Koji pozitivni ljudi?

Stalno u psihološkim tekstovima čitamo jednu te istu mantru - okružite se ili družite sa pozitivnim ljudima. No, niko od njih ne locira gdje se ti pozitivni pojedinci nalaze? Pogledamo li oko sebe uvidjet ćemo vrlo brzo kako je većina ljudi oko nas je tmurnog ili nervoznog raspolozenja. Zapravo, svi smo mi pod stresom i u nekom svom svakodnevnom grču. Imamo sve manje vremena za sebe a kamoli druge. Čak i onda kada ga imamo kažemo sebi da je bolje da se kući odmorimo, odspavamo ili besciljno lutamo internetom nego se odemo nekim družiti. To je jednostavno naša realnost.

Stoga savjet okružite se pozitivnim osobama je pomalo izblijedio i pripada nekim prošlim vremenima. Njegovu zamjenu treba pronaći u sasvim drugim segmentima života koji nisu ništa lošiji od recimo kućnog ljubimca, trčanja, fitnesa, vrtlarenja, plivanja... Svega onoga što nas može ispuniti zadovoljstvom. A sa druge strane, pozitivu i sreću treba zakorijenit u samome sebi, svojim mislima i srcu, a ne očekivati, kao neki vampir ili parazit, da je besplatno dobijemo ili pokupimo od drugih. Ili narodski rečeno: "Ko je čekao šta od drugoga, bogme se načekao!"

Budimo realni i priznajmo sebi da je sve teže odrźavati neke dugotrajne odnose u sadašnjem vremenu kada se svi borimo da preživimo, platimo račune i režije. I ne trebamo se time ni zamarati. Živimo u eri interneta i informacija, brzog kontakta s bilo kim na ovoj planeti. Zar to nije divno? Nikada nećemo prekinuti komuniciranje a kafu možemo popit i sami, uz mobitel, dok se s nekim dopisivamo.


Dok je dobro ima i prijatelja...

Za većinu ljudi pozitivne osobe bi bile njihovi prijatelji. No, da li je to ispravan pogled?

Prijateljstva su jako bitna i naglašena u periodu djetinjstva, puberteta i adolescencije. Nakon toga potreba za njima postepeno nestaje pošto dolazi do otrježnjenja, posebno kada shvatite da svako gleda samo sebe i vlastite interese. Naime, ti isti prijatelji odrastu, promjene se kao i mi sami, i više to nije to.

No, naravno, to nije razlog da ne održavamo neke "bliske" kontakte sa drugima, međutim, uvijek trebamo biti svjesni činjenice da su ljudi kvarljiva roba te da sve, pa i prijateljstva, imaju svoj rok trajanja. Drugo je ako se želite zavaravati i pošto-poto  održavati neke odnose radi svog nekog vanjskog rejtinga, stava ili ličnog interesa.

U prijateljstvu se najviše uživa kada je ono zabavno, opušteno, bezbrižno ili po onoj narodnoj - dok je para ima i drugara. Omiljeni ste, zabavni, ego vam se diže, osjećate se dobro u svojoj koži, imate neku sigurnost. Ali, sasvim druga priča nastupa kada život pokaže i svoju negativnu stranu.

Mnogi su od nas, ako ne i svi, doživjeli bolnu situaciju kada smo proživljavali teške životne trenutke i očekivali pomoć ili podršku od prijatelja. No, odjednom, svi su imali neke izgovore i obaveze. Ili se pak sve svede na puko iskazivanja žaljenja zbog situacije u kojoj se nalazite začinjene onom čuvenom frazom: Biće to sve u redu!
Ukratko, odgurnut će vas na kulturan način od sebe i tako skinuti s dnevnog reda. Bolestan, siromašan, star i čovjek u problemima najmanje su poželjni u bilo kakvom društvu i kod bilo koga. Tužno ali istinito.

Ipak, ruku na srce, ma koliko nas to pogodilo moramo biti svjesni da smo mi te pojedince birali i pustili u svoj život. Također, naša je krivnja što smo očito ignorisali njihovo pravo lice i osobnost a vidjeli samo što smo željeli vidjeti. U konačnici, možemo biti kivni samo na sebe. Oni su uvijek bili takvi kakvi jesu i nije u redu da ih tek sada, kada su nam se otvorile oči, krivimo.

Bitnije je da proispitamo sebe, otkud dolazi ta potreba za samoobmanom, i najzad - zašto privlačimo takve persone? Bez nekog dubljeg analiziranja jasno je da problem proizlazi iz naše nesigurnosti i biranja lakšeg puta. Jednostavno, ne da nam se ozbiljnije analizirati nečije ponašanje. Štoviše, naš ego nam blokira spoznaju da iako pored sebe imamo osobu (prijatelja) koja je sklona ogovaranju, podcjenjivanju i ruganju drugima, da se ta njegova/njena otrovnost neće nikada okrenuti protiv nas. Međutim, bez iznimke, prije ili kasnije i mi postanemo meta svega onoga što smo od nje ili njega slušali o drugima. Jer ta osoba drugačije i ne umije da se ponaša, to je jednostavo rečeno on/ona.

Isti obrazac se može primjeniti i na navodno ljubomornog partnera ili partnericu koja vas optužuje za nevjeru, koketiranje ili gledanje u druge. Zapravo ovdje imamo klasičan pristup po sistemu da je napad najbolja odbrana. Sve ono što vam partner ili partnerica prebacuju su njihove misli i želje, oni o tome razmišljaju i to žele. I takve osobe redovite prevare svog partnera.

Ko nije sklon varanju i zakulisanim igrama o tome i ne razmišlja niti priča. Slušajući što nam drugi govore možemo najbolje spoznati njihovu istinsku narav. Šta te muči o tome i pričaš, reći će naš narod.