Zlo napraćenog živka

Živa, kemijski element Hg, inače jedini tečni srebrenkasti metal, našao je svoju negativnu upotrebu u magijskoj tradiciji kod Rumuna, Bugara i Iranaca postajući na takav način sastavni dio jednog od najkobnijeg trovanja vješto podmetnutog pod pojam vračanja. Njen naziv dolazi od perzijskog glagola "ži", i označava pojam "živo" te tu riječ koriste kako Arapi tako i Južni Slaveni. U Bugarskoj postoji vjerovanje kako u živi ili živom srebru stanuje zao duh koji se može uz pomoć magijskih rituala "oživiti" i usmjeriti na neku određenu osobu te joj tako na daljinu nanijeti zlo, bolest ili čak smrt. Takvo čaranje naziva se "napraćivanje živka" gdje se zle mađijarke trude na sve načine da ovaj toksični metal završi u hrani ili piću ciljane žrtve. Od toga čovjek ozbiljno oboli, postaje duševno rastrojen, nema mira, fizički propada a po vjerovanju ne pati samo on već i njegovi ukućani. Naime, misli se kako od napraćene žive može nastradati ne samo pojedinac ili njegova porodica već i cijelo imanje.


Umoreni i neumoreni živak

Uloga kuglica živog srebra u rumunjsko-bugarskoj magijskoj tradiciji temelji se na uvjerenju kako se s njima može napraviti ali i rasturiti magija. Kod oba naroda se tvrdi kako ima čak 13 načina čaranja sa živom. Ta praksa je posebna specifična po ruralnim područjima u kojima još i danas pojedine vračare mađijaju na Todorov dan i dan svetog Georgija pošto, navodno, kome se u tim noćima pošalje živak nema mu lijeka ni spasa. Napraćuje se uvijek u gluho doba noći, sa raskršća ili sredine dvorišta, otkuda živak kreće prema svojoj žrtvi putujući „po vjetru“ ili se krećući kao „svjetleća gusjenica“.

Vještice razlikuju dva oblika živog srebra. Neumoreni živak je onaj čisti, koji nije obajan, i njega su u prošlosti bugarske vještice davale da proguta preplašena osoba kako bi joj se istjerao strah. S druge strane, bajanjem se živa umori ili omađija, odjednom dobija život i razum, i takav se živak onda koristi za pakost i nanošenje zla nekoj osobi. Osim bolesti i trovanja, živak čovjeku na kog se namjerio donosi mržnju, neslogu u kući, razvod braka. U svoju žrtvu napraćeni živak ulazi kroz usta i jednom kada uđe u ljudsko tijelo vrlo teško ili gotovo nemoguće ga je protjerati. Žrtva odjednom, doslovno preko noći, počinje osjećati sve intenzivniju bol po tijelu, nogama, rukama i u grlu, suši se, naglo mršavi i dobije osip po koži.

Kada je poslana ili napraćena živa može iz velike udaljenosti pronaći svoju žrtvu, krećući se od mjesta do mjesta, od kuće do kuće, preko puteva, vode, planina i dolina. U nečiji dom ulazi kroz prozor, ispod strehe, kroz ključaonicu ili neku pukotinu u zidu. Po kazivanju rumunjskih vještica njen cilj je da uđe u posudu sa vodom ili onu iz koje se jede, a može i u odjeću ili obuću. Događa se čak da je neko od ukućana na tren vidi kako se svjetluckajući kotrlja iz jednog ćoška sobe u drugi ili pod krevet no uhvatiti je vrlo je teško, gotovo nemoguće. Još se vjeruje, posebno među bugarskim narodom, da u onoj kući gdje dođe živak više nikada neće biti haira (blagostanja), pa se u prošlosti znalo dešavati da se cijela familija preseli u novu kuću, bježeći od ovog zla.

Kad uđe u posudu sa vodom ili u čašu koju treba da popije onaj kome je namjenjen živak strpljivo čeka jer navodno razlikuje osobe koje dođu da se napiju vode. Ako vodu zahvati da popije onaj kom je poslan živak će odmah zajedno sa tekućinom ući u njega no dohvati li vodu da pije neko drugi živak se povlači i smanjuje. Od napraćenog živka najviše se treba čuvati noću pošto je tada najaktivniji. U strahu od ove zle sile po mnogim bugarskim selima upozoravalo se da vodu ne treba noću piti iz posuda ili kanti koje nemaju poklopac iz bojazni da se baš u nju nije uvukao nečiji dušmanski živak. Kada neko vidi kap žive u svojoj kući treba je odmah pomokriti tako da onemogući zlu da iziđe iz nje. Ako živak bude viđen u kući, a ne oduzme mu se moć, onda cijela familija može pomrijeti od straha.



Magija uspješnog trovanja

Iako po narodnoj predaji omađijani živak sam „putuje“ do svoje žrtve prava je istina da se kap žive najčešće podmetne nekome u piću ili jelu kako bi je nesvjesno progutao i tako unio u svoj organizam. Živa se na takav način daje po nekoliko puta žrtvi, u manjim vremenskim intervalima, kako bi toksičnost bila intenzivnija i u kratkom vremenu izazvala teške zdravstvene posljedice, a vrlo često i samu smrt. Kako stoji u knjizi Bugarska narodna medicina iz 1977.godine prvi znaci otrovanosti sa živakom kod bolesnika jeste da on osjeća metalni ukus u ustima, ima bolove u želucu, često mu se povraća te pati od proljeva u kojem se miješa sluz i krv. Desni su upaljeni i bolni, a pojedini zubi se brzo kvare i ispadaju. Kod otrovanog s živom dolazi do sve većeg smanjenja izlučivanja mokraće, te onda i potpunog nestanka, pa je potrebno hitno da se potraži liječnička pomoć.

Najgora stvar koju su poduzimale rumunjske i bugarske vračare kako bi liječile onog za kog se sumnja da je žrtva živaka jeste davanje nove obajane žive koju bi bolesnik popio. Na taj način samo trovanje se pojačavalo i ubrzavalo smrt. Pomalo ironično i tužno zvuče zadnji stihovi jedne od mnogih bajalica sa kojima se baje na živu: „ja ne plačem, nego te razveseljavam, jer lijepo bajem u kosti N (ime bolesnika) te bacam, kako bi uklonio sve bolove, i sve boli, i svo slabljenje i svu lijenost“. Nakon obajavanja iznad unce žive, ili 31 grama, obično sa slamkom od metle i srpom, bolesnik bi popio živu u nadi da će ona istjerati živaka iz njega. Vračara bi mu tom prilikom određivala dijetu za naredna tri dana u kojima ne bi smio jesti ništa kiselo i ljuto.


Otkud je došlo, tamo neka se sad vrati!

U Bugarskoj ako neko posumnja da su mu pod prag ili negdje drugdje zakopani živaci, u namjeri da izazovu zlo i smrt u kući, prvo se odlazi na konsultacije kod neke lokalne gatare, kako bi otkrila tačno mjesto gdje se nalazi, pa da se ono zatim pospe sa žeravicom ili jednostavnije po njemu pomokri i kaže: „ Otkud je došlo, tamo neka se sad vrati!“. Onda se opere sva odjeća iz kuće, preokrene se naopako, i tako objesi da se suši, kako bi se u potpunosti kuća i ukućani očistili i zaštitili od ovog zla. Isto tako, preporučuje se nositi suhi cvijet božura uza se jer on, navodno, najbolja amajlija protiv živaka. Također, kao djelotvoran lijek protiv žive, mrtvačke vode, praha od šišmiša ili menstrualne krvi i drugih vradžbina, koje se unose u tijelu, u narodu se koristi takozvana „kovačka voda“. Riječ je o onoj vodi gdje kovač zagasiva usijano gvožđe. Navodno, pijenjem takve vode uništavaju se sve popijene ili pojedene čarke.

Kako se čovjek može izliječiti od žive?
Hvala unaprijed na odgovoru.

Živa je kako i sam vjerovatno znaš otrov i ima jako loš uticaj na ljudski organizam poput svakog toksina. Ono što je bitno jeste da se ne smije dovoditi u kobnu zabludu da se tobože popije nova obajana živa kao lijek jer to je dodatno trovanje.
Živa se najbolje liječi kod doktora.