga ozdraviti. U tom postupku šaman koristi malu svijeću i jednu kovanicu. Na ono mjesto za koje mu se bolesnik požalio da ga boli on će staviti kovanicu, na nju pažljivo postaviti svijeću i zapaliti je. Potom će se kratko pomoliti ovim riječima: „U ime Boga izvlačim ovu bol“ a zatim na nju staviti preokrenutu staklenu teglu. Ubrzo, pošto plamen potroši zrak unutar stakla, svijeća se gasi a vakuum povlači dio kože unutar tegle. Nakon toga tegla se pomjera i povuče a tretirano mjesto masira tako da se kroz kožu vuče krv na površinu. U međuvremenu bolesnik osjeti veliko olakšanje jer nestao je osjećaj boli koji ga je prethodno mučio. Na kraju šaman na površinu leđa utrlja specijalno ulje čija je primarna svrha da osvježi i opusti taj dio tijela.

U Turskoj postoji šamanistički ritual koji se naziva „mum dokme“, kojim se djeca oslobađaju uticaja urokljivih očiju, a po tvrdnji pojedinih odžaklija ili iscjelitelja, ovim obredom se može čak izliječiti i neplodnost kod žena. Takav obred je poznat i po cijeloj istočnoj Evropi i naziva se „izlijevanje voska“ i vrlo je jednostavan te savršen supstitut salijevanju strave. Obično se specijalno odabrana svijeća zapali uz izgovaranje određenih molitvi ili magijskih riječi nakon čega iscjelitelj pusta da polagano vosak kaplje u posudu sa vodom, obično postavljenu negdje iznad bolesnika. Oblici koji se tom prilikom formiraju detektiraju u kakvom se stanju nalazi bolesnik, odakle dolaze uzroci njegove bolesti te da li će biti pomaka u liječenju.

Osim toga brižno se analizira i sam plamen svijeće prema čijem intezitetu gorenja i pomjeranju iskusan iscjelitelj može proniknuti u mistični jezik vatre i odgonentnuti šta mu ona poručuje. U Bosni i Hercegovini, iako u malom opsegu, još uvijek je prisutan kod stravaruša takozvani obred „umivanja vatrom“ kako bi se njime očistile od nakupljenje negativne energije. Naime, dok se nekome salijeva strava negativna energija, koja je okupirala bolesnika, nikako ne miruje, nego napada onu osobu koja je želi neutralizirati tako što se doslovno lijepi za njeno tijelo i odjeću. Pri tome najviše atakuje na lice i predio čela.

Rezultat toga može biti da neiskusna stravarka, tojest ona koja ne poznaje neku od metoda tjeranja zla sa sebe, doživljava fizičke i psihičke tegobe koje se obično prelijevaju jedna u drugu pa uz loše spavanje, umor i malaksalost, pojavljuje se jaka glavobolja, gušenje u prsima, otežano disanje i tako dalje. Zbog svega toga stravarka, nakon što isprati onoga kome je radila ritual sa olovom, iznad plamena vatre „grabi“ prstima toplotu, prinoseći što bliže ruke vatri, i njime se „umiva“ po licu, niz tijelo. Tada obično i šapuće neku egzorcističku formulu poput ove:

Ja se umivam vatrom,
palim sa sebe sav kubet i namet,
Muhamedu rahmet a šejtanu zahmet.