Turska magija

İskambille fal

İspatı 1- Bi- risile kavga edeceksin, 2. para gelecek , 3 misafirliğe gideceksin, 4. işinde muvaffakiyet var, 5- ehemmiyetsiz bir şey kaybedeceksin, 6. çok kederin var, 7. ümidin tahakkuk edecek, 8- her beğendiğin olacak, 9- saadetlisin bilmiyorsan, 10- bir kadın kötülük düşünüyor, 11- istikbalin iyidir, 12. yolundan dönersen iyidir, 13- onu nasıl bırakmışsan öyle bulacaksın.

Karamaca : 1 • acıklı haber 2» ufak bir rahatsızlık, 3- düşmanın faaliyettedir, 4. sevgisiz bir adama rastgeleceksin, 5. beklediğin haber veya mektup gelmiyecek, 6- geç kurtulacaksın, 7 ağrı ve acı geçireceksin» 8- sevgilin kederlidir, 9- ümidin boşa çıkacak, 10- bir şey kaybedeceksin, 11 teşebbüs ettiğin iş hayırlıdır, 12 zinhar ümide kapılma, 13. bir müddet daha bekliyeceksin.

Kupa: 1 . hayırlı haber, 2. iyi yolcu, 3. zenginlik, 4. seri haber, 5 güzel rüya, 6. ümidin çıkacak, muradına ereceksin, 7. hediye alacaksın, 8- oyun kazanacaksın, 9. birisi senin işine çalışıyor, 10- birisi sana kötülük düşünüyor, 1 1 . halasın yakındır, 12- muvaffak olacaksın, 13. iktidarından fazla iş bulamıyacaksın.

Dinayrr. 1- istikbalin iyidir, 2- ümidini kesme, 3 ansızın sevineceksin, 4- istediğine bu husustaki telâkkilerini etrafile iza- heden bu tetkik çerçevesi içinde rastgelecegsin, 5 tuhaf bir şeye rastlayacaksın, 6 . beklediğin gelecek, 7- misafirin gelecek, 8. işin yolunda merak etme, 9- saadetin yakındır, 10- .-ebat lâzım ümidini kesme, 11. boş yere kızma, 12. düşündüğün kimseler rahat ve sıhhattedirler, 13 istediğin olacak.

İskambiller birden itibaren sayılır, her sayı yukarıda yakılan manayı ifade eder. 1 1 oğ lan, !2 kız, 13 pa pastır- İskambiller karışık olsa da ziyanı yoktur, yalnız sayı arası şaşmamak lazımdır. Sıra ile gelen iskambiller üç defa açılır, her defada ortaya dizilir, kitap okunur gibi sayı üzerinden fal söylenir.

A popular exclamation among Muslims, also commonly used by Jews, was mashallah, that is, whatever God wishes. Saying mashallah was a way of voicing approval without bringing on fears of the evil eye.

Another way of averting the Evil Eye, when cast by envy, is by giving the glory to God in the exclamation "Mashallah !“. It is dangerous to praise a baby or a beautiful woman, for that may bring the Evil Eye on them, but if the charm or beauty be ascribed to God they will be safe. So when a hanum sees a beautiful child, she does not say; „how pretty she is!“ but prudently exclaims „Mašallah!“.

The Evil Eye is especially dreaded for new-born babes. Those who come to see the baby seek to avert evil influences by spitting at the child, and using abusive epithets. When all the visitors have left, the women of the house hold throw on the mangal a clove for each visitor. If it explodes it is proof that the person named with it has been quilty of casting the Evil Eye on either the hapless infant or its mother. Measures are immediately taken to protect the supposed victims, who are fumigated with smoke arising from locks of hair thrown on the live coals, this being accompanied by spittings, blowings, prayers, and mystic incantations, until a fit of yawning shows that the Evil Spirit has left the sufferer. After this, a servant is sent to the house of the guilty one to obtain possession surreptitiously of a scrap of clothing belonging to the woman who cast the spell, and this is burned also in the presence of mother and child. Midwives are very learned in spells to avert evil.

Although Islam denounced irrational customs and traditions, superstitious beliefs and practices remained popular among all social classes from all religious backgrounds. Muslims, Christians and Jews, of both sexes and every age, believed in the power of amulet (hamail), talismans (tilsum) or charms (sihir) of some kind.

Indeed, charms and magical formulas covered the smallest contingencies of daily life.

The most common charms were “of stone or metal, strips of paper, parchment, leather, and gems, which were specially valuable as talismans. Writings of any kind, particularly those containing verses of the Quran, were popularly regarded as a charm of greatest magic and power. The “best talisman of all” was a copy of the holy Quran; “sometimes a small one was worn in an embroidered leather or velvet case carried on a silk cord which passed over the left shoulder and across the body; very powerful too were the ninety-nine names of God. But many other written charms included the names of saints and angels, or magic squares, or diagrams and combinations of numerals and sometimes the words of an incantation were interpolated between the verses of the Fatiha. These written charms „were worn by adults and children, hung on cradles and round the neck or on the foreheads of animals, and suspended in houses and shops ; in fact they were used everywhere as protection from evil.“ Written charms and incantations were used to exorcise evil spirit (jinns), procure aid from unknown powers, separate a boy and a girl who had fallen in love, prevent a man from leaving his wife for antother woman, and cure a serious ailment.

Muska or Hamail


The use of amulets was justified by a saying of Mohammed: "There is no wrong in using charms and spells so long as you do not associate anything with God!".

The Turkish word “muska” comes from the Arabic word “nuskhah”. It was transferred into Turkish in the form of muska. It is called “hurz” in North Africa, “hamaya”, “hafiz” or “maaza” in East Arabia, “zapis”, “hamajlija”, “hodžino pismo” in Bosnia, “muska”, “nusha” or “hamail” in Turkish.

Those who prepare Hamail (or Muska) are, in most cases, acquainted with astrology, astronomy and geomancy, with the aid of which they fix up the auspicious hour. In geomancy, dots and lines have their own significance. The time for writing an amulet is fixed. Mysterious signs and words are used as spells, while numbers and human and animal figures play an important role. Magic words, formulae, the different names of God, and of angels, sentences from the Quran, etc., engraved on square-sized metal (silver) plate, or on paper or on silk, and written over in saffron coloured or black ink, and sprinkled in certain cases with perfume or rose-water , form the staple of amulets and charms in use. These are worn on the body after some formality, so that the possessor may be sure of its effect. The day and hour for putting on a Zapis is fixed by the writer, and women wear it in their necklaces, or as part of a head ornament. Some Zapis are made with a definite object in view, for example, for a disease or to attract one's beloved or as a safeguard against evil genii. Some are used for securing general good also.

Many amulets are used primarily for protection against the evil eye (al- 'ain, al-nazra, al-hasad), the jinn, and the 'afarit. The widespread belief in the existence of the mysterious power of evil is justified by passages in the Qur'an and the prophetic traditions (hadith).

These magical formulae and signs include the “highest name of Allah“ or „ismillahil-asma“, as well as combinations of the seven letters of the Arabic alphabet that do not appear in the first chapter of the Qur'an. These seven letters refer to the seven kings of the jinn as well as to a cosmological system that does not need to be examined here because it is largely unknown to the general population and is in fact reserved for a small number od specialists.

Magic tool

1. The ink used for writing amulets is saffron water, rose water, orange water, the juice of onions, water from the sacred well of Zem Zem, and sometimes even human blood.

2. Frankincense and coriander played an important role during magic rituals. Coriander is called teffah l-jinn, «the apples of the jinn"

Šerbet dokmek

Šerbet Dokmek "to pour a sweet fruit drink". When an individual is troubled by a ruh "soul", akil "mental", or sinir "nervous" disorder which is associated with or follows a fall, his family believes evil spirits are the underlying cause and must be propitiated before health can be restored. Either the ill person, himself, or a member of his family prepares a sweet fruit drink (Turk, "serbet") in the ordinary fashion. Then a person who can either read or recite the Quran comes to the home and says the Sure-i Ihlas — 112t sura of the Quran — three times and the Fatiha once. Next, he blows over the serbet. At about midnight, the ill person secretly takes the sweet drink either to the spot where he presumably collided with evil spirits and fell, or to a crossroad where he pours it on the ground, saying, "Take my troubles, give me my health. We give flavor to your mouth, give flavor to ours in return" (ie, we please you, please us in return). The ill person must then return home quickly without looking back.

Write the following on a piece of white paper and carry it with you: „In the name of Allah , Most Merciful and Gracious . Hooqash x2, Hooqish x2, Khantarish x2, Ashqamarish x2, Atayoosh x2. Be commissioned, O mighty aide, O servant of the noble al-Fatihah, to cause N. to fall in love with N., Hurry x2, Quickly x2, This instant x2! Good bless you!

Section on love



It is done during the beginning of the month. Take at an incense burner when you are alone. Incense with blue mukul and conjure with the following names twenty-one times. It is this evocation:

Faltayoosh x2

Tootoosh x2

Tahroosh x2

Wahsh x2

Halash x2

Danhash x2

Hurry x2, Quickly x2, This instant x2. Be charged O servants of these names with bringing N. to N.

Possession

This is for all tribes of the jinn. You write it on the possessed person's palm and recite it. It has powerful ifreets. It is as follows: „Atlat,Qush, Ataysha'ush, Qurush, Akaykayush, Tabaykar, Akaykawa, Harmaya, Wamarya, Wakhathayta, Shahush, Shatwah, Nashuh“.

A SECTION ON RETURNING A DIVORCEE


On Thursday during the lunar increase, write it on the target's garment or on a piece of paper. Incense it with frankincense and liquid storax in the 1 hour. Hang it in the air. It is like this: The Basmallah from the beginning of Ya-Sin till he seeks. Likewise N. seek N. or bring them to the location. Wherever you be, Allah brings you all, for Allah is capable of all things. Likewise N. comes to N. The trumpet was blown and we gathered them all. Like wise N. meets with N. And proclaim that the people shall observe Hajj pilgrimage. They will come to you walking or riding on various exhausted (means of transportation). They will come from the farthest locations. Likewise N. comes to N. An Ifreets from the jinn said ... to your side. Likewise N. will come to N. O Divine One, who brings death to the living and bring the dead back to life and who gathered Adem and Hawa on Mount Arafat, unite N. O Divine judgment is Your judgment, the sky is Your sky, the earth is Your earth. O Divine One restrict the sky with its expanse and the earth tightened on him as though from the thread stability and no pleasure in living or sleep or drink or rest till He returns to N. By the angels that were not created, he has but this and no salvation or shelter except this and this until he returns to this and this. If you but could see them when they were taken from a nearby place. Likewise N. is terrified and returns to N. it was but a single yell and they were all gathered before us. Likewise N.comes to N. By right of these clear signs and there is no ability or power except by Allah the exalted and Magnificient Blessings of Allah be upon our Master Mohammed, the illiterate prophet, and on his family and companions and peace.

U Sivasu ljudi su skloni vjerovanju da iza svake nesreće ili šteta koja zadesi nekog čovjeka, stoku ili imetak stoji zao utjecaj urokljivih očiju. U skladu sa tim nalazimo veliki broj izreka koje se redovito mogu čuti u narodnim kazivanjima poput „Četrdeset uroka, jedan grob“, „Dvije krave ostavljaju bez mlijeka, dva mladića ostavljaju u svađi“.

Turske odžaklije, hodže i stari šamani poguban utjecaj nazara ili urokljivih očiju na čovjeku najbolje prepoznaju po simptoma koje oni izazivaju: glavobolja, križobolja, mučnina u stomaku, prekomjerena vlažnost očiju i trepavica. Prema njihovim kazivanjima urok se prenosi sa jednog na drugog čovjeka posredstvom očiju i jezika tojest pogleda i riječi.

U narodu se smatra da samo određene kategorije ljudi imaju moć uricanja.Urokljivci su ponajviše odrasle osobe koje je majka kao djecu odbila od sise pa ih nakon toga podojila neka druga žena. Izuzev tog slučajnog zadobivanja ovog negativnog epiteta svugdje po Turskoj se vjeruje da su plavokose osobe sa smeđim, plavim ili zelenim očima same po sebi zlokobnog pogleda. Za razliku od njih tamnopute osobe ne mogu nikog ureći.


Urokljiva osoba, koja je svjesna svoje negativne karakteristike, u susretu sa drugima, posebno djecom, prvo pogleda u pod a onda u nos osobe pored sebe kako bi tim skretanjem pogleda neutralisala prvi i najači negativni udar energije iz svojih očiju. Bila urokljiva ili ne, iz bojazni, dijete se pri milovanju štiti magijom riječi poput „Elemtere fiš kem gozleri šiš“ koja je vjerovatno najpoznatija od svih profilaktičkih basmi pored standardnog izraza „mašallah“.




                                                           Gašenje ugljevlja



Gašenje ugljena ili komur sondurmek stari je mađijski ritual tjeranja zla koji se diljem Turske  najčešće praktikuje s ciljem da se pronađe urokljivac. Ritual uglavnom izvodi blizak ženski rođak bolesnika (majka, sestra,tetka i sl.), ponekad kombinirajući uz ovaj obred i magijsku praksu u cilju ozdravljenja ureknute osobe.

Za potrebe anuliranja uroka koriste se velika posuda sa vodom. Iz ognjišta uzimaju se se komadići ugljena (žar) i bacaju, jedan po jedan, u vodu. Ako su gosti bili taj dan u kući prva sumnja na ureknuće pada na nekog od posjetitelja pa onaj ko izvodi obred postupa na sljedeći način:

Za svaku osobu na koju se sumnja da je eventualni uzročnik dječijeg nemira i plača uzme se po jedan ugljen i baci u vodu. Prilikom spuštanja ugljena izgovori se ime sumnjive osobe te se nadoveže  „Ako je urekao/urekla neka potone?“. Čiji ugljen napravi najjači zvuk u dodiru sa vodom ili čiji ugljen padne na dno posude sa vodom smatra se da je ta osoba urokljivac. U slučaju da ima više osoba za koje se smatra da su krivci, uzima se onaj ugljen koji je pao najdublje u vodu, te se osoba čije je ime izgovoreno kada je taj ugljen bačen smatra sigurnim krivcem.

Nakon što se ugljen zagasi u vodi iz posude se uzima voda i daje bolesniku. Bolesnik tu vodu treba piti tri jutra na gladan stomak, te svaki dan treba prati lice, oči i bolna mjesta. Na kraju trećeg dana ostatak vode sa ugljenom bolesnik uzme i naginjući se tijelom prema naprijed prolije je unazad kroz svoje raširene noge. Tom prilikom ne smije gledati iza sebe kako bi uroci otišli zajedno sa prolivenom vodom.

Osim što im se gasi ugljen, salijeva olovo ili vosak djeca se od uroka štite različitim profilaktičkim obredima. Dječije se lice, posebno ako u kuću dolazi mnogo gostiju, nagaravi čađu, oko vrata ili ruke objesi mu se hamajlija zvana nazar bonđuku i slično. Idući dalje u Sivasu kada se dijete rodi obuče mu se nebesko plava košulja, kosa muškog djeteta se ne šiša tako da izgleda kao kosa djevojčice, ne smije se govoriti koliko dijete ima godina itd. Često se može vidjeti da je dijete obučeno u prljavu odjeću jer tako je sigurno da ga neće niko ureći.



                                              Zaštita imovine



No ne treba zaboraviti kako uroci ne pogađaju samo djecu već njihov opseg djelovanja je mnogo širi i veći. Sve ono što čovjek može da vidi ili pohvali pada pod uticaj nazara. Posebno rizična kategorija su ono od čega ljudi preživljavaju. Tako kada neki seljak ima problema usjevima na njivi ili stokom on se za pomoć obraća nekom lokalnom odžakliji. Prije polaska seljak će sa sobom ponijeti malo brašna koje će ovaj zamjesiti u vodi bez kvasca i soli. Iznad zamućenog brašna odžaklija izgovori samo njemu znane magične riječi a onda otkida male komade tijesta i baca ih u vatru. Ako se komadići napušu i rasprsnu u vatri onda je to odžakliji siguran pokazatelj da su za sve probleme koje muče seljaka krivi uroci. Uvjerivši se u uzrok problema odžaklija će još proučiti nekoliko dova bolesniku i nakon toga seljak i njegova imovina sigurni su od urokljivih očiju cijelu godinu dana. Kao naknadu za učinjeni trud seljak će odžakliji ostaviti nešto novca ili brašna, bulgura itd.

Većina domaćinstava po seoskim područjima svoj dom i kućno ognjište štite od nazara na mnogobrojne načine, najčešće se na zid od kuće objesi oklop od kornjače ili ježeva koža. Drugi pak imaju običaj da u prag ulaznih vrata zakucaju konjsku potkovicu ili da dječiju cipelu objese na zid kuhinje.

Turske hodže poznaju brojne zapise i tilsume čiji sadržaji su prepuni magičnih vefkova, zaklinjanja i uputa džinima kako i na koji način da izvrše neku ljubavnu ili drugu želju. Svaki od zapisa pravi se uz posebnu proceduru sa mastilom od šafrana, mošusa i ružine vode kako bi se proizveo što čarobniji efekat.

Sve zapise, bilo da se radi o arapskim ili turskim, hodža mora da pravi u dogovoru sa nekim džinom zaduženim za ostvarenje napisanog tojest nacrtanog. Tilsum ili talisman zapravo je magični simbol-ime nekog od mnogobrojnih duhovni bića koji se ponavljanjem bajalice, spaljivanjem, zakopavanjem, vješanjem na vjetrovito mjesto itd aktivira u smjeru ispunjenja željenog.
U nekim segmentima može se konstatirati da je turska talismanska magija čak bogatija od arapske i raspolaže kudikamo zamršenijim simbolima i oznakama džinskog svijeta.

Iako se tilsumi izrađuju za vrlo širok spektar ljudskih želja najčešće se ipak pišu za ljubav. Kada kod nekog anadolijskog hodže dođe onaj ili ona sa željom za ljubavnim sihirom hodža im prvo „otvara zvijezdu“ tojest gleda astrološku usklađenost njihovih znakova i planeta. Takav proces nije nimalo slučajan i nema toliko veze sa astrologijom koliko sa magijom, naime, hodža prema viđenom konstatira kolika je mogućnost da se može napraviti uspješna magija. Ukoliko su zvijezde dobro raspoređene hodža pravi sihir ili piše tilsum koristeći usluge onih džina koje služe dominirajuće planete nečijeg znaka.


                                      Moć zemlje sa mezara


U narodnoj magiji Male Azije situacija je znatno drugačija i tu su odžaklije znatno eksponiranije od hodža. I sistem rada je posebniji pa se stoga pri izradi sihira koriste razne vrste namirnica i rekvizita od šećera, soli, jabuke, jajeta ili pera crne kokoške, starog katanca, zmijske kože, čvorova i ostalog.
Ona zemlja koju odžaklija ili neko drugi uzme sa groba naziva se mrtvačka zemlja i za nju se pretpostavlja da ima veliku mađijsku moć. U crnoj turskoj magiji vračare njome omađijavaju muškarca oduzimajući mu spolnu moć. Za takvu nakanu vračari je dovoljna samo jedna šaka mrtvačke zemlje koju ona zamjesi u čaši vode prikupljenoj sa sedam česmi. Od tog blata ona zamjesi kuglicu i ostavi je da se osuši ispod nekog drveta. Nad osušenom lopticom sedam puta se ponovi sura „Tebet“ i otpuhne se.
Posebnu moć ima zemlja uzeta sa groblja ispod čempresa. Vračara prije nego li je uzme tri puta prođe u krug oko drveta sedam puta ponavljajući ime osobe za koju će raditi sihir i na kraju puhne na lijevu stranu. Pošto zemlju donese kući stavi je na sedam kašika. Time je započela sa „vezivanjem“ koje završava tako što nad svakom kašikom kaže „Neka N.bude svezan“.


                                            Obenđijala sam ga

Turkinje su tradicionalno sklone prakticiranju magijskih rituala bilo da se oni tiču liječenju nekih bolesti, otvaranju sudbine (fal ačmak) ili pak ljubavnih čarolija poznatih u narodu pod nazivom deli divani (neka poludi). Ove čarolije obiluju upotrebom različitih tilsuma, mrtvačke zemlje, zrna graha, soli, pramenova kose itd.i smatraju se vrlo učinkovitim sihirima.

U onim jednostavnijim magijama djevojka željna pažnje i ljubavi nekog momka pred spavanje uzme tri ljute crvene paprike, izdubi ih i izvadi sjeme pazeći da ga ne pomješa jedno sa drugim. Nad svakom skupinom sjemenki iz tri paprike prouči suru „Tebet“ a zatim sjeme vrati nazad. Paprike potom zatrpa zajedno sa žeravicom pod pepeo. Odmah zatim udari desnom  rukom od zid ognjišta i baje: „Zid se raspao na tri dijela! Iz jednog je izišao čovjek, iz drugog džin a iz trećeg Ismailova vila. Čovjeka sam poslala u pećinu, džina u Kinu a Ismailovu vilu po N. (ime voljenog). Bez stajanje, bez odmaranja neka dođe k meni“.
Pošo je izgovorila bajalicu djevojka odlazi na počinak bez gledanja nazad.


Djevojke često opsjedaju derviše po tekijama da im nauče molitve ili čarobne riječi na vodu, voće ili neki dio odjeće od voljene osobe kako bi uspjele osvojiti onoga ko im se dopada. Za jednu od tih prilika djevojka u tekiju odnese tri oraha nad koje derviš nauči. Čim dođe kući djevojka orahe oblijepi katranom i čeka da padne noć. Kada primjeti da se nebo osulo zvijezdama pogledom potraži sedmobrojne zvijezde (Vlašiće) i gledajući u njih nad svakim orahom kaže: „Izađoh na Erdžisi planinu, pogledah na Erveš vinograd; planina izgorjela, kamen izgorio. Niti je planina izgorjela niti kamen nego je izgorio moj dragi N.N. Suho izgorilo, sirovo izgorilo; niti je suho ni sirovo izgorilo već je moj dragi N.N. za mnom od ljubavi izgorio“. Potom se vrati u kuću i baca orah po orah u vatru govoreći svaki put: „Dragi Allahu, kao što ovi orasi na vatri gore tako neka sagori srce N.N.za mnom“. Zatim djevojka ide bez ijedne naknadno izgovorene riječi leći u postelju kako bi navodno te noći u snu vidjela čudo.

Umjesto oraha djevojke često upotrebljavaju zrna ječma ukupno njih 40, inače, ovaj broj se često pored broja 7 pojavljuje u tursko-arapskoj magiji i očito ima veze sa poslanikom Muhamedom kojem je u 40 godini počela božija misija. Prije nego li pođe na spavanja djevojka sjedne pored vatre i držeći u ruci zrna ječma prouči na njih ovaj efsun ili čaroliju: „Tražim od Allaha zaljubljenog do ludila N.sina od toga i toga, pamet mu uzeh obenđijala sam ga, mir sam mu uzela obenđijala sam ga, sabur sam mu uzela obenđijala sam ga, srce sam mu uzela obenđijala sam ga. Ako leži, da ne legne, ako spava da ne spava, ako jede da ne jede, ako pije da ne pije, dok mene ne vidi da se ne smiri. Postelja mu zmija bila, uzglavlje mu guja bila, sebi sam ga načinila asurom, sebi sam ga zarobila. Huuu đevzuruhu“. Ukoliko joj dragi na kog se namjerila ne dođe te večeri u ašik djevojka ne odustaje sa efsunom već ga ponavlja naredne večeri.

HIDIRLLEZ



Kod turskog naroda pored Bajrama slavljenje Hidirlleza (6.maj) zauzima značajno mjesto. Praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Ilijasu tradicionalno slavi se svake godine u prirodi pored visokih šumskih stabala te pokraj hajr izvora i česmi. Po pravilu svako mjesto ili selo ima izabrano mjesto gdje se svake godine praznuje, igra i pjeva. U prošlosti Hidirllez se isključivo slavio u blizini tekija, turbeta ili mezara evlija, bogobojaznih i pobožnih ljudi.

Uoči ovog praznika među narodom osjetno se uočava solidarnost i bliskost pa komšije između se dijele mlijeko onim porodicama koje nemaju stoku za muzenje. Sa tim mlijekom domaćice prave razne pite i sutlijaše. Peti maj najvećim dijelom obilježava kuhanje posebno onih jela sa tjesteninom ili u kojima su sadržana jaja, paksimeti i druge delicije. Na prazničnom meniju obavezno se mora naći i kruh od slanutka.

Prema nepisanom pravilu na peti maj se uglavnom spravljaju jela bez mesa dok se na Hidirllez kolju i peku janjci i jarad. Spremljena hrana servira se u velikim tepsijama takozvanim demirlijama, koje se još nazivaju i „red“. Na njima se serviraju jela po ličnom ukusu i izboru. U nekim selima, ova tepsija se naziva „teferidž tepsija“ i svaka od njih standardno sadrži nekoliko vrsta pita, kuhanog kukuruza i bar jedno pečeno pile.

Poziv na proslavu Hidirlleza vrši ona osoba koja je „kupila“ spomenutu teferidž tepsiju. Svake godine druga djevojka kupuje tepsiju sa tim da pri kupnji ništa ne plaća tojest riječ je o simboličnom gestu.



Noć kad se otvori nebo



Hidirllez noć koja spaja 5. i 6. maj obilježena je mnoštvom vjerovanja i rituala čije korijenje treba tražiti u animizmu i drevnom šamanstvu. U ovoj noći, prema turskom vjerovanju, nebo se otvara i upravo zbog toga najidealnije je vrijeme za upućivanje molitvi i želja. Tako, kako bi osigurali dobro zdravlje do sljedećeg praznika narod na mladice ruža objesi različite predmete, najviše odjeću. Uoči Hidirlleza narod često pogledava u pravcu brda i planina, naime, ako vide kakav sjaj smatra se da se na tom mjestu nalazi zakopano blago.

Dan uoči praznika žene sakupljaju 40 vrsta biljaka, najviše majčine dušice zbog ugodnog mirisa. Prikupljeno bilje potopi se u kantu sa vodom koja se u zoru Hidirlleza procjedi a bilje odstrani. Sa vodom se odlazi na neku uzvišicu ili brdo i tu opere kosa. Vjeruje se da će kosa dotične osobe biti duža, zdravija i svjetlija što je god brdo veće.

Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mjesiti kruh jer se moće kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu.



Dan za želje

Ono što je karakteristično za praznovanje Hidirlleza svakako je ritual zvan „drvo želja“. Pod tim pojmom se misli na bilo koje drvo koje narod odabere, najviše po razgranatosti, pa se na njegove grane objese komadi stare i pocijepane odjeće na kojim su ispisane mnogobrojne želje. Adet za sve one koji idu ka drvetu jeste da kod kuće klanjaju dva rekata, kako bi im Allah uslišio željeno.

U Gaziantepu već tradicionalno sva odjeća sa napisanim željama se, nakon praznika, pokupi sa drveta i baci u rijeku Alleben. Narod praktikuje još jedan oblik rituala želja. Ubere se nekoliko vrbovih grana i iznad njih se po 40 puta ponove sure Fatiha i Ihlas. Nakon toga se pomisli želja i grane bace u rijeku.

U Turskoj postoji izreka vezana za ovaj običaj a koja kaže: „Donesi mi Hidirllez, a ja ću tebi pokazati svoje želje“.



Mlinarevo kolo

U prošlosti proslava Hidirlleza trajala bi po tri dana. Zadnji dan, uvečer, djevojke bi se uhvatile u krug da izvedu tradicionalno kolo koje je vrlo staro i u novije vrijeme vrlo se rjetko igra. U sredini kola stala bi jedna osoba koja će glumiti mlinara koji melje brašno tojest zemlju. Djevojke se pohvataju u krug oko mlinara pjevajući narodnu pjesmu pod nazivom Mlinarevo kolo. Ona bi se pjevala sedam puta nakon čega je brašno samljeveno. Svaka od prisutnih djevojaka uzme šaku brašna (zemlje) i nosi je kući. Nakon proslave „brašno“ se posipalo po hambarima zbog vjerovanja da će to donijeti berićet i plodnost tokom godine.

Po nalogu hazreti Fatime


Uroci, strah, crvenilo kože, glavobolja samo su neke od bolesti sa kojima se ljudi, a posebno mala djeca, susreću tokom svog cijelog života. Za svaku od navedenih tegoba turski narod vjeruje da nije dobro da se ne liječi pošto svaka bolest koja se na vrijeme ne tretira prijeti da "zastari" ili uzrokuje nepovoljna duševna stanja. Lijek za takve boljke čiji se uzročnici uglavnom traže u natprirodnim uticajima tradicionalno se nalazi kod mnogobrojnih hodža i odžaklija.

Odžaklija ili ono što bi se u Bosni moglo nazvati stravarkom označava narodnog iscjelitelja koji posjeduje znanje liječenja, često samo jedne bolesti. U svakom selu ili mjestu po Turskoj postoji i po nekoliko takvih iscjelitelja kojima se ljudi obraćaju za liječenje različitih bolesti. Najviše posla i danas imaju one odžaklije koje raspolažu umijećem salivanja olova pošto se ovim ritualom uspješno mogu anulirati strah i uroci. Za razliku od turskih kod bosanskih stravarki rekviziti su svedeni na minimum. Jedna anadolijska odžaklija osim elementarnih stvari poput olova, posude za vodu i crvene marame, uza se drži cijeli arsenal instrumenata: nož koji nikad nije dotakao krv, sito, makaze, igla i konac, komadić kruha, sol, tepsija, šećer, dječija cipela, kamen, zemlja itd.

Prije nego li pristupi salivanju olova odžaklija obavezno uzme abdest pa nakon toga nasred velikog sita postavi posudu sa vodom a oko nje poreda nož, ogledalce, malo soli i kruha, zrna pšenice i ječma. Pošto rastopi komadić olova u kutljači izljeva ga u vodu, držeći sito iznad glave bolesnika, obavezno tom prilikom gledajući van kroz prozor u pravcu neke planine ili visokog brda. Na kraju svog nadasve zanimljivog rituala, kada je analizirajući dobijene oblike u olovu apsolutno sigurna da je uspjela anulirati sve uzročnike ljudske patnje, nožem lagano dodirne bolesnika.

Neke anadolijske odžaklije poput Fatme Alparslan u posudu sa vodom stave nož, makaze, šiš i češalj pa čim ti predmeti padnu na dno ona izgovori "Allahu moj dragi - probodi! I ja sam probola, nožem sam sjekla, sa ključem sam otključala!". Vodom se bolesniku umije lice i potaru ruke i noge a on zatim pogleda kroz prozor napolje.

-Kad bolesnik umiven vodom pogleda van bolest će ga napustiti i izići kroz prozor", pojasnila je Fatma. No, ovdje se ne završavaju magična pravila koja prate ritual sa olovom. Prilikom napuštanja odžaklijine kuće ona će ispraćajući bolesnika reći mu "Allah šifa versin!" (Neka ti Allah da zdravlja!), na što će joj ovaj uzvratiti "Eksik olmajin" ili u prevodu na bosanski "I tebi svako dobro".　

Da bi uopće neka osoba mogla postati odžaklijom u Turskoj se vjeruje da mora imati destur (dozvola) ili izun od nekog prethodnika. Često se za tu priliku koristi sinonim "dobiti ruku" pošto bez toga od salivanja olova nema nikakve koristi. Odžaklija se postaje i intervencijom više sile uobličene u liku hazreti Fatime. Većina odžaklija tvrdi da im se upravo ona jedne prilike pojavila u snu i promjenila život odredbom da pomažu ljudima. Stoga i ne čudi zašto svaki odžaklija, bilo da je muškog ili ženskog spola, hazreti Fatimu doživljava kao svoju drugu, duhovnu, majku uz čiju pomoć liječi. Pojavljivanje u snu zapravo je izravno dobijanje destura od svetice čemu uostalom svjedoči na jedan način i najpoznatija turska basma: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke Fatime!". Istovjetno vjerovanje nalazi se i kod bratskog bošnjačkog naroda, skoro svaka stravarka prije nego li počne salivati strahu tri puta ponovi "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svom ocu Muhamedu pejgamberu...".

Nadovezujući se na sve do sada rečeno zanimljivo bi bilo primjetiti kako se u turskim vjerovanjima oko destura ili liječničke dozvole pojavljuje još jedno vjerovanje, naime, odžaklije su najčešće osobe koje su dobile putem sna dozvolu od hazreti Fatime da liječe. One tu dozvolu mogu, kada im starost ili bolest onemoguće daljnju praksu liječenja, predati drugoj osobi koju odaberu za svog nasljednika u čemu svemu dolazimo do zaključka kako je Fatimin dar vječan jer se može prenositi i predavati nebrojeno puta.

Odžaklija dok izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom govori više za sebe: "Korku mu der, nazar mu der, eger korku dansa nazardansa ben sevap..." U međuvremenu vrelo olovo pri dodiru sa hladnom vodom stvara različite oblike koji i neiskusno oko mogu podsjetiti svojim izgledom na neki predmet, životinju ili ljudsku figuru. Pažljivo osmotrivši olovne oblike odžaklija se prvenstveno vođena intuicijom odlučuje za jedan oblik a zatim "krivca" zamota u čistu krpu koju će bolesnik nositi uza se naredna 24 sata i nakon toga baciti niz rijeku.

U Istanbulu olovo često zamjenjuje prikupljeni vosak od sedam svijeća iz sedam različitih kuća. Korištenjem voska na neki način pomiče se opseg rituala koji se tada uglavnom usmjerava na otkrivanje uzročnika tegobe da bi se odmah nakon toga prozreto zlo uništilo na raskršću. Kao i većina turskih rituala i ovaj se provodi tokom tri uzastopna petka. Pošto odžaklija pomješa vosak sviju svijeća i istopi ga na vatri pusti ga da kaplje u posudu sa vodom. Dok to traje pažljivo posmatra oblike koji plutaju po površini trudeći se otkriti u nekom od njih najveću sličnost sa nekim predmetom ili životinjom. Za onu figuru za koju procjeni da bi mogla eventualno predstavljati uzročnika ljudske tegobe odžaklija namjenjuje posebnu sudbinu. Naime, voštana figurica se odnosi na neko veliko raskršće i zakopava u sam centar kako bi bolesnikom mogao svakog petka dolaziti i gaziti po njemu.

Raskršće u turskim magijskim shvatanjima predstavlja smetljište ili odlagalište sihira i nameta pa se kod ovog naroda već vijekovima tradicionalno zlo "razbija" upravo na raskrsnicama što je uostalom praksa i svih balkanskih naroda.

Kako se otključava zaključani kismet?


 Zasigurno jedan od najplodnijih turskih pisaca etnologa Ismet Z. Ejuboglu možda je najzaslužniji za pismeno očuvanje prebogate duhovne baštine naroda Male Azije, posebno Anadolije. U svojih nekoliko knjiga slikovitih naziva "Anadolijski narodni lijekovi", "Ljubavna magija", "Anadolijska magija" itd.prezentirao je na najbolji mogući način mnoštvo narodnih vjerovanja i magijskih praksi vezanih za očuvanje zdravlja, prizivanje sreće, mnogobrojna mađijanja, izradu hamajlija (muski) protiv uroka, sihira (buyu) i zaštitu od džinova. Bogastvo folklora i mnoštvo narodnih vjerovanja ne treba da čude ukoliko uzmemo u obzir da Turska graniči sa nizom zemalja čiji su uticaji duboko ukorjenjeni u duhovna razmišljanja ovog naroda. Poseban utjecaj se pripisuje Iranu, domovini proroka Zaratustre - oca dualizma, koja i danas važi kao destinacija mističnosti.

　

                                                           Zaključana sudbina

 Jedno od najzanimljivijih vjerovanja u Turskoj svakako je ono koje se može susresti i u BiH a tiče se pojma "zaključana" sudbina. Riječ je o turskom predislamskom vjerovanju u moć ljudske sudbine da se "otvori" i "zatvori" tojest da neka osoba ima uspjeha u ljubavi i samim tim može da stupi u brak dok neka druga, unatoč svojoj ljepoti i inteligenciji, to ne uspijeva. Ovi potonji obično nakon niza promašaja, neuspješnih veza ili raskinutih zaruka odlučuju se na samački život što je u patrijarhalnom društvu kakvo je tursko uvijek izazivalo podsmjeh i podcjenjivanje okoline iz razloga što se brak i osnivanje obitelji smatralo od davnina najvećim životnim uspjehom.

Iako etnološki podaci ne otkrivaju detaljno uzrok takvoj anomaliji u ljudskom životu mnogo su rječitiji kada se opisuje njena neutralizacija. Ono što se iz prilično škrtih informacija može dokučiti jeste da su glavni krivci za zaključanost ili zatvorenost nečije sudbine ime te osobe, uroci ili kletva. Naime, mnogi roditelji dajući ime djetetu ne znaju da mu je ono baksuzno, ne odgovara njegovoj zvijezdi, te da će mu upravo zbog toga donijeti probleme u emotivnom ili poslovnom životu. Slično je i sa urocima, stare Turkinje vjeruju da urok koji je jak i ne otklonjen na vrijeme može poremetiti čitavu dječiju sudbinu i nametnuti mu umjesto sreće stalne neuspjehe koji se prije svega očituju na nekim bitnim segmentima poput ljubavi. Zadnji i ništa manje ozbiljan razlog zatvorenosti sudbine jest tuđa kletva čiji je emotivni naboj toliko jak da uzrokuje zlu kob duž nekoliko naraštaja.

　

                                                          Spas pred džamijom

 Da bi se nesretna osoba oslobodila zle kobi i pronašla sreću u ljubavi pomoć se tražila u magiji, kroz obred zaključavanja i otključavanja novog katanca. U bilo kojem području Anadolije (Adana, Orta Toros, Ayfon, Gaziantep itd.) otključavanje sudbine izvodi se na više načina no sve te rituale povezuju isti elementi. Moć da poništi sve navedene uzroke zatvorenosti nečije sudbine traži se u kombiniranju svetih i magijskih segmenata poput vremena izvođenja rituala, naime, petak se smatra svetim danom kao i broj tri dok vjerovanje u volšebnu moć metala nalazimo još u predislamskom dobu. Željezo prema vjerovanju ima profilaktičku moć pred džinima i urokljivim očima što pokazuju i sljedeći obred.

Turski narod vjeruje da zaključan kilit ima direktne veze sa zaključanom sudbinom pa se iz tog razloga može smatrati i njenim simbolom. Upravo zbog toga tomošnje stare žene i danas preporučuju mladim djevojkama da oko vrata nose mali ključ kako bi im on otvorio sudbinu ili spriječio da se ona zatvori. Kako to tvrde odžaklije (turski naziv za osobu koja liječi tradicionalnim metodama), od "zaključane sreće" pate više djevojke nego momci pa su znatno brojniji opisi rituala koje one provode kako bi se kurtalisale ovog zla. Djevojka zatvorene sreće uoči petka zaključa jedan kilit i zajedno sa ključem stavi ga sebi pod jastuk. Sutradan, požuri prije svih do džamije kako bi prvom koji dođe da klanja džuma-namaz ponudila da otključa kilit. Tu radnju ponavlja još dva petka zaredom. Ponekad se katanac umjesto pred džamijom otključa na raskršću od četiri puta. Adet da se otključava kilt može se pratiti unazad generacijski pošto ovaj običaj i danas njeguju žene po Turskoj naučivši ga od svojih majki. Razlog tome je što su često same majke zainteresiranije od kćerki da im prizovu budućeg muža i obezbjede brak.

　

                                                                    Hidirllez

 Djevojke se sve do udaje trude na sve načine da si obezbjede otvorenu sudbinu pa iz tog razloga mnoge od njih sa nestrpljenjem čekaju Hidirllez (6.maj), veliki turski praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Iliyasu. U Isparti, u mjesnoj zajednici Kećiboru, na livadama se spremaju velike trpeze za vrijeme Hidirlleza. Na drvo se vješaju stari komadi odjeće na kojima ljudi napišu svoje želje. Stariji obično požele dobro zdravlje i berićet dok mladi svoje želje usmjeravaju na izražavanje emotivnih nadanja. Komadi odjeće obično ostanu na drvetu sve do narednog praznika kada se poskidaju i bace niz rijeku i tako oslobode mjesto za neke nove želje.

Djevojke udavače se običavaju na praznik okupiti na jedno mjesto i otključavati jedna drugoj kilite. Ako se i pored otključavanja katanca mladoj djevojci ne otvori sudbina, smatra se da joj je to božija kazna jer nije iskrena osoba. Mnoge od njih radoznalo gledaju oko sebe ne bi li ugledale bijelog leptira. Ona djevojka koja bi ga ugledala smatrala se sretnicom pošto joj je to znak milosti dvojice evlija, naime, za takvu se djevojku smatra da joj se otvorila sudbina.