Historija proricanja - od Kaldeje pa na dalje

Smatra se kako postoje tri kolijevke vještine proricanja budućnosti, od kojih se može relativno kronološki pratiti razvitak i širenje različitih divinacijskih oblika i njihovog oblikovanja onoga što danas poznajemo pod pojmovima ogledanje, falanje, gatanje ili predviđanje sudbine.

Prvi početak jasno pratljive crvene niti razvoja proricanja treba locirati uz područje prednje Azije, koja je vijekovima bila čvorište ljudske civilizacije, ako ne i već njezin izvor. To je područje Mezapotamije ili Međurječje. Ili, preciznije, uz Kaldejce.

Kaldejom se isprva nazivala zemlja koja se prostirala dolinom donjeg toka Eufrata, u današnjem Iraku.  Od 7.vijeka prije naše ere, kad su Kaldejci prigrabili vlast u Međurječju, Kaldeja je postala sinonim za Babilon, odnosno sve tlo između donjih tokova Eufrata i Tigrisa. Kaldejci, armejski narod, bijahu na vrhuncu vlasti i moći 626.godine prije nove ere, kad je njihov knez Nabopolasar vladao cijelim Babilonom. Njegov sin Nabukadnesar stvorio je silnu kraljevsku silu, dotad gotovo neviđenu na tim prostorima. Ali, kad je umro, Kaldeja je počela propadati, da bi nestala 539.godine prije nove ere, utopivši se u vlasti Perzijanaca, koji su na temeljima Kaldeje stvorili svoju državu.



Ovih nekoliko šturih istorijskih natuknica bilo je potrebno ispisati, jer je i mnogima danas slabo poznati kaldejski narod od davnina na prostorima Mezopotamije davao svećenike-naučnike. Upravo ti svećenici bavili su se astronomijom i astrologijom, pa se Kaldejce proglašava začetnicima i osnivačima astronomskih nauka i astroloških proricanja, ali i magijom i drugim okultnim znanostima i vještinama. Sa vremenom, svećenička kaldejska kasta stekla je tako velik ugled da se prometnula u vodeću silu državne babilonske religije, a još kasnije su njihovo ime počeli svojatati i drugi svećenički redovi Asirije i Babilona kako ni na narod ostavili što upečatljiviji utisak. Konačno, Kaldejcima su se samoinicijativno počeli nazivati svi oni koji su se, čak i ako nisu bili svećenici, bavili magijom i svi oni koji su se bavili na bilo koji način pogađanjem sudbine.

I za magiju i za proricanje koristila su se određena prizivanja sila na starom akadskom jeziku arijskih prastanovnika donjeg toka Eufrata. Izvrtanjem zazivanja i premetanjem određenih slogova, s vremenom je taj jezik čak i samim Kaldejcima - iako materinski! - postao nerazumljiv, pa su tim riječima i oni sami počeli pridavati neku osebujnu, čarobnu moć.

Ugled koji su Kaldejci, oni pravo ili oni samozvani, imali u Starom vijeku na polju magije i falanja budućnosti bio je gotovo legendaran. Po uspješnosti su im mogli donekle konkurirati jedino pripadnici Medijaca, jednog drugog naroda istih krajeva.

Porijeklo naziva magija i mag

Medija, kako se u Starom vijeku nazivao brdoviti sjeverozapadni dio današnjeg Irana i dijela Iraka, odnosno dio prednje Azije između Kaspijskog mora i Međurječja, bio je zemlja mudraca. Jedna od kasti Medijaca a kojoj je pripadao monopol svećeničke službe, zvala se Magijci ili Magi. Upravo otud i riječ magija!

Magijski načini rada i proricanja bijahu gotovo istovjetni s onim kaldejskim ili sa tek malim razlikama. Zato ne smije čuditi što su se s vremenom Magi ili Magijci stopili sa Kaldejcima. Dvije svećeničke kaste postale su jedna, jedinstvena. Magi su magiji, dakle načinu rada, dali svoj naziv, a Kaldejci su im dali svoje ime. Otad, nakon ovog stapanja, Kaldejci se bave magijom!

Uspjesi koje su Kaldejci baveći se magijom imali u Starom vijeku s vremenom su doveli do upotrebe imena Kaldejac za naziv određenog zanimanja - čarobnjaka, maga, proricatelja. Kaldejsko ime preživjelo je sva stoljeća stvaranja i nestajanja država, a živjelo je i onda kad već Kaldeje uopće nije bilo. Prenijelo se i u Rimsko carstvo, gdje su Kaldejcima nazivani svi oni proricatelji i gataoci koji su širili stara magijska znanja i proricateljske poruke i moći duž onda poznatog zapadnog svijeta. Kao i u ranijim vijekovima, i u Rimsko doba su Kaldejci bili malo proganjani i mučeni, malo slavljeni i obasipani darovima, ali im je jedno neprestance pripadalo: bijahu susretani s poštovanjem i strahom zbog svojih tajanstvenih sposobnosti i spoznaja, identično onome kako su Rimljani doživljavali i ilirske magove i šamane. Stoga i u mnogim klasičnim djelima rimske književnosti nailazimo na podatke o brojnim Kaldejcima i "Kaldejcima", koje je svakodnevno rimski narod konzultirao o budućnosti i budućim događajima pod lukovima arena i cirkusa.



Tek usputno zanimljivo je kazati kako su sve do nedavno religija, vjerovanja i moći Kaldejaca smatrani istovjetnim Zoroastrovim pogledima na svijet. Tek su novija istraživanja neprijeporno iskazala kako je između Zoroastrovog dualizma i kaldejskih vjerovanja vladao duboki antagonizam. Time se poništilo srednjovjekovno europsko stajalište kako je Zaratustra otac magije.

Mada se s magijom i proricanjem budućnosti u većini srednjovjekovnih rukopisa i kasnijih priručnika prvenstveno vežu četiri stara naroda - Egipćani, Perzijanci, Židovi i Kaldejci - ostaje činjenica kako su na razvoj gatanja najjači uticaj imali upravo Kaldejci, dok su ostala tri naroda svoje spoznaje vukla iz kaldejskih izvora.

Druga kolijevka magije i proricanja, nalazi se na području današnje Kine. Ta se kolijevka veže uz prastari narod Šanga, čije zabilješke sežu u vrijeme do 3500 godina prije naše ere. Zabilješke su tim značajnije, jer su Šangi bili preci većine naroda današnjeg Dalekog istoka. Od njih zapravo porijeklo vodi čak jedna trećina danas postojećeg čovječanstva na Zemlji.

U svakodnevnom životu magija i proricanje su kod Šanga igrali vrlo značajnu ulogu, a ono što su Šangi zabilježili manje, više je osnova na kojoj su niknula kasnije sva proricanja i proročke vještine čitanja budućnosti s Istoka, uključujući i Ji Ging.

Treća kolijevka magije i proricanja nalazi se u Indiji, za Europljane basnoslovnoj zemlji siromašnih ljudi o kojoj su svi putnici oduvijek pričali fantastične priče prepune neprovjerenih podataka. Direktan uticaj Indije na zapadni svijet datira još od vremena moreplovca Vasca de Game, a taj potkontinet i danas je kolijevka brojnih kultova, sekti i okultnih tehnika, koje svako malo preplavljuju i zapljuskuju zapadni dio svijeta.

Predaleko bi nas odvelo kad bismo objašnjavali ovu treću kolijevku magije, proricanja budućnosti i gatanja, jer je ta kolijevka složenija i iznijansiranija od prethodno spomenutih. Mada je do Europljana sa svojim inspiracijama došla najkasnije, njezin uticaj je ostao najveći. Možda i zato, jer je europska civilizacija već bila izgrađena na temeljima keldejske misli i možda zato što je europska magija sa svojim načinima divinacije zapala u agoniju vrtnje u krug.

Međutim, ma koliko Indija ostala nepresušan izvor inspiracija i poticanja brojnih okultističkih razmišljanja i pokreta, ona je isto tako bila i ostala nepresušni izvor brojnih zloupotreba i banaliziranja.

Kako mudriji izreknuše:

- Istina stiže s Himalaja, a greške ispod nje.

Egipćani i Hetiti


Kada su stare civilizacije Međurječja propale i kad ih je prekrila taština drugih država i naroda, znanje o magiji, proricanju sudbine i gatanju počela su svoj polagani hod na Zapad u dva pravca.

Prvi pravac bio je zaobilazniji, a time i skloniji drugim utjecajima, i vodio je put Europe preko starog Egipta. Upravo u Egiptu, magija i svi oblici proricanja obogaćeni su i pojačani cijelim nizom čarobnih izreka, zaklinjanja i obreda. Stari Egipćani su vanjsku formu magije i divinacije doveli do savršenstva, a da nisu nimalo ojačali samu bit tih drevnih znanja i vještina. Upravo iz tih razloga u srednjovjekovnoj Europi su se i javili brojni falsificirani tobožnji egipatski priručnici i obrednici magije i falanja, jer je tajanstveni svijet Egipta naprosto raspaljivao ljudsku maštu i čim bi se neko pozvao na neki ritual kao staroegipatski, već je mogao računati i na uspješnost i na popularnost.

Kad se realno pogledaju egipatska tradicionalna magija i proricanja proistekla iz nje, tad se jasno uočava kako su upravo Egipćani staro kaldejsko znanje  obogatili velikom količinom nepotrebnih i suvišnih detalja. Naprosto, Egipćani su se ponašali kao slikari koji na svoje platno stavljaju, sve jedan preko drugog, debele namaze boje, postižući određeni utisak, ali istovremeno potpuno potirući one osnovne namaze.

Drugi, direktniji pravac putovanja magije izmiješane s vještinom proricanja i falanja, vodio je put Europe preko Hetita, indoeuropskog naroda s najstarijim poznatim indoeuropskim jezikom. Taj pravac nije bio opterećen formalizmom i obrednicima, već je u prvi plan gurao ono, što su zastupali i Kaldejci: nisu važni način i mjesto obreda, već su važni znanje i sposobnost pojedinca!

Hetitska država nalazila se u Maloj Aziji, a nakon što je propala, Hetiti bijehu raspršeni u manjim skupinama po gotovo cijelom onovremenom poznatom svijetu Starog vijeka oko mediteranskog bazena. Pošto su kao spužve upili svo magijsko znanje Kaldejaca i Medijaca, Hetiti su vatru magije i proročkih vještina gorljivo promicali po svim mjestima gdje bi se nastanili. Kad su otkrili koliko popularnosti im daje korištenje naziva Kaldejci, vrlo lukrativno su se odreknuli svoje hetitske prošlosti i hladnokrvno se prozvali Kaldejcima.



Upravo preko Hetita, znanje magije i proricanja, ali i sva druga znanja i spoznaje, bila su prenesena Grcima. Zato su mnogi skloni Hetite nazvati „učiteljima naših učitelja Grka“, aludirajući tako na korijene europskih znanja, spoznaja i razvoja.

Tek kao kuriozitet spominjemo kako su 1831.godine u džamiji u Allepu pronađena dva kamena s urezanim hetitskim hijeroglifima. Tomošnji su stanovnici kamenju pridavali vrlo neobične moći. Naime, osim što bi dodir tih dvaju kamena odgonio iz tijela oboljelih sve bolesti, on je pojedincima davao moć proricanja budućnosti. Bilo je dovoljno samo skoncentrirati se, te se čelom i bradom trljati o kamenje. Taj podatak izuzetno podsjeća na trljanje američkih Indijanaca o neke posvećene stijene, a u svrhu ispunjavanja tijela životnom energijom i sposobnošću da se prorekne plemenska budućnost.

Altaja hvala za postove

Grčko dvosmisleno proricanje sudbine - ne možeš pogriješiti

U staroj Grčkoj, magija i svi oblici proricanja bijahu pali na plodno tlo. I prije nego li se pojavilo ogromno znanje s ovog područja iz Mezopotamije, Grci su imali svoju magiju i svoje načine gatanja. Nadošli val s Istoka samo je raspalio vatru koja je već tinjala. Kao nikad prije, magija i proricanje su doživjela svoje zlatno vrijeme. Istovremeno, grčki racionalizam traženja objašnjenja za sve takozvane natprirodne pojave  uveo je reda u magijske rituale i načine falanja. Ovo posljednje vraćeno je u institucionalizirani oblik Muđurječja, što znači da je vraćeno u hramove, k svećenicima. Istovremeno, proricanjem su se zanimali i filozofi sa svojim školama. Doda li se tome legendardna znatiželja proučavanja zapisa ranijih civilizacija, stvoreno je upravo ono što se kasnije nazivalo „proricanjem na nivou kultova“.

Dok su s jedne strane grčki filozofi u magiji i divinacijskim vještinama tražili zrnce svojih istina i postulata, s druge strane su grčki kultni hramovi s proročkim obilježjima postajali moćnim proročištima, koja su ušla i u legendu. Podsjećamo vas samo na orakulum u Delfima i čuvenu proročicu Pitiju, koja je svojim odgovorima zbunjivala one koji su od nje tražili otkrivanje budućnosti., već dvosmislenošću, kakvom je budućnost predviđao i sam Nostradamus, odgovaranja jednostavno nije mogla pogriješiti.



Proricanje je u staroj Grčkoj bilo uzdignuto na pijedestal, ali je istovremeno izgubilo svoju izvornost, draž neposrednog, ono zbog čega se uopće i pojavilo.

U međuvremenu, gatanje je doživjelo procvat kao nikad ranije. Po prvi put se javio prema falanju dualizam, koji će biti prisutan i u kasnijim vijekovima. Naime, gatanju se odricala bilo kakva vrijednost otkrivanja budućnosti, ali su za gatanjem svi posezali. Bez gatanja ni jednom Grku nije prošao ni jedan dan u životu, a Atena je u jednom svom razvojnom trenutku naprosto bila svjetska prijestolnica gatara i faladžinica. Grčko gatanje preplavilo je Stari svijet, a zahvaljujući putovanjima i osnivanju sve novih i novijih kolonija, širilo se nezaustavljivo put Zapada.

Rimska pravila gatanja

Sve ono što danas znamo o gatanju i čime se koristimo u detektiranju sudbine, vezano je uz stari Rim. Vječni grad nije bio samo centar Rimskog carstva i onovremene Europe, već i centar svijeta. Privlačio je poput svjetionika ljude iz svih, pa i najudaljenijih krajeva i plemena, a istovremeno je bio nevjerovatan žrvanj koji je mljeo osvojene civilizacije. Za razliku od drugih ranijih svjetskih sila, Rim nikad osvojeno nije uništavao. Radije je usvajao, mljeo, prerađivao, prisvajao i onda u vlastitom obliku opet puštao u svijet. Zato se i moglo dogoditi da u jednom odsječku svoje povijesti Rim bude presjek svih postojećih religija i vjerovanja Istoka i Zapada, te da one međusobno sve opstaju i koegzistiraju.

Rim je bio i žrvanj koji je mljeo proroke, načine ogledanja, faladžije i sve vrste gatanja. Događalo se da u određenim godinama u Rimu bude čak toliko proroka i faladžija, da su neki pisci ironično bilježili kako svaki Rimljanin ima svog proroka. U traženju ogledanja i falanja posebno su marljive bile Rimljanke. Juvenal, rimski pisac, narugao im se napisavši kako se ni jedna Rimljanka koja drži do sebe, ne usuđuje ni počešati ako prethodno ne upita nekog gataoca ili faladžinicu kakve će to posljedice imati na buduće događaje. No, traženje divinacijskih usluga nije bila samo ženska privilegija, jer ni muški dio populacije nije mogao bez njih. Uostalom, uslugama proricanja služio se i sam pisac Juvenal.

Kao i koječemu drugom u savremenoj europskoj civilizaciji, Rim je udario  i temelje današnjem proricanju i falanju. Transparentan kakav je već bio, naprosto je dozvolio da se unutar granica Carstva slobodno koriste sve vrste ogledanja, ali je u svim tim gledanjima i proricanjima udario svoj pečat, propisijući i pravila i načine. Zapravo, može se kazati kako je Rim unio red i sistematičnost u dotadašnji potpuni kaos proricanja i falanja. Uostalom, upravo iz rimskih vremena datiraju i prvi pravi pisani priručnici o načinima pogađanja sudbine.



Teško je i nabrojatio sve vrste i načine falanja u starom Rimu. Postojali su službeni, državni proroci, službena, državna proročišta, ali vlast nije branila ni postojanje privatnih faladžija. Svako je slobodno birao šta je htio.

Neki od divinacijskih metoda s današnjeg su stajališta vrlo bizarni, ali ih naprosto treba djelomice spomenuti, kako bismo dočarali svu šarolikost ogledanja i falanja u to vrijeme. Potpuno službeno, postojali su:

Alektriomantija - proricanja na osnovu kljucanja svetih kokošiju;

Aranhomantija - proricanje na osnovu izgleda i ponašanja pauka;

Kefalomantija - predviđanje na osnovu izgleda glave magarca ili koze;

Entomantija - proricanje na osnovu izgleda i ponašanja raznih insekata;

Ihtiomantija – gatanje na osnovu oblika i utrobe riba;

Miomantija -  ogledanje na osnovu ponašanja miševa i štakora;

Enomantija – falanje na temelju mrlja vina prolivenog u čast bogova;

Ofiomantija – ogledanje na osnovu boje, izgleda i kretanja zmija;

Filorodomantija – gatanje na temelju izgleda, boja i rasporeda ružinih latica;

Skapulomantija – proricanje na osnovu broja, razmještaja i međusobnog odnosa pukotina na pečenoj životinjskoj plećki;

Tefromantija – pretskazanje na temelju izgleda pepela nakon prinošenja žrtve paljenice;

Zoomantija – pogađanje na osnovi izgleda i ponašanja životinja.

Ali, nije se samo proricalo i gatalo prema detaljima iz životinjskog svijeta. Falanju i ogledanju je služilo sve što je bilo nadohvat ruke; oblik i način kretanja oblaka, jačina i raspored munja u olujama, način izlaska i zalaska Sunca, oblik i raspored kamenčića, slučajni nalazi u prirodi, način na koji valovi nalijeću na obalu i slično.

Kad se sistematski pogleda šta je sve u Rimu služilo za gatanje i proricanje budućnosti, tad se vidi kako doslovce nije bilo ni jednog predmeta koji u te svrhe nije služio!

Iako sam većinu ovih informacija iz teksta znala iz nekih prethodnih čitanja literature jako je dobro imati takvo nešto ovdje prezentirano kako bi se svako koga ovo područje zanima mogao informirati.
Danas po internetu ima puno proturječnih informacija i laiku je jako teško dokučiti koje su ispravne a koje ne, pa tu treba biti oprezan.
Voljela bi pročitati još štogod o Kaldejcima i Medijcima pa ako ima ko neku informaciju ili post bila bi veoma zahvalna

Bez ikakve sumnje izuzetno informativan i zanimljiv serijal tekstova za koje samo mogu reći HVALA ALTAJA Historija proricanja je uzbudljiva i prosto je predivno saznavati kako su se ljudi kroz vijekove dovijavali i razvijali tu jednu specifičnu granu našem uma koja nikada kroz svoju dugu istoriju nije izgubila na važnosti.