Bugarska ljubavna magija

Piše: Raif Esmerović



Bugarska slovi kao zemlja sa izuzetno bogatim magijskim folklorom u kojem se prepliću uticaji svih onih kultura koje su na tom području bile u jednom dijelu povijesti prisutne počevši od predaka Bugara slavnih Tračana, do Slavena, Osmanlija i drugih. Tipični predstavnici te drevne tradicije bile su i ostale mnogobrojne vračare i bajarke, ali i turske hodže, koji i u današnje vrijeme sa istim intenzitetom i popularnošću ordiniraju u seoskim i gradskim područjima. A da je tako najbolje potvrđuje javna anketa provedena prije desetak godina u kojoj je glavno pitanje bilo - da li vjerujete u magiju i duhove? Čak 60% posto ispitanika izjasnilo se potvrdno, što nikog i ne bi trebalo čuditi ako uzmemo u obzir historijsku činjenicu da je područje cijelog Balkana od davnina izuzetno podložno vjerovanju u čaranje, gatanje i čuda. No, statistički gledano, Balkanci se ipak najviše obraćaju za pomoć raznim magičarima i vješticama kada su u pitanju emocije i ljubavni problemi, u nadi da će im hodžini zapisi i vještičije vradžbine rješiti sve tegobe koje muče zaljubljeno srce.


Preko mrtvaca do ljubavi

Do ljubavi se u bugarskoj magiji tradicionalno dolazi na različite volšebne rituale koji se mogu podijeliti na dvije skupine; u prvu grupu spadaju oni koje može izvesti jedino vještica, te druga, kada djevojka ili mladić čaranje i bajanje izvode samostalno ili po instrukciji same babe vještice. Kao i u bosanskoj tradiciji i kod bugarskih mađijarki ljubavna magija se dijeli na djevojačku i bračnu. Po tome se određuje i njena efikasnost i jačina jer, poznato je, da su djevojačke vradžbine jednostavnije te samim time i manje snage, dok su one jače i prodornije rezervisane za bračne odnose, pošto žena skoro uvijek može svom mužu poturiti kroz hranu ili piće sve što poželi, dok djevojka tu priliku ima puno rjeđe jer ne živi sa mladićem za kojeg se želi udati.

Iako svaka od vještica ima svoj repertoar čaranja i bajanja neka su ipak zajednička za sve njih pošto su kroz praksu pokazala svoju učinkovitost. Među najačim ljubavnim magijama u Bugarskoj se smatra ova: vještica tajno otkopa grob nepoznatog mrtvaca i sa njegove ruke skine prsten. Taj se prsten pomno čuva i skriva a isto tako i skupo plaća. Vještica ga posuđuje samo u izvanrednim prilikama onim ženama koje su voljne tu uslugu dobro platiti. Djevojka kroz taj prsten tri puta diskretno, da on to ne opazi, pogleda mladića za kojeg se želi udati. Čim to uradi prsten spusti na zemlju i nagazi ga sa lijevom nogom govoreći: „ Da gazim ja tebe, da ne gaziš ti mene!“. Navedena vradžbina izvodi se samo srijedom ili subotom, po mogućnosti noću, najbolje u gluho doba. Navodno, efekat poduzetog čaranja vrlo je brz i mjeri se u nekoliko dana.

Sve što ima veze sa mrtvacima oduvijek je na glasu kao izuzetno moćno sredstvo za čarobno djelovanje pa nije ni čudno što većina profesionalnih vještica nipošto ne propušta priliku da se približi nekom mrtvacu prije sahrane, kako bi određenim radnjama i postupcima iskoristila tajni potencijal ljudskog leša. Naime, kada umre neka osoba otvorenih očiju bugarska vještica ne štedi novac kako bi podmitila i odobrovoljila pojedinog člana njegove familije na suradnju. Čim uspije u tome ona na oči mrtvaca stavlja omekšani vosak koji se naziva „slijepi katanac“ . Nakon toga vještica taj vosak ljubomorno čuva i skupo prodaje komade voska muškarcima i ženama koji čeznu za nečijom ljubavi.

Ništa manja fatalistička moć pridaje se i krilima slijepog miša koje djevojka po savjetu vještice potopi u vodu donešenu ispod devet mostova i sa njom se svako jutro umiva. Navodno, od toga će postati izuzetno privlačna i atraktivna da joj niti jedan muškarac neće moći odoljeti. Zanimljivo je spomenuti kako Bugari vjeruju da šišmiš postaje od običnog domaćeg ili poljskog miša koji je poživio 40 godina te zbog ove misteriozne transformacije ima čudnovatu sposobnost da preobrazi ravnodušnost u zainteresiranost, hladnoću srca u strast i mržnju u ljubav.

No, nisu sve ljubavne čarolije dostupne samo onima sa dubljim džepom već se u tom bugarskom kotlu mađija kriju i one puno jednostavnije i dostupnije za šire mase. Tako, na primjer, vještice mladim djevojkama koje žude da budu voljene daju posebnu ljubavnu biljku koju nazivaju Ljubiče, latinskog naziva Convallaria majalis, ubranu u poljima ili još jednostavnije pronađenu u sijenu . Ljubiče djevojka može nositi umotanu u lanenu krpicu u džepu ili je ušije u porub svoje odjeće. Osim toga, djevojka može biljku potopiti u vodu koju će kasnije ponuditi mladiću koji joj se sviđa da popije tako što će je umiješati u kafu ili sok.

No, treba znati kako se do ljubavi ne dolazi uvijek čaranjem i bajanjem. Kako to i danas tvrde tomošnje vještice ako neka djevojka želi vidjeti lik svog suđenika ona mora u gluho doba, u mračnoj sobi, svući svu odjeću sa sebe i onako gola stati ispred ogledala obješenog na zidu neprestano gledajući u njegovu površinu. U ogledalu će joj se ubrzo početi prikazivati svakakvi obrisi mrtvih ljudi, zvijeri i čudovišta, ali bude li hrabra i uporna na kraju, kada prestane prikazivanje te galerije užasa, pojaviće se lik njenog budućeg muža. Tako će doznati ko joj je suđen i sa kim će provesti život.

Vradžbina vezanja mladenaca

Ljubavna magija nije uvijek namjenjena stimulaciji ugodnih emocija, spajanju dva bića i stvaranju pogodnih uslova da se sklopi brak između njih, već je njen opseg dualističan i nerjetko usmjeren na sasvim drugačiji cilj tojest potenciranju negativnih osjećanja, posebno mržnje, kako bi se na takav perfidan način narušila nečija ljubavna veza ili brak. U tome se naročito fokus stavlja na uništenje kvalitete braka i odnosa.

Najomraženija vradžbina među bugarskim narodom poznata je pod pojmovima „zaključati“ ili „zavezati“ sa čime se kroz magijsku manipulaciju postižu krajnje pogubni efekti čija je moć da promjene nečiju sudbinu. Standardno je usmjerena prema mladim ljudima, kako bi ih se onemoćalo, odnosno muškarca učinilo impotentnim a ženu neplodnom. Magija za vezanje mladoženje tradicionalno se radi dan prije ili na samo vjenčanje. Takvo čaranje najčešće poduzima ostavljena i ogorčena djevojka sa jasnim ciljem da svog bivšeg muči i pokvari mu brak, pošto svezani muškarac pod teretom takvih čarki ne može da vodi ljubav sa svojom ženom, a također tvrdi se da magijski izazvana impotencija može da potraje dugo vremena. Navodno, ima slučajeva kada je opčaranost trajala godinu dana pa i više, sve dok se nije našla neka stručna osoba koja bi uspijela da razvali tu vradžbinu.

Da mladi muškarac bude sačuvan od ovih nezgodnih mađija bugarski narod vjeruje da mora poštovati neka od sljedećih pravila: nikad ne smije stati na kućni prag, već da ga uvijek prekorači; kada se pođe vjenčati treba zaključati katanac ili bravu a ključ da strogo čuva dok se ne vjenča. Pošto sklopi bračni zavjet novopečeni muž otključa katanac i time je siguran da mu tuđe čarke nisu uspjele nauditi muškosti. Postoji još profilaktičkih pravila kojima se pribjegava poput onog da mladenci otkopčaju svu dugmad na odjeći i odvežu sve uzlove. Nevjesta obuče jednu čarapu naopako a mladoženja zaveže gaće sa jednim komadićem tisovine, i tako dalje.

Ukoliko mladenci zaborave ispoštovati navedena pravila i postanu žrtve nečije zlobne magije onda se mora tražiti pomoć kod nekog hodže ili vještice na glasu kojoj je glavni rekvizit za poništavanje vradžbine kosa za košnju trave, koja se smatra najpouzdanijom pomoći u obredu poništavanju čarki omraze. Prema kazivanju pojedinih bugarskih vještica mladenci se mogu zavezati i da nemaju potomaka a takva mađija se najčešće radi na raskršću preko kojeg bi njih dvoje trebali proći. Vještica prije toga na raskrsnicu postavi crni konac, katanac sa ključem ili vosak. Kada mladenci prođu preko tog mjesta postaju zavezani odnosno začarani.

I od ovih ali i onih vradžbina za ljubav pojedini ljudi boluju i pate, otkrivaju bugarske vještice, posebno onda ako nisu suđeni toj osobi koja im mađiju radi. Ima slučajeva kada usred djelovanja ljubavne magije čovjek doslovno poludi, postane opsjednut i posesivan pa takve prisilne i umjetne ljubavne veze i brakovi skončavaju vrlo tragično, najčešće ubistvom jednog ili oba supružnika. Zbog toga za kraj treba reći kako je ljubav ponekad ništa drugo nego čaša gorkog pelina za zaljubljenu dušu.