Voodoo misterije: Zombiji

Vudu je, bez imalo pretjerivanja, fenomen u fenomenu svih duhovnih kultura i pravaca. Jedinstven je to spoj šamanizma, animizma, paganizma, hinduizma i budizma te monoteizma. U vudu, kako vidimo, ima mjesta za sve, doslovno od Jedinog Tvorca, nižih bogova, duhova predaka, prirodnih sila, pa do raznih čudovišta. Vudu je istovremeno prelijep i strašan. Sve ovisi s koje strane ga posmatrate.

Jedan od najkontroverznijih aspekata vudua, naravno, jeste postojanje zombija. Među crnačkim narodima egzistira podvojeno mišljenje o njima: dok ih se jedni plaše, drugi ih sažaljavaju. No, niko od njih ne osporava njihovo postojanje što je izrodilo niz tradicionalnih profilaktički rituala poput onog da se sumnjivim mrtvacima prije ukopa odsječe glava. Naime, time se onemogućava pokojniku da se preobrazi u zombija.

Na Haitiju, kao nigdje drugdje, pogreb je zapravo vesela svečanost. Plesna kolona u kojoj se u ritmu muzike podjednako kreću i oni koji nose lijes i oni koji mrtvaca oplakuju. Po kazivanju Mambo Oliv, vudu svećenice, za svakim pokojnikom treba plakati jer je umro, ali se treba i veseliti jer se riješio ovozemaljskog života i ponovno će se roditi u novom obličju, u novoj sredini i živjeti možda daleko sretnije.

U vuduizmu Loa mrtvih po imenu Baron Samedi zadužen je za stvaranje zombija. U njegovu čast Haićani na grob pokojnika postave pravu ljudsku lobanju ili crni cilindar, simbole tog Loe, uz razne poklone koji bi trebali kupiti njegovu naklonost. Sve se to čini samo radi toga da se osigura zaštita Loe pred namjerom nekog Bokora (crnomagijaša) da iskoristi mrtvaca za izradu zombija. U izazivanju samilosti Barona Samedija i dobijanja njegove zaštite duž Haitija organiziraju se i brojni obredni plesovi tokom noći, a na kojima je mogući prijelaz u obredno seksualno orgijanje sasvim izvjestan.

Haićani pričaju mnoge priče o zombijima. Katolički svećenik rekao je antropologu Francisu Huxleyu da je vidio zombija u selu kako glođe konopac kojim su mu bile vezane ruke. Nakon što je popio slanu vodu (za koju se smatra da zombija probudi), uspio je izgovoriti svoje ime i tetka ga je prepoznala, tvrdeći da je bio mrtav zadnje četiri godine.

Vudu nije nikakva mračna religija, već upravo suprotno od toga, ona vjernicima pruža mnoge dobrobiti i nadu u bolje sutra. No, kao i u svakoj religiji koju su ljudi iskorištavali za svoje pohlepne i sebične ciljeve, poput Inkvizicije i krstaških pohoda, tako i u vuduizmu postoji aspekt koji jednostavno omogućava, pod maskom čaranja, korištenje zombija u vidu robova za teške fizičke poslove.

Postoje prilično bizarne priče, koje su zabilježene kao stvarni događaji, a koje, prije svega, svjedoče o ljudskoj okrutnosti i bezobzirnosti.

Godine 1917. velikoj rafineriji u Port-au-Princeu bilo je prijeko potrebno osoblje. Jednog dana pojavio se crni predradnik vodeći devet muškaraca sa staklenim očima, koji su vukli noge i izgledali potpuno omamljeni.Iznajmio ih je rafineriji, objašnjavajući da su oni nepismeni seljaci. Radili su na poljima od trske i predradnik im je svake sedmice prisvajao plaće. Kada su se nakon nekoliko godina oslobodili zombifikacije i ropstva bivši zombiji svjedočili su da su s njima postupali kao s robovima.

OTROV U CIPELI

Nedavna istraživanja, poput onog koje je obavio Wade Davis, kanadski antropolog i etnobotaničar, pokazala su da se određene supstance mogu koristiti za usporavanje otkucaja srca gotovo u potpunosti. Bokoru i njegovim pomoćnicima preostaje samo da sačekaju da porodica ode nakon sprovoda kući kako bi iskopali tijelo iz zemlje.

Prema W. Davisu, glavni sastojci ovog otrova su:
- ljudske kosti izmrvljene u sitni prah
- dva nedavno ubijena guštera
- osušeni trupovi velike, vrlo otrovne krastače i crva latinskog naziva Polychaeta.
- suhe biljke, uključujući neku vrstu albizije koja sadrži saponin koji može poremetiti disanje
- dvije morske ribe, uključujući ribu pufer koja sadrži tetrodotoksin.

Zanimljivo je kazati kako tetrodotoksin uzrokuje paralizu, koja rezultira potpunom nepokretnošću, tokom koje granica između života i smrti postaje izbrisana.

Međutim, unatoč tome što se proniklo u misteriju sastojaka napitka tojest otrova za pretvaranje čovjeka u zombija, naučnici još uvijek ne mogu logički objasniti sve segmente zombifikacije i onoga što je prati.

Davis je također primijetio da su oni ljudi koji su postali zombiji obično bili osobe kojima se zamjeralo određeno ponašanje poput pretjerane ambicioznosti odnosno pohlepe, problematičnih sporova oko imovine, klevete, otimanja ljubavnog partnera ili su postajali metom haićanskog tajnog društva po imenu Bizango.

Otrov koji bi žrtvu trebao privremeno usmrtiti najčešće joj se izlijevao u cipelu ili polijevao po leđima, kako bi u oba slučaja došao u direktni dodir sa kožom.

Raif Esmerović