Mala škola magije

U narednim postovima govorit ću o teoriji i praksi magije, kako se njome baviti, koje su njene zamke, o rekvizitima, vježbama..... Bit će riječi o magijskim praksama kako balkansko-azijskim tako i drugim.

1. Mislim da je nepotrebno objašnjavat otkud potiče magija te navoditi mnogobrojne pisane informacije koje iole zainteresiran čitalac može pronaći na internetu ili kroz literaturu. Umjesto toga, zanimljivije je reći da je pogrešna podjela magije na crnu, bijelu ili magiju neke druge boje. Najkraće rečeno magija je sila kojoj praktičar daje karakterističnost tojest ukoliko želi nanositi nekom zlo onda je u pitanju negativna magija, u slučajevima kada se pomaže bolesnom ili unesrećenom radi se svakako o pozitivnoj magiji i slično.
Ono što mnogi pogrešno rezonuju jeste i to da je magiju lako napraviti. Razlog takvom razmišljanju nalazimo u širokoj ponudi svakojakih recepata tipa "tri kapi krvi", krilce slijepog miša" i slične folkloristične besmislice. Osim što je tu riječ o vračanju (najniži oblik magije) ovakva magijska praksa odlikuje se sebičnošću i niskim pobudama koje nikada od praktičara ne može napraviti istinskog maga ili vješticu.

2. Najbolji odgovor kako djeluje magija, posebno njen najniži oblik - vračanje, može se pronaći u opisima vudu magije ili arapske magije kada se jasno naglašava da je svako vračanje utemeljeno na trgovini. Neki autori imaju i drugačiji termin za takvu aktivnost nazivajući je podilaženje duhovima ali ne bih se složio sa tim.
U arapskoj magiji nailazimo često na opise svijeta džinova, duhova, koji je skoro istovjetan ovom našem ljudskom gdje trgovina zauzima najvažnije mjesto u sveukupnoj egzistenciji. Taj način komunikacije i poslovanja preuzeli su i duhovi - svaku operaciju koju praktičar želi poduzeti preko duhovnog svijeta mora se "platiti".
Svima poznata trgovina, bar iz literature, jeste prodavanje duše no to ipak nije pravilo i vrlo je rjetka praksa. U vudu magiji loama (bogovima) praktičar nudi (ostavlja) razne poklone u vidu kozmetike, cvijeća, parfema, voća, odjeće i slično. U arapskoj magiji praktikant džinima nudi krv životinja crne boje, pali odgovarajuće mirise (tamjane) ili izgovara određeni put neku molitvu u ime džina sa kojim"posluje".

3. U višem obliku magije do kojeg se dolazi duhovnim radom koji obuhvata post, meditaciju, ponavljanje određenih riječi ili molitvi, djelomičan asketizam, vegeterijanstvo....praktičar dolazi u neposredni kontakt ili link sa duhovnim svijetom kada mu se čula izoštravaju i on tada dolazi u neraskidivu vezu sa entitetima iz astralnog nivoa.
Smisao svega navedenog je treniranje fizičke i psihičke volje i snage, odricanje nepotrebnih elemenata, produbljivanje i u krajnjem slučaju oplemenjivanje duše. Praktičar može biti samo onaj ko nema niskih pobuda, ko zna savršeno da vlada svojim mislima i djelima ili najkraće rečeno on mora biti pogodan za duhovni svijet - oni (duhovi) ga moraju prihvatiti, steći povjerenje.
Ljudsko tijelo je ništa drugo nego skup energije koja se nije uspjela osloboditi na vrijeme što je duhovnim bićima davno pošlo za rukom. Upravo zato mi ljudi moramo uz pomoć discipline i vježbe osloboditi se tog oklopa kako bi imali otvorenu vezu sa duhovnim svijetovima koji nas okružuju.

4. Za rad u magiji prije svega potrebna je jedna određena prostorija ili bar kutak u stanu gdje cete drzati svoje rekvizite, za njih starih autori preporučuju da bude van dosega pogleda znatiželjnih pogleda ali i dodira ruku (zbog mješanja ili narušavanja energije). Zapamtite - vaši rekviziti su samo vaši i ne smije ih niko dodirivati ili koristiti.
Neophodan element svakog magijskog rada svakako je tamjan. Mirisi su nezamjenjiv dio uspješnog mađijanja i služe kako za podizanje koncentracije samog praktičara tako i za prizivanje duhova ili energija uz čiju će se pomoć vršiti neka određena radnja.
Tamjanom se prostorija za rad "očisti" od neprijateljski nastrojeni entiteta koji bi eventualno mogli onemogućiti uspješan rad ili ga činiti otežanim. Postoji veliki spisak mirisa koji su klasifikovani prema astrološkoj podjeli na planete, znake i dane. No, postoje i univerzalni mirisi čija upotreba zamjenjuje sve navedene.

5. Za uspjesan rad praktikant magije mora voditi jedan drugaciji nacin zivota, koji ukljucuje izbjegavanje konzumiranja mesa i zivotinjskih proizvoda /jaja, sir... a vrlo bitan je post koji ponekad traje jedan, tri, sedam ili vise dana. Tijelo se mora pripremiti i na neki nacin sto vise ujednaciti sa duhovnim pojavama koje su po naravi ciste.
O onome sto se radi ne treba pricati nikom. Tajnost i izbjegavanje bespotrebnih razgovora takoder su vazni segmenti okultnog rada koji ne podnosi pompu i reklamu. Bas poput prakticiranja vjere tako i magija mora da ostane privatna stvar svakog pojedinca.

Većina onih koji se bave proučavanjem ili praktikovanjem magije postavljaju sebi pitanje "Da li magija zaista djeluje?". O tome bi se dalo dosta toga reći ali dovoljno je reći da magija zaista djeluje kod onih ljudi koji imaju potencijal i jaku želju da se njome i bave. Iz ličnog iskustva mogu reći da je potrebna što veća predanost kako bi se postigli željeni rezultati.

Magiji treba pristupiti nesebično, otvorenog srca, vjerovati u ono što se čini. U pocetku svi mi, ili bar vecina, privučeni smo prvenstveno ljubavnim činima ili nekim drugim oblicima najnižeg oblika magije. No, i to je početak sa kojeg praktikant mora evoluirati jer ukoliko to ne napravi nema duhovnog rasta niti razvoja.

Da bi sama magija bila uspješna potrebno je niz uvjeta. Navest ću samo u kratkim crtama one koji se traže u praktikovanju ljubavnih čini:

-obred se mora izvoditi bez ičije prisutnosti
-praktikant mora bit opušten i potpuno skoncentriran na ono što želi postići.
-prije svakog obreda, na mjestu gdje ce izvršit obred, mora napravit magijski krug.
-u ucrtan krug mora stupit sa lijevom nogom....