Dabogda jeo zlatnim kašikama!

Suprotno od kletve jest blagoslov. Njime se, uglavnom, stare osobe žele odužiti za neku pomoć ili plemeniti čin. Jedan od najčešći blagoslova koji se može čuti u svakodnevnom govoru jeste "Bog ti dao!" ili "Ruke ti se pozlatile!", "Usta ti se pozlatila!", "Sa hajrom svagdje otiš'o i doš'o", "Bog ti dao sve sem lipog dženeta!". Tumačenje zadnjeg blagoslova objasnila mi je nena Alije .Ona kaže da prvi dio blagoslova znači da nekom dragi Allah da sve najbolje ali drugim se kazuje "sem lipog dženeta" pošto ako bi rekao "Bog ti dao lipi dženet" zatvaraš sebi mogućnost, po vjerovanju, da odeš u raj.
Svi blagoslovi temelje se na želji za sretnom budućnosti i životu uopće poput: "Dan ti se pozlatio!", "Dabogda jeo zlatnim kašikama!", "Na paru legao a na dvije se digao!", "Dočekala i bijele pčele". Neka blagosiljanja su vrlo rječita poput ovog "Ne bilo ti zla koliko muha na krilu ponijela!" ili "Sve ti se dvojilo samo ti se zlo jalovilo!". Zanimljivo je spomenuti kako se u bošnjačkoj (magijskoj) svijesti posebno ističe spominjanje svjetleći metala poput zlata ili srebra ili nebeskih tijela - zvijezda, Sunca i Mjeseca u cilju privlačenja ljubavi, dobrih energija, kao u basmama i blagosiljanju. Takav stav vjerovatno proističe iz uvjerenja da na takve predmete i pojave ne može zlo, jer mogu da zaslijepe svako oko, te se treba pozivati na njih u životnim situacijama. Stoga su nastala mnoga blagosiljanja kojima su vični stari didovi i nene: "U zlatne žice udarao!", "Zlatan hodio i zborio!", "Zlatne ti strehe kapale!" i slično.



U narodu se pripovijeda kako je jednom prilikom neki trgovac pošao ranom zorom u grad, u čaršiju. Prolazeći pored mezarja začuh čudan razgovor:

-"Ja ehli kabur" oglasi se neko.

Ne znajući dal se to neko obraća njemu ili nekom drugom zastade da bolje osluhne.U to začuh jedan drugi glas:

-"Danas će nam doći još jedan na komšiluk!"

-"A koji to?" radoznalo će onaj prvi glas.

-"Danas će jedna žena pariti haljine, pa će se opržiti i umrijeti!".

Tad trgovac shvati da to razgovaraju mrtvi i sjeti se da mu je žena jutros, za kahvom, pričala da će cijeli dan pariti haljine, govoreći mu da joj po kome pošalje dva somuna iz grada jer ih neće stići ispeći. Pošto glasovi utihnuše, trgovac se razabra od iznenađenja i straha te sa nekom sumnjom krenu dalje. Došavši u grad kupi on dva somuna i po nekom dječaku posla ih kući. Međutim, sumnja i strah mu ne dadoše mira te on za sat, dva krenu kući. Opet prolazeći kraj mezarja začuh iste glasove:


-"Ja ehli kabur, neće nam ona žena doći na komšiluk!"

-"A kako to?" priupita drugi mrtvački glas.

-"Oštenila se kuja u one žene, pa ju je nahranila. Zbog toga joj je Allah dž.š. oprostio sve grijehe i produžio život!"

Te riječi malo smiriše trgovca ali on žurno nastavi kući. Došavši, ugleda svoju ženu živu i zdravu.

-"Jesi li parila haljine danas?" upita je, na što mu ona odgovori da jest.

-"A jesi li ručala?" nastavi on sa pitanjima.

-"Nisam jer sam imala puno posla" odgovori mu ona. Čuvši to trgovac se zamisli.

-"A gdje su ti somuni?"

Žena iznenađenja njegovim pitanjima odgovori:


-"Eno jednog u dušeku a drugi sam dala kuji jer se oštenila!". Tad trgovac shvati da su mrtvi govorili o njegovoj ženi.



Dobra djela spram ljudi ili životinja su oduvijek kod Boga bila dobrodošla i poželjna jer njima se pojedinac pred višom silom iskupljivao, produžavao svoju sreću i život ali i skupljao poene. Zbog toga su u narodu iskovane mnoge poučne izreke koje jasno daju na znanje da se dobro uvijek vrati dobrim poput: "Podijeli sadaku, produži nafaku!". Milostinja je univerzalni lijek za svakoga. Ona sigurno čuva od zla i uvijek se vrati duplo.
Ukoliko nekog boli glava ili loše spava adet je da oko glave "za Suncem", obnese nešto novca i udijeli nekom siromahu. Veli se nek žena koja nema djece dijeli sadaku tokom devet mjeseci pa će joj božijim emerom želja biti uslišena. Od svih sevapa najveći je onaj kada neko upozna dvoje pa se oni zaljube i uzmu. Sevap je toliki kod Boga da taj više, po narodnom vjerovanju, ne mora nikad više ići u džamiju niti klanjati. Upravo stoga veliki je grijeh rastavljati muža od žene i uopšte "paliti" vatru među ljudima tojest zavađavati ih jer su takvi ljudi, po riječima stravarke Fatime, džehenemski potpalj. Od njih gori paklena vatra .Ko rastavi dvoje zaljubljeni ili supružnike grijeh mu je toliki, kazuju stare glave, da ga ne bi mogao poništiti ni kad bi devet džamija sagradio.

Narodna pjesma kazuje:"Šetala se hazreti Fatima po dženetu i po džehenemu, dženetu je vrata otvorila milu majku nije ugledala.Džehenemu vrata otvorila, majka joj na dnu džehenema, "Šta ćeš tuder moja mila majko?, Ne pitaj me šćeri moja mil a, veliki sam grijeh učinila, kalemu sam kalem odlomila pa sam bistru vodu zamutila, zavadila momka i djevojku. Za sve bi mi Allah oprostio samo neće momka i djevojke...".

Grijeh je rušiti stare džamije, kazivala je svojevremeno stravarka Fatime, s obzirom da je u njima proučeno mnogo molitve. Još je gore građevinski materijal od razrušene džamije upotrebljavati u bilo kakvoj gradnji. Kuća u kojoj ima i kamenčić takvog materijala zatrt će se do lista na zemlji a njeni ukućani pomrijeti ili raseliti se. Svaka svetinja mora ostati takva kakva jest poput iskrivljeni ili izvrnutih nišana. Oni se ne smiju pomjerati, kategorično je naglašavala, jer i to je grijeh a sam grijeh vuče proklestvo. Međutim, vrlo je dobro pored okrnjenog starog nišana zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore radi božijeg sevapa kao i posjetiti zaboravljene mezare i na njima proučiti Fatihu. Tu se svaki čovjek može lako osevapiti ukoliko šta prouči za dušu rahmetlije, zaključila je na kraju svoje kazivanje.