Narodna medicina: bajanje od divlje vatre

U bošnjačkom narodu se od davnina vjeruje kako se najlakše može ograjisati na mjesto gdje su pas ili mačka vršili nuždu ili od suho kolje (štapovi za koje se u bašti privezuje grah ili paradajz), pošto se po kazivanju uroci najlakše "prime" na psa ili kolje. Upravo zbog toga stravarke kad salijevaju strahu ili uče od uroka vodu sa ugljevljem proliju na psa ili kolje.

Kada čovjek ograjiše na sugreb (od psa ili mačke) onda dobije po nekom dijelu tijela crvenilo praćeno svrbežom. Međutim, ukoliko bude u nezgodno vrijeme prolazio pored hrpe kolja može "nagaziti" i dobiti crvenilo po rukama ili nogama, nekad i licu, koje jako podsjeća na opeklinu ali ne svrbi. Takvo oboljenje se naziva "divlja vatra" a ponegdje ga zovu i "džinski dodir".

Dok se sugreb obično liječi potiranjem kože komadom hljeba ili vrećom od kostrijeti, kod divlje vatre, po tvrdnji stravarki, pomaže samo "ako se prouči" tojest baje.

Vihor vjetar sa mrtvih
nigdje se ne ustavi,
ustavi se u planinama,
ustavi se u dubokim dolinama.
Šta si uza se ponio,
to si u dolinu spustio.
Amir (ime bolesnika) na se basmu prima,
vihor vjetrove sa tijela snima,
Amir vodu doziva,
vihor vjetrove sa tijela odbija.
Divlja vatra nije postala,
niti je na Amiru ostala,
Amir meleka doziva,
vihor vjetrove sa tijela odbija,
melek dolazi, bola prolazi,
melek mu iladž dade,
vihor vjetar i divlja vatra otpade,
jer živa vatra gasi,
voda Amira spasi,
svaki lišaj, svrbež i šugu upropasti,
sa mojom basmom a božijom hazmom.