Hidirlez - praznik sreće, obilja i blagoslova (šesti maj)

Odmah nakon Nevruza, perzijske Nove godine, koja se obilježava 21.marta, Hidirlez je u Turskoj drugi praznik koji u svojoj suštini slavi probuđenu prirodu pa je kao takav omiljen među narodom. Zato ne čudi iznimno veliki broj običaja i vjerovanja koji ga vjerno prate. Kada se detaljnije analizira pozadina ove svetkovine može se sa sigurnošću konstatirati da šesti maj nije bio niti malo popularan praznik na Balkanu sve dok nisu došle Osmanlije i proširile praksu obilježavanja među ovdašnjim narodima. Dobar dio te propagande pripada i Ciganima koji su migrirajući na Balkan donijeli predaju o Ederlezu, kako oni nazivaju Hidirlez, a posebno praktikujući magijsku praksu vezanu za ovaj praznik. Dodatnu pogodnost  činilo je i to da se turski Hidirlez poklopio sa pravoslavnim obilježavanjem svetog Georgija unatoč drugačijoj simbolici. Dok u kršćanskoj mitologiji Georgije ubija zmaja i tako odnosi pobjedu dobra nad zlom, kod Turaka je Hidirlez zapravo praznik dvojice mitskih evlija po imenu Hidir i Ilijaz. Postoje naznake da se iza ovih imena kriju drevni duhovi zemlje i vode, čemu uostalom svjedoči turska folklorna predaja po kojoj se Hidir i Ilijaz svakog šestog maja sastanu pored neke rijeke, porazgovaraju, ošišaju jedan drugom kosu, klanjanju i prouče dove za berićet. Tada se oproste do naredne godine.

Hidir je stariji i mudriji evlija pa se njegovo ime češće spominje u predajama. U jednoj od njih on u noći uoči šestog maja leti po nebu i tajanstveno navraća u domove. Ipak, narod se potrudio da ta posjeta ne ostane neprimjećena, kako ćemo vidjeti u nastavku teksta, a svaka kuća u kojoj se on zatekne biva blagoslovljena srećom i obiljem. Zbog takvog benefita svako je priželjkivao imati ga za gosta a najbolji način da se skrene pažnja obojice evlija bili su razni volšebni rituali.

Gozba za sreću

Dan prije Hidra lijepo je postiti. Ovaj post prožet je pozitivnom simbolikom koja nam kazuje da su muke, brige i neimaština jedna prolazna pojava. Time se zapravo želi reći da poslije svakog lošeg vremena dolazi Sunce i da nakon zime dođe proljeće.
Svi poslovi i radnje prije ovoga praznika vezane su za njegov doček. Kuće se kreče, dvorišta se pometu i ukrase te se priprema nova odjeća koja će se obući na Hidirlez.
Vjeruje se da hrana koja se skuha za ovaj posebni dan donosi zdravlje svima  koji je jedu. Stoga se za Hidr priprema mnogo jela ponajviše zbog razloga što se među turskim narodom vjeruje da je to usko povezano sa blagoslovom i obiljem u nastavku godine. Dakle, što je više hrane blagoslov je veći. Sa kuhanjem različiti jela izgovaraju se i različite želje pa tako, na primjer, kada se pripremaju slastice izgovori se: "Neka je apetit ne pokvari", dok se prilikom pravljenje sarme kaže: "Neka se zagrle svi koji jedni druge vole". Nadalje, kada se pravi dolma odnosno punjena hrana tada se izgovori: "Neka se napune hambari". Slatka jela, sarme i dolme su najvažniji obroci koji se pripremaju i serviraju na Hidirlez. Također, vjeruje se da će ona jela koja počinju sa slovom S, a ukoliko se skuhaju na ovaj praznik, donijeti blagoslov obilja te godine. Kako bi privukli hazreti Hidra u svoj dom ukućani poslužuju na sofru sedam jela, koja na turskom jeziku počinju sa slovo S, a ona su: mlijeko, bijeli luk, crveni luk, salep, sarme, sutlije i peciva.

Da bi se prizvao berićet Turci otvaraju uoči Hidra sve vreće sa namirnicama i ostavljaju ih tako otvorene cio naredni dan. Također sve torbe i novčanici, kao i ormani i ladice, ostave se otvoreni. U rano jutro skuplja se rosa sa biljaka pa se nekoliko kašika ove rose stavi u mlijeko. Ukoliko se ono ukiseli tumači se znakom da je "Hidir došao" ili "Hidir je dodirnuo mlijeko" što se smatra blagoslovljenim ako je mlijeko postalo jogurt. Jedan dio rose se sačuva i stavi kao dodatak tijestu bez kvasca. Nadošao hljeb dokaz je da je hazreti Hidr bio prisutan u kući što je samo po sebi veliki povod za radost i sreću svih njenih članova.

Bez grijeha i bolesti

Jedan od glavnih rituala uoči Hidirleza je preskakanje preko vatre što je samo po sebi čin koji nagovještava dolazak ljeta. Pored toga vjeruje se da se ljudi skokom preko ognja automatski čiste od grijeha te stiču zaštitu od svih zala.

Tokom trajanja praznika ne rade se nikakvi poslovi što samo pokazuje važnost svetkovine kod turskog naroda. Takav status zasigurno je stekao uslijed uvjerenje da može osloboditi ljude od njihovih grijeha ali i donijeti im zdravlje, pošto se grijeh i bolest često dovode u korelaciju. Naime, u jutro Hidirleza narod se valja po rosnoj travi vjerujući kako je to dobro za njihovo zdravlje. Također, mnogi koriste priliku da se ljuljaju na ljuljački zbog raširenog vjerovanja da se tako pročišćuju od grijeha te da će biti spašeni od raznih vrsta bolesti.

Veliku ulogu u obilježavanju praznika imaju grane vrbe sa kojima se pored potoka mladići udaraju po leđima kako bi se njihovim sestrama otvorila sreća i sudbina.
I same djevojke poduzimaju neki od rituala sa ciljem stimulisanja svoje ljubavne sreće. Među najomiljenijim  je otključavanje katanca iznad pupka ili na sredini velikog raskršća u jutro Hidirleza. Vjeruje se da će tako sve zapreke biti uklonjene i da će ubrzo pronaći buduće muževe.

Raif Esmerović