Kršćansko obožavanje Sotone, njihovog boga Zla

U vremenima kad je kršćanstvo polako jačalo Stara religija- vjestice i ostali Pagani (Paganin dolazi od latinske riječi Pagani i znači "ljudi koji žive na selu"), predstavljali su prijetnju za crkvu, iako je i samo kršćanstvo nastalo na paganizmu i njegovim praznicima, poput Božića - praznika Novog Sunca ili Uskrsa, praznika boginje Ostere. Bog stare religije je bio rogati bog Cernunnos, koji se kod Ilira nazivao Vidasus ili kod Grka i Rimljana Pan. U pokušaju da što više ocrne paganizam Sotonu predstavljaju upravo takvim, sa rogovima na glavi, iako je to teoretski nemoguće pošto on po krščanskoj mitologiji dolazi od anđela, pali anđela, pa bi prema tome svi anđeli, bilo pali ili ne imali rogove.

No, ta besmislena predodžba je klasičnim kršćanskim zastrašivanjem neukog naroda uspijela i Pagani su postali simbolom štovatelja Sotone, što je prisutno čak i danas.

Iako je Isus pripovijedao blagost, ljubav i toleranciju, kršćanstvo nikada nije bilo takvo već je postalo arogantno i na silu je mačem i ognjem tjeralo narod na preobraćenje. Papa Grgur Veliki smatrao je da je jedini način preobraćenja ljudi za pohađanje novih kršćanskih crkva taj da se one izgrade na mjestu starih hramova, gdje su se ljudi navikli sastajati zbog bogoštovanja. Svi idoli su se morali uništiti, i zamjeniti se novim idolima u obliku kipova Djevice, Isusa i ostalih ljudskih likova, poškropiti svetom vodom paganski hram i ponovno ih posvetiti.

Kako su prolazila stoljeća tako se nastavilo pohod na nekršćane, koji su jačanjem Crkve postali još krvaviji i nehumaniji, zapravo postali su sotonski. Crkva se upravo i ponašala tako i zapravo umjesto lažnog slavljenja Isusa od početka je štovala Sotonu. A pojava Inkvizicije je to i potvrdila. Godine 1484.papa Inocent VIII izdao je svoju bulu protiv takozvanih Vještica. Dvije godine kasnije dva ozloglašena njemačka redovnika, Heinrich Institoris i Jakob Sprenger napisali su Malleus Malificarum - Vještičiji malj. U toj knjizi su dane jasne upute za progon vještica. Knjiga je prestavljena na Teološkom fakultetu sveučilišta u Kolnu, većina je profesora odbila bilo kakvu vezu sa tim djelom. Međutim, Kramer i Sprenger su krivotvorili odobrenje cijelog fakulteta. Krivotvorenje je otkriveno 1898.no do tada je bilo izgubljeno već previše života. Hiljadana godina vještica je bila jedini narodni lječnik, uz to su morali biti odvjetnici, čarobnjaci, svećenici, bili su najnormalniji ljudi, kao šta smo mi sa štovanjem božanstava koje nije odgovaralo kršćanstvu.

Rezultati tog krvavog razdoblja pomahnitalog kršćanstva je bilo da je dijete od 11 godina bilo ubijeno zato šta je vještac (nađeno u popisu iz Wurtzbourga), da su lijepe đavoljske vještice od sedamnaest godina bile ubijene ali prije toga silovane (zapis iz Bayonneua). Lov na vještice je uzeo velikog maha da su se ubijale žene zato sta su lijepe ili bogate, iz ljubomore i muške pohote.

Latinska riječ "In pace"- počivaj u miru, predstavlja tijesni otvor u zidu ili jama u koje su zazidavali heretike i vještice. Sveukupni broj ljudi spaljenih, obješenih ili mučenih do smrti doseže brojku od četiri do devet milijuna.

Svi oni koji su štovali Boga i Božicu, pretočene u kršćanstvu u Isusa i Djevicu, povlačili su se i godinama se nije spominjala Stara religija, iako ona nikada nije nestala. Godine 1951.u Engleskoj su konačno ukinuti posljednji zakoni protiv Vještičijeg umijeća, što je vješticama omogućilo da progovore javno. Godine 1954.,dr.Gerald Brousseau Gardner je u svojoj knjizi Witchcraft today rekao: “Vještičije umijeć je bila religija i ustvari je to još uvijek. Ja to znam jer sam i sam Vještac!"

Vrlo dobro složen post.