Ciganska magija

Cigani su bez ikakve sumnje izuzetno zanimljiv nomadski narod, koji je oduvijek plijenio pažnju svojim bogatim folklornim ali i životnim navikama. Iako se za njih tvrdi da su narod bez prave vjere, najčešće zbog toga što od svake religije na koju su naišli uzimaju samo ono što njima odgovara, Cigani su izuzetno duhovan narod.



Družeći se sa pojedinim Romima imao sam prilike doći do krajnje interesantnih izjava sa kojima se sasvim sigurno može bolje razumijeti šaroliki religijsko-magijski svijet ovih nomada. Kako i sami tvrde za sebe oni su jako tradicionalna skupina koja se strogo drži starih zakona i običaja, najviše zbog straha da ih u protivnom više sile ne bi čule. Naime, uvjerenja su da ovaj zemaljski i gore nebeski svijet egzistiraju i komuniciraju posredstvom drevnih pravila, koja su bijeli ljudi skoro pa u potpunosti zaboravili. Njegujući stara pravila, ritualne geste, pokrete i molitve, koji su zapravo i jedini mogući način komunikacije sa višim silama, Romi si obezbjeđuju zaštitu i pomoć istih tih nadnaravnih entiteta.


Opasna ciganska magija

O Ciganima se uglavnom i danas priča sa puno predrasuda, koje ih izjednačuju sa pripadnicima kriminalnog miljea, no, kada se zaista želi upoznati njihov svijet i sam način života onda se dođe do drastično drugačijih zaključaka. Istina je da i među njima ima ljudi koji se bave nelegalnim stvarima, kao i među svim drugim zajednicama, no ono što njih čini posebnim i jedinstvenim, osim vječitog optimizma i sklonosti ka kiču i pretjerivanju, jeste upravo ona magična nit sa kojom se rađaju i umiru.

Spletom historijskih dešavanja i samog nomadskog načina življenja Romi su, poput Židova, imali priliku da asimiliraju mnoga religijska i magijska vjerovanja naroda sa kojima su stupali u kontakt, te su u interakciji s njima nadopunjavali svoja autohtona, i na taj način stvarali krajnje fascinantne rezultate. Dokaz tomu jeste i priznanje mnogih bosanskih stravarki i hodža iscjelitelja kako se najteže skida ciganska magija „jer Romi nisu od jedne vjere" pa treba dosta muke i znanja da se pogodi pravi način kako razmrsiti ono što je neka njihova vračara napravila.


Čaranje sa mrtvacom

Proučavajući osnove romske magije došao sam do zaključka da se ona najviše bazira na kultu mrtvih te ritualnim povezivanjem sa svijetom mrtvih, odnosno svijetom duhova, njihove čarke dobijaju punu moć i volumen. Upravo u tome se i krije odgovor na pitanje zbog čega se njihova magija smatra jednom od najopasnijih.

Stare Ciganke i danas odlučno tvrde kako se sa soli, koja je zamotana u neki papir i prenoćila u ustima mrtvaca, može na smrt omađijati bilo koji čovjek. Posebno je poznata praksa čaranja za ljubav kada bi se guranjem male slike u usta mrtvaca određena osoba doslovno dovela u stanje da umire od ljubavi za onom osobom za koju je ciganska vještica radila tu mađiju.

Traženje pomoći od mrtvih predaka je praksa i bosanskih Roma koji u pojedinim teškim situacijama, poput izbjegavanja suda i zatvora, mole se na mezaru nekog svog umrlog člana familije sa zahtjevom da ih izbavi iz nevolje. Koliko su predani komunikaciji sa mrtvima dokazuju mnogi primjeri magijske manipulacije sa duhovima. Još i danas se među Ciganima može čuti kako se duh mrtve osobe može vratiti nazad u kuću ako neki dušmanin na sahrani otkine komadić križa i tajno ga gurne u džep ili torbu nekog od ukućana. Navodno, to svetogrđe će toliko razljutiti duha da će se vratiti u kuću i uznemiravati nekog od članova familije sve dok se taj komadić ne vrati nazad.


Nema ljubavi bez šišmiša

Ciganske vještice tvrde da postoji 99 načina da se zarobi nečije srce ljubavnim sihirima. Neki od njih su jednostavniji a drugi komplikovaniji za izvedbu. Najčešći rekviziti su za njihovu izradu su šišmiš, ljubavno bilje, konac, katanac, voda sa izvora, itd.

U romskoj ljubavnoj magiji važno mjesto zauzima šišmiš od čijeg krila se radi tilsum za opčiniti i primamiti. Nakon što se odsječe srebrnim novčićem krilo se omota crvenom vunom ali tako da se ostavi maleni krug na sredini, kako bi se kroz njega mogla progledati tri puta željena osoba. Ni krv šišmiša nije ništa manje bitna. Ciganke običavaju prodavati kocke šećera na kojima je krv ove životinje uz riječi:" Daj to mužu u kafi da popije, pa ćeš mu biti slatka kao šećer a skupa kao krv!"

Muškarac koji želi da ga neka žena zavoli po savjetu ciganske vještice ulovit će šišmiša, spalit ga u vatri sve do ugljenisanja, a onda malo tog pepela umutiti u čaši vode i ponuditi onoj čiju ljubav priželjkuje. Isti rezultat postići će i sa koščicom uzetom iz desnog krila ove životinje.
U nemogućnosti da se dođe do ovog rekvizita Ciganke upute one željne ljubavi da nabave djetelinu sa četiri lista i da je u crkvi posvete na oltaru a onda tajno stave u odjeću onog koga vole.

Sve muke „zavezanog“ muškarca

Javna je tajna da su mnoge žene u prošlosti obilazile ciganske gatare i vještice u želji da im otkriju sudbinu ili kod njih kupe čarke za ljubav. Kada dođe neka bijela žena kod Ciganke po ljubavni savjet i pomoć kako da zauzda ljubavnika ili muža ona joj obično kaže da potajno uzme malo njegovog izmeta i skuha ga sa jednim kokošijim jajetom i malo šećera. Poslije mu taj napitak sipa u maloj količini u hranu i kaže:

Kao što guzica ne može da priča,
tako ni ti NN ne mogao pričati sa drugim ženama,
jedino sa mnom!

No, treba naglasiti i činjenicu kako potražnja za magičnim rješenjima ne jenjava ni u današnje vrijeme. Obraćanje ciganskim vješticama, posebno onima koje potiču sa rumunjskog govornog područja, iako diskretno zaštićeno od pogleda javnosti, bez svake sumnje jedan je od obrazaca rješavanja diskutabilnih životinih situacija na našim prostorima.

Ako neka žena ili djevojka želi osigurati da momak ili muž bude samo njen, a kako bi mogla bezbjedno švrljati i sa strane, onda ona po savjetu neke stare Ciganke, pažljivo prikupi muškarčeve sperme, nakon spolnog odnosa, te je potom izlije u nov katanac, koji kada se kupuje ne pogađa se u cijenu, i zaključa ga. Osim toga, kako bi bila sigurna da će ove jednostavne čarke biti djelotvorne, vještica nalaže da žena dok muškarac spava, posebno ako je pritom i pijan, diskretno ga izmjeri koncem duž cijelog tijela; od čela do usta, od usta do srca, od srca do pupka, od pupka do testisa, od testisa do koljena i od koljena do stopala. Konac se potom savije u kanuru ili svitak, one dužine koliki je mužev penis. Tako posložen konac ona čuva u svojoj kući kao garanciju da će magija odraditi svoju zadaću.



Ako bi na taj način opsihrovan muškarac nakon nekog vremena zaista i počeo gubiti potenciju kod nekih drugih žena, ali i želju za njima, počeo bi sumnjati da je žrtva vezivanja te se i on obraća vješticama za pomoć. Ukoliko ne bi pogodio onu koja stoji iza samog vezivanja, za koju se vjeruje da može istog trena rasturiti mađiju, onda bi mu ta „pogrešna“ bajala i djelila različite savjete kako pronaći lijeka svojoj muci. Najčešći savjet bi bio da „zavezani“ proguta živu ribicu, ili da izbije čvor na plotu ograde nekog groblja i pomokri se kroz njega.

Isto tako, preporučivala bi da ona žena sa kojom on želi voditi ljubav opere kosu a da on tu vodu popije. Ne pomogne li ništa od navedenog vještica se upućivala u dom nesretnog muškarca i ispod kreveta mu zakucala čekićem pet eksera, po jedan u četiri ćoska a peti u sredinu, bajući:

Kako ovi klinci ulaze u pod,
tako i ti NN da probiješ NN!.


www.anzotika.forumbo.net