Ostara - proljetnji ekvinocij

Ostara ili dan kada  uskrsne priroda

Ostara je četvrti po redu praznik u velikom paganskom krugu godine koji obilježava dolazak proljeća i sam ekvinocij. Datum se određuje prema astronomskom računanju pa se Ostara nekada obilježava dan ili dva prije 21.marta. Naime, tome kumuje ravnodnevnica ili ekvinocij, kako se već naziva tačka na nebeskoj sferi, gdje ekliptika presijeca nebeski ekvator. Pošto ga ekliptika dijeli u dvije tačke, postoje dva ekvinocija; prvi je proljetnji 21.marta a drugi jesenji 23.septembra, koji se naziva festival Mabon.

Ostara je prastara svečanost vatre i plodnosti kojom se proslavlja povratak  Sunca odnosno Boga i buđenje plodnosti Zemlje tojest  same Boginje. Drevne predaje kazuju kako ona više nije djevojčica, nego se preobrazila  u prelijepu djevojku i spremna je na udvaranje Boga. Ostara je prije svega božanstvo proljeća, ona donosi novi život na zemlju poharanu snijegom i ledom, i pod njenim blagoslovom rađa se plodnost a drveće i biljke dobijaju pupoljke. Vjerovatno zbog toga neki su je skloni nadahnuto nazivati Boginjom Sunca u usponu  ili Božanskom Zorom, pošto sa njenom dolaskom priroda doživljava punu preobrazbu a toplota u ekspanziji obuzima zemlju, kako bi podstakla sjeme da proklija.

Zanimljivo je kazati kako naziv Uskrs na engleskom jeziku potiče direktno od imena saksonske boginje Eastre ili Ostare, koja se kroz predaje sjevernih naroda Evrope nazivala „boginja proljeća i jaja“. U njenom imenu se pojavljuje korijen ost ili istok, pravac svijeta koji se u drevnim religijama prirode tradicionalno oduvijek pripisivao  proljeću. Stoga se Ostara u davna vremena smatrala boginjom uskrsnuća prirode nakon dugog zimskog sna.

Dolaskom kršćanstva u Evropu narod se nije htio odreći starih bogova i običaja pa su se oni vješto transformirali i prekrili kršćanskim plaštom, zadržavajući pri tome i dalje svoj originalni paganski smisao. Upravo iz tog razloga u proslavi Uskrsa pronalazimo mnoštvo paganskih elemenata poput Uskršnjeg zeca ili farbanja jaja, koji su, kako svi znamo, zaštitni znaci tog kršćanskog blagdana.

Najpoznatiji primjer ove prilagodbe desio se u Njemačkoj početkom devetog vijeka, kada su misionari nove religije shvatili da se narod nipošto ne želi odreći svojih starih festivala obilježavanja kruga godine, te su bili prisiljeni da priznaju većinu foklornih obreda i vjerovanja. Kako bi se udovoljilo narodu ovi festivali i svečanosti  su se usaglasili sa kršćanstvom, da bi u novoj verziji bili proglašeni religijskim praznicima, a sami svećenici preuzimaju  vodstvo u njihovom slavljenju. Zbog toga je današnje kršćanstvo, najkraće rečeno,  zapravo modernizovani evropski paganizam kroz koji Boginja u obličju Djevice Marije rađa boga Sunca tojest Isusa. Jedina razlika je nastala u fokusa sa matrijarhata na patrijarhat odnosno sa ženskog na muško načelo kao simbol superiornosti. Zanimljivo je još istaći kako se u staroj kršćanskoj crkvi Ostara ili Uskrs proslavljao osam dana ali je u 11. vijeku smanjen na tri dana te kasnije sveden na samo dva dana.



Obećanje Boginje


Prema paganskoj predaji Boginja se svaki put na kraju ciklusa plodnosti obeća vratiti naredne godine pa se stoga riječ obećanje od davnina vezuje za nju tojest Ostaru. Iako Boginja tokom zime spava  u svom čarobnom snu, ona niti tada ne napušta u potpunosti ljude, već u vrijeme obilježavanja Imbolca šalje im znakove da se polako budi, dajući im tako nadu i veselje u skori dolazak toplijih dana. I onda, oko 21.marta, Boginja ispunjava ono što je obećala na odlasku – pojavljuje se u svoj svojoj raskoši i ljepoti. Obnavljanje života ili uskrsnuće je ono što je tada prikazuje u punoj snazi i moći. Njen dolazak predstavlja aktivaciju energije fertilnosti, koja jednom probuđena u životinjama i biljkama nezaustavljivo buja i širi se.  Količina svjetlosti i tame sada je savršeno izbalansirana. Mladi Bog je u naponu snage, a Boginja je u svom aspektu Djeve i prikazuje se s košarom punom jaja. Nju prati zec, koji je simbol mladoga Boga. Njih dvoje, kao božanski par, slave tajno vjenčanje i konzumaciju braka, pri čemu Boginja  začinje i postaje Velika Majka.

Za sljedbenike drevne religije ovo je period nabijen magijskim potencijalima, koji doslovno pršte na sve strane, pa je idealno vrijeme za izradu novih čarolija, trenutak kada se mogu posaditi mlade biljke u svoj magični vrt, obnoviti ili napraviti ritualni prostor u vrtu okružen biljem i prirodom. Boje se jaja i stavljaju na oltar kao talismani. Ovo je također trenutak  za magiju kojom ćemo ukloniti sve nepravilnosti  iz naših života. Slavi se novi život i rast, a najbitnija boja je zelena, jer ona predstavlja boju biljaka koje niču. Kuća se ukrašava proljetnim cvijećem i biljnim izdancima. Nosi se odjeća zelene boje.

Ako se spremate na neki novi projekt, ovo je najbolje vrijeme za to. Na ovaj dan jede se hrana spravljena od zelenog bilja, mliječni proizvodi, dobro je grickati sjemenke, poput bundevinih koštica ili suncokretovih sjemenki. Od bilja se za ovaj dan vežu narcisi, ljubičice, irisi, borovnica, božur, te sve drugo proljetno cvijeće. Na obredima se pale jaki mirisi poput ruže, jasmina i jagoda, a jaspis je kamen koji je dobro koristiti za vrijeme obreda. U ovo je doba  svima se preporučuje  duga  šetnja šumom da bi se osjetile promjene u prirodi, ali i kako bi se povezali  sa nastalim promjenama i buđenjem života u Boginji.

Prilikom grupnih okupljanja i proslave Ostare onaj koji vodi obred govori svečano i sa glasom punim ponosa slijedeće: „Okupili smo se kako bi obilježili festival Ostare, proslavili dolazak proljeća i obnavljanje života. Ponovo rođeni bog Sunce pojavljuje se kao veliki junak i i Majka Zemlja ga pozdravlja. Povratak Sunca zagrijava zemlju i donosi blagoslov života koji se širi svuda oko nas, po lišću i granama, po travi u poljima, svuda po rijekama i jezerima, brdima i planinama. ..“ Proslava traje sve do dugo u noć, uz živu muziku i ples oko zapaljenih vatri, koje gore u tami u čast Boga i Boginje, slaveći još jedno ispunjeno obećanje i početak novog kruga života.

Znam da postoji članak o Ostari ali bilo bi dobro nadopunjavati ga novim informacijams i sadržajima poput rituala

Naziv festivala izveden je od imena germanske boginje proljeća i zore Ostare. Njeno ime se također prepoznaje u njemačkim i engleskim nazivima Uskrsa (Ostern, Easter). Sa stajališta indoeuropske komparativne mitologije, ona je boginja zore i Jutarnje zvijezde te je identična litvanskoj Aušriné, drevnoj Aurori i Eosi te indijskoj Ušasi.

Paganski praznik Ostara slavi se kao proljetni ekvinocij, između 20. i 21. marta kada dan i noć traju istom dužinom, odnosno 12 sati. Taj harmonični trenutak naziva se astronomskim početkom proljeća. Ljudi su uoči Ostare od davnina radili razne rituale čišćenja, kupali se u potoku, blagosljali jaja, čistili svoje domove i vješali simbole plodnosti. Na ritual način zahvaljivali su bogovima i boginjama na zaštiti u mračnoj polovici godine, ne propuštajući priliku da se zahvale i samoj tami oko sebe i unutar njih na njezinim lekcijama i kušnjama života. U poljoprivredi ovo je oduvijek bilo vrijeme za blagoslov polja i sjemena.

Kršćanski Uskrs preuzeo je mnoge izvorne paganske običaje, uključujući jaja – simbol novog života – koja su bila obojena crvenom bojom. Crvena se smatrala bojom života u drevnim vremenima. Tamno crvena menstrualna krv simbol je plodne žene (i jajeta), pa je crvena boja postala prirodni simbol praznika plodnosti. Sjeme biljaka također je posijano, a žene i djevojke udarane svježim vrbovim granama kako bi se u njima probudila plodnost. Stoga, iako se taj običaj u današnjem vrijeme može smatrati svojevrsnim nasiljem nad ženama, njegova izvorna namjera odaje počast samoj suštini ženstvenosti – daru plodnosti.

Tako tokom proljetnog ekvinocija slavimo sve oko novog života, nove početke, nove projekte. To je razdoblje kada Vatra, hrabrost i strast ponovno počinju prevladavati nakon dugog zimskog sna. Kako bismo proslavili Ostaru, palimo vatru, plešemo i pjevamo u krug, oblačimo se u crvenu i zelenu odjeću, oslikavamo jaja kao simbol novih početaka. Vrijeme je to za bučna, vesela slavlja sa prijateljima, za vino, čija je crvena boja simbol krvi i života, te svježi hljeb kako bi proslavili sve što za nas predstavlja ispunjen i radostan život.

Uskrs je dobio ime po boginji plodnosti Ostari, poznatoj i kao Eastre. Njezin godišnji dolazak u proljeće najavljuje cvjetanje drveća i biljaka te dolazak beba, kako životinjskih tako i ljudskih.


VODA KOJA ČISTI I LIJEČI

U paganskoj religiji istok je posvećen boginji Ostari pa se ujutro na proljetnji ekvinocij treba okrenuti u tom smjeru svijeta i pogledati u izlazeće Sunce kroz kokošije jaje. Navodno, tada ćete biti u stanju vidjeti neke detalje svoje budućnosti. Nadalje, upravo zbog ovog festivala cijeli mjesec mart prožet je magijskom energijom koja se posebno uočava kroz vodu. Naime, stari običaj je sakupljanje martovske vode, jer se za nju tvrdi da je velike čistoće i čarobne snage. U potpunoj  tišini, voda se uzima iz izvora ili bunara, ulijeva u flaše i odnosi kući gdje će služiti kao godišnja zaliha za magijsku praksu. U drevna vremena smatralo se da voda, nakon topljenja snijega, ima  najveću čistoću te svetu osobitost, koja je izvrsna za praktični magijski rad, na primjer za proizvodnju mjesečeve vode. Dakle, dok traje praznik Ostara, najbolje u zoru ili pred sunčev izlazak, otiđite na neki prirodni izvor, umijte se njegovom vodom, popijte je, i obavezno flaširajte, kako bi sebi mogli skuhati topli čaj čija će ljekovita moć tada biti udvostručena. Ukoliko se njome polijete nakon tuširanja po golom tijelu očistit ćete svoje tijelo i auru od negativne energije.

Ostara je drevna boginja proljeća koju rado nazivaju Božanskom Djevom koja donosi prvo svjetlo dana i toplinu proljeća. Odgovorna je za oživljavanje svijeta nakon što je zimski hladni stisak oslabio i počeo se povlačiti u tamu. Da bi probudila uspavane sile prirode boginja Ostara pušta tople vjetrove proljeća da lete nad zemljom. Tada polja i drveće ponovno postaju zelena, a cvijeće cvjeta. Međutim, kako to kazuje stara predaja, jedne godine Ostara je došla malo prekasno. Mučena osjećajem krivnje ostala je zgrožena jer je prvo biće koje je susrela bila mala umiruća ptica koja je ležala na šumskom tlu smrznutih krila.

Ispunjena nježnošću i brigom Ostara ju je uzela kao ljubimca dok neke druge verzije ove predaje navode da joj je ptica postala ljubavnik. Ožalošćena što jadna ptica bespomoćnih krila više nije mogla poletjeti, pretvorila ju je u snježnog zeca i dala mu mogućnost brzog trčanja kako bi mogao izbjeći sve lovce. Poštujući njegov raniji ptičji život, također mu je dala mogućnost polaganja jaja u svim bojama duge. Na kraju joj se ta odluka obila o glavu, naime, boginju su jako rasrdile njegove brojne ljubavne afere, pošto je zec životinja jakog libida, pa ga je u naletu bijesa bacila u nebo, gdje je, nažalost, sletio pod noge sazviježđa Orion (Lovac). Od tog vremena on ostaje tamo i poznat nam je kao sazviježđe Lepus (Zec). Na kraju, boginja Ostara ublažila je svoj stav pa je dozvolila zecu da se jednom godišnje vrati na zemlju kako bi djeci koja su prisustvovala proljetnom festivalu poklonio svoja obojena jaja.

Ovaj dio mi se posebno sviđa

VODA KOJA ČISTI I LIJEČI

U paganskoj religiji istok je posvećen boginji Ostari pa se ujutro na proljetnji ekvinocij treba okrenuti u tom smjeru svijeta i pogledati u izlazeće Sunce kroz kokošije jaje. Navodno, tada ćete biti u stanju vidjeti neke detalje svoje budućnosti. Nadalje, upravo zbog ovog festivala cijeli mjesec mart prožet je magijskom energijom koja se posebno uočava kroz vodu. Naime, stari običaj je sakupljanje martovske vode, jer se za nju tvrdi da je velike čistoće i čarobne snage. U potpunoj tišini, voda se uzima iz izvora ili bunara, ulijeva u flaše i odnosi kući gdje će služiti kao godišnja zaliha za magijsku praksu. U drevna vremena smatralo se da voda, nakon topljenja snijega, ima najveću čistoću te svetu osobitost, koja je izvrsna za praktični magijski rad, na primjer za proizvodnju mjesečeve vode. Dakle, dok traje praznik Ostara, najbolje u zoru ili pred sunčev izlazak, otiđite na neki prirodni izvor, umijte se njegovom vodom, popijte je, i obavezno flaširajte, kako bi sebi mogli skuhati topli čaj čija će ljekovita moć tada biti udvostručena. Ukoliko se njome polijete nakon tuširanja po golom tijelu očistit ćete svoje tijelo i auru od negativne energije.