Da biste vidjeli cio sadržaj foruma postanite član - registrujte se! If you would like to view all contents in forum - click to Register


    Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Share
    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1124
    Join date : 2015-06-30

    Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Admin on Sat Oct 13, 2018 9:00 am

    Salivanje strahe ili izlijevanje olova drevna je egzorcistička praksa poznata na velikom geografskom području, doslovno od Palestine, Libana, Sirije (sakbeh ili rakwi), Alžira, Maroka (khfif), Turske (kuršun dokmek), Balkana pa sve do Njemačke, Velike Britanije (melting lead) i skandinavskih zemalja. Na našem podneblju salivanje strahe se pojavljuje, kako se standardno pretpostavlja, dolaskom Osmanlija, zajedno sa cijelim sklopom drugih magijskih vjerovanja, postupaka i predaja. No, isto tako, postoji indicija da je ovaj ritual izvorno ilirski te da su ga naši preci kao vojnici Rimskog carstva proširili po Bliskom istoku, a preko Kelta je stigao i do sjeverne Evrope.

    Salivanje strahe se dakle tradicionalno povezuje sa narodnom medicinom Arapa, Sefardskih Jevreja, Turaka ali i evropskih naroda, među koje spadaju Bošnjaci. Mada obred nema islamske korijene pojedini dijelovi tog starog šamanističkog rituala su islamizirani, u onom govornom dijelu, te stoga ritual prati izgovaranje određenih kur'anskih poglavlja i dova. Pored toga u pomoć se pozivaju božiji poslanik Muhamed i hazreti Fatime, kako bi samim spominjanjem njihovih imena zlo predstavljeno u obliku bolesti pobjeglo od bolesnika. Isti slučaj susrećemo kod bugarskih ili rumunjskih stravarki koje koriste u ritualu molitvu Oče Naš, pozivajući se na svetu moć Isusa, Djevice Marije ili krsta. Svima im je zajednička upotreba dužih ili kraćih basmi i bajalica (bajati dolazi od turske riječi baymak – čarati, opsjenariti (u svrhu liječenja); varati. - Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Abdulah Škaljić).

    Ritual je u svojoj osnovi egzorcistički i prema svjedočenju mnogih koji su ga iskušali - djelotvoran. Postoje mišljenja koja spore njegovu učinkovitost prozivajući je učinkom placeba na što mnoge stravarke uzvraćaju slijedećim argumentom; ritual je, naime, podjednako učinkovit i ako se radi osobi koja zna za njega i onoj koja ne zna, poput male djece. Jedina zamjerka je da se nipošto ne pije voda u koju se topilo olovo, pošto je olovo toksični metal, već da se ona prolije na raskršće ili se njome bolesnik samo umije i opere ruke i noge. Znači – NIKAKO NE PITI VODU OD SALIJEVANJA STRAHE!
    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1124
    Join date : 2015-06-30

    Re: Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Admin on Sat Oct 13, 2018 9:01 am

    Duga tradicija u BiH

    U ne tako dalekoj prošlosti svaki zaseok, svaka mahala ili čak svaki red kuća imao je bar po jednu stravarku kojoj se narod mogao obratiti za pomoć u bilo koje doba dana. Danas je situacija potpuno drugačija i drastično je opao broj osoba koje se bave ovakvim načinom liječenja ljudske duše, unatoč tome što je potražnja za njima skoro ista kao i u nekadašnjim vremenima. Mladi stravara i stravaruša je vrlo malo te se stoga sama po sebi nameće logična potreba da se, bar u krajnjem slučaju, ovaj segment bosanske tradicije dokumentira i očuva u pisanoj formi za neka buduća pokoljenja.

    Istražujući ovo zanimljivo područje naše folklorne tradicije stekao sam dojam da su se kroz povijest BiH uvijek i redovito u nekom vremenskom intervalu, u odmaku od pedeset do sto godina, pojavljivale nadčulno nadarene osobe, izabrane od univerzuma, čija je misija bila da pomažu i liječe narod. Odabiri su dolazili periodično, skoro stihijski, najčešće u manjim sredinama, pošto usljed svakodnevnih i životnih obaveza nije bilo realne mogućnosti da se "odabrani" u potpunosti posveti svome radu. To je rezultiralo stereotipom kako su najpoznatije i najbolje stravarke one u starijoj dobi.

    Dakako, još jedan realni razlog tome često se krio u smjeni generacija - znanje se akumuliralo i tradicionalno nasljeđivalo od spiritualno obdarenog prethodnika (sa svekrve na snahu, s majke na ćerku, djeda na unuka). Tek onda kada se "učitelj" zbog teške bolesti ili starosti povlačio učenik ga je mogao zamjeniti prisvojivši uz stečeno znanje i sve njegove bivše "pacijente".

    U duhu svega do sada napisanog aktuelna formulacija pojma stravarke ili stravara bila bi da je to žena starije dobi, ponekad i muškarac, koja vlada sposobnošću liječenja psihosomatskih (termin skovan od grčkih riječi soma - tijelo i psyche - duh ili duša) poremećaja kroz izvođenje šamanističkog rituala s primjesom alhemijskog postupka.

    Unatoč tome što je sama forma rituala, topljenje i izlijevanje olova, na prvi pogled prilično jednostavna ona je zapravo vrlo kompleksna i sadržajna. Držeći u ruci komadić olova stravarka izvodi ritualno kruženje oko glave bolesnika, ili laganim dodirivanjem određenih mjesta na tijelu, želeći na krajnje sugestivno-magijski način "povezati" bolesnu osobu sa energijom metalom. Potom ga stavlja u direktni kontakt sa vatrom a nakon toga i vodom.

    Upravo iz spomenutog razloga, povezanosti sa ognjem i pretvorbom, olovo je, pored gvožđa ili željeza, uvijek u svijesti bosanskog naroda sadržavalo apotropejsko svojstvo, štitilo od zla i oslobađalo dušu. Mogućnost da se topljenjem olovo iz čvrstog oblika dovede u tekuću formu i obratno izazivalo je ljudsku fasciniranost i podržavalo ideju kako se magijskom manipulacijom njime mogu "uhvatiti" ili "zarobiti" zli duhovi te tako poraziti.
    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1124
    Join date : 2015-06-30

    Re: Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Admin on Sat Oct 13, 2018 9:02 am

    Kada strah iziđe na olovo

    Još mnogima od nas je u sjećanju adet starih nena da se uvijek negdje u kući čuvalo bar nekoliko komadića olova, obično u kutiji za šivaći pribor, za „ne daj Bože“, da se nađu pri ruci ukoliko se neko dijete prepadne, ureče ili neko od ukućana nagazi. Po potrebi to se olovo diskretno odnosilo do stravarke i ostavljalo da na njega nauči (obično suru Jasin), pa bi se onda sutradan odlazilo na seansu salivanja.

    Evidentno je kako u prošlosti nije bilo djeteta, naročito u ruralnim sredinama, kojemu se bar jednom nije salivala straha. Čim bi majka primjetila da se njeno čedo uplašeno budi iz sna posumnjala bi da je postalo žrtvom užasnog straha koji mu trga snove i oduzima snagu. Vjerovalo se da je potrebno što prije djelovati u pravcu liječenja prvenstveno zbog bojaznosti da strah ne bi oživio u mladom biću i prouzročio mu dodatne komplikacije, pa čak i smrt.


    Neka Joka, žena Petra Kokotovića, iz Račića ispripovijedala je svešteniku K.Kovačeviću (Kako se liječi od strave?, Bosanska vila, 3 broj, 1888.godina), kako joj ništa drugo nije pomoglo da spasi dijete nego li - salijevanje strahe. Iako se obraćala za pomoć đaku i popu od toga nije bilo skoro nikakve fajde. Spas je tek pronašla kod stravarke Nelke .

    –„Moj Mile, kad je bio dijete, dopade jedan put te nemile bolje (misli se na strahu) i čitav mjesec dana bio je u takoj muci, da nikad u noći ni u danu očiju sklopiti nije mogao. Bože moj milostivi! Muka je to bila velika:čas zaspi, čas zavrne očicama, čas protegni se, pa se trgni i skoči na noge, da mu sve koščice pucaju. Išla sam đaku u Suvaju (selo kod Bosanske Krupe), te mi otvara' roždanik i reka, da se – prošćeš – Kad sam ga nosila (trudna bila) poslije sunčanog počitka i to uoči sv.nedjelje preko bunjišta prešla, na da me je na bunjištu – Bog budi s nama – zapan'o (zadunuo) nečisti vjetar, te da je od toga i moj mali stravu dobio. Napisa mi tri zapisa: „jednim ćeš ga – veli – okaditi, drugim ga okupaj, treći zamotaj u voštenu krpu, pa privrzi (objesi) djetetu na vrat. Dado mu gotova po talijera, pa odoh kući i učinih sve kako mi on reče. Po mojoj duši, malo djetetu bi lakše, ali po nesreći otrže se zapis s vrata djetinjega, te se neđe izgubi a njega bolest opet poče kinjiti. Odvedoh ga starom popu Bosaičiću u Grmušu – jer mi rekoše da je on sevepli ruke – pa mu očata strašnu molitvu tamam od bešluka (50 nov.), ali i to slabo pomože. – Dok mojoj srećom kazaše mi za staru Nelku iz Podastrane , te ja brže bolje k njoj. Zateko je u kući samu samcatu i kazah joj sve po redu. Onda ona skoči i izvadi iz kovčega (sanduka) puščano zrno (kuglu), metnu ga na mašu (ožeg) a mašu na vatru. Sve nešto šapće u sebi, pa sam htjela, da i ja čujem što šapće, ne bi li kako i sama liječiti naučila, ali ne mogoh čuti ništa, nego samo dvije tri riječi. Učini mi se, da ovako nekako šapće:

    Euzubilahi
    De ozdravi mali!
    Oće šućur, ako bog da,
    Ozdraviti svojoj nani.

    Kad se olovo na maši rastopilo, a ona nali bakrenu zdjelu (ćasu) vode, pa metnu djetetu na čelo a u onu vodu sali rastopljeno olovo sa maše. Olovo u vodi cvrknu i pade na dno, a ona ga brže bolje izvadi, pa ga sve nešto zagleda i otpoče meni:

    “Evo vidi ti se, da ti se mali najprije prep'o od nešta rogata i to baš onda, kad si ga rodila ili bar kad je malešan bio“. Ja se primislih malo, i po mojoj jedinoj duši, pade mi na um, da je jedan naš jarac dolazio na kućni prag i zavirio u kuću, kad sam ja maloga Milu rodila. Uzeh i ja od nje ono olovo a ono se na moje preveliko čudo u vodi u jarca pretvorilo. Pravi pravcati jarac: vide se rozi, brada, noge – ama baš sve poput našeg lasana (jarca). „Vidiš“ –reče mi Nelka – „od šta god dijete najprije stravu dobije, to će meni izaći na ovome olovu, ali to predragi melajići (anđeli) tako učine – i to nije svakom dano“. Nelka uze opet ono olovo, pa ga metnu na mašu i prinese vatri. Olovo se opet rastopi, a ona metnu zdjelu djetetu na prsa, pa opet učini kao i prije. Tako i treći put nad nogama djetinjim. Kada je po treći put svoj posao izvršila, reče mi:

    Čuješ draga! Ništa drugo nije sevep (uzrok), da se tvoje dijete prepada, nego onaj jarac, za koga sam ti kazivala, nego ako je taj jarac živ a ti ga zakolji jer ne valja da živi“. Za tim uze onu vodu i otra djetetu desni obraz i lijevi nožni palac, pa onda lijevi obraz i desni palac, desnu ruku i lijevu nogu, lijevu ruku i desnu nogu a onda sve ostalo tijelo, i to sve unakrst. I od tog vremena nikad se mom Mili - Bogu fala- strava nije pokazala. Nelki sam za ljekariju dala dvije cvancike, jedan sirac i od onoga jarca, kad smo ga zaklali, plećku mesa. Da joj je blagosloveno! Ja to i ne žalim, jer da nje ne bi, moj Mile davno bi već – Bog budi s njim – u crnoj zemlji ležao".

    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1124
    Join date : 2015-06-30

    Re: Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Admin on Sat Oct 13, 2018 9:03 am

    Nije „strava“ nego straha

    Antun Hangi u svom antologijskom djelu o životu i običajima bošnjačkog naroda bilježi tradicijsku vještinu bavljenja narodnom medicinom. Hangi konstatira:“ kako naše muslimanke, a osobito starije žene, rado bajaju i u grah vračaju, uroke i ogramu skidaju i stravu salijevaju...“. Te pojedine starije žene koje autor spominje u svome tekstu poznate su u bosanskom narodu pod zajedničkim nazovom stravarke ili stravaruše (vjerovatno najautentičniji eksponenti folklorne medicine), čije znanje i praksa, na najbolji mogući način prezentira nekadašnji šamanizam.

    Arhaična podjela po kojoj su muškarci lovci i sakupljači hrane a žene hraniteljice i liječnice (Mati rodila , mati liječila... ) ovdje je na najautentičniji način predstavljena.

    U nastavku Hangi u kratkim crtama opisuje kakvom vještinom raspolaže vješta i „na glasu“ stravarka:“ Žena koja zna dobro bajati i stravu salijevati a osobito ako je sevapli, sretne ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga božijim emrom (zapovijedi) od uroka ili strave spasiti a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti.“

    Naziv stravarka, iskovan od pojma strava, ili lingvistički pravilnije straha, pošto u bosanskom jeziku ne postoji riječ strav nego strah, sugerira na zaključak kako glavni uvjet da se neka žena (osoba) bavi duhovnom ili magijskom medicinom jeste njeno ovladavanje sa vještinom salivanja olova, preko koje ona zapravo dobija izun ili dozvolu za svoj rad.

    No prije nego li se detaljnije posvetim objašnjenu dobijanja izuna neophodno je razjasniti magičnost postupka topljenja olova i njegovu ulogu u povijesnom i mitološkom smislu.

    Vještina topljenja krutog metala u korelaciji je sa srednjovjekovnim običajem iskazivanja dubokog poštovanja prema kovačima i njihovom zanatu, zanimanju koje se još od antičkog vremena smatralo uzvišenom ili svetom vještinom. Primjere božanskih kovača uočavamo i u mnogim mitologijama, naročito grčkoj, gdje su kovači izrađivali oružje kojima se pobjeđivalo zlo. Na sličan način je topljenje komadića olova i njihovo izlijevanje u hladnu vodu zapravo minimalističan prikaz te drevne vještine, što bez imalo sumnje, stravarke i stravare stavlja u poziciju mitskog kovača, ali i ratnika, čija sposobnost topljenja olova i „tjeranja“ na transformaciju oblika predstavlja simboličnu pobjedu dobra nad zlom tojest zdravlja nad bolesti.
    avatar
    Admin
    Admin

    Broj komentara : 1124
    Join date : 2015-06-30

    Re: Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Admin on Sat Oct 13, 2018 9:06 am

    Božanska licenca za liječenje

    Baviti se profesionalno vidanjem nikada nije mogao bilo ko nego se ono od pamtivijeka smatralo povlaštenima zanimanjem pojedinaca vještog uma i duha. Iako postoji nekoliko evidentiranih uslova za bavljenje ovom šamanističkom praksom prvi i svakako najvažniji tiče se izuna ili inicijacije u tajnu liječenja. Izun je doslovno prijenos čudesne zdravilne moći sa učitelja na učenika ili sa više sile na budućeg stravara. Modernom terminologijom izun je licenca za volšebnu, iscjeljiteljsku praksu.

    U Turskoj obred inicijacije naziva se „predavanje ruke“, što je slično ili pak identično sa bosanskim načinom uvođenja dojučerašnjeg pomagača u svijet profesionalnog bavljenja duhovnom medicine. Ostarjela i bolesna stravarka kada osjeti da nema više kuveta (snage) obično kćerki ili snahi stavi u ruke svoje rekvizite (metalnu kašiku, posudu i komadiće olova) i gledajući je u oči kaže:„ Evo, snaho, tebi dajem pa ti nastavi dalje, ja više ne mogu. Neka ti bude sa hairom! “. To je, zapravo, drevno pravilo u prilikama kada stara stravaruša hoće „da skine sa sebe“ volšebnu moć koju posjeduje i preda je drugom licu.

    Oduvijek se među vjerskim hećimima kategorično tvrdi da bez izuna nema niti uspješnog rada. Iz svega napisanog moglo bi se konstatirati kako misija liječenja nikada nije slučajna te da je ona rezultat nama ljudima neshvatljivog odabira od strane više sile, koje tako kroz tijelo i um medija (vidara) demonstriraju svoje postojanje i blagotvorni uticaj. O važnosti izuna jedne prilike progovorila je poznata stravaruša Almasa Čizmić iz malog mjesta Međurječje (Rudo) smatrajući svoj dar pomaganja ljudima božanskom intervencijom:" - Ima žena što ižljevaju , ali nije je Bog poslao za to. Meni je rekla moja nena, prvu stravu ako izliješ i usniš da to radiš, onda radi. A ako ne usniš, onda nemoj narod lagati ."

    U narodu su poznati slučajevi kada je neka osoba doslovno preko noći postala iscjeljitelj, obično nakon intervencije više sile u snu. U toku tog dešavanja na spavača je telepatski prenesen dar znanja koji nipošto ne smije biti zloupotrebljen. Većina poznatih vidara tvrdi da je sposobnost liječenja zadobila nakon što je sanjala hazreti Fatimu, tri djevojke – vile ili nekog od „svetih duhova“ poznatih pod imenom Dobri .

    U nastavku intervjua stravarka Almasa otkriva da je kroz svoju praksu imala u snu susret sa tajanstvenim čovjekom obučenim u zelenu odjeću: "Bog te pošalje da to radiš. Ja sam usnila kad sam onoj maloj izlila. Čovjek i zeleno odijelo na njemu, i kaže mi: Almasa, ti si počela da izlivaš stravu. Dodaj, kaže, dovu el hakiju, i kome god šta uradiš biće dobro. I eto, ja šta god uradim, dobro je."

    Postoje i drugačije verzija uvođenja. Stravarka Fikreta Beganović iz Sarajeva ovako je opisala svoju inicijaciju u svijet vidarstva:

    "- Rođena sam u Priboju prije 62 godine. Moja rahmetli nena Murija bila je posebna žena, saljevala je strave, pomagala ljudima. Ja o tome nisam ništa znala. Nije me pretjerano ni zanimalo. I onda, desit će se taj znak sa neba. Imala sam sedam godina, bio je ramazan, 27.noć, noć poznata inače kao vrijeme kada se želje ostvaruju. Pogledala sam ka nebu i vidjela kako se zvijezde pomiču, nebo rastvara. Vidjela sam džennet. Tada sam dobila moć koju nisam ni koristila niti znala kako se koristi".

    Prema kazivanju stravarke Ćanke iz Velike Kladuše (preminula u zadnjoj deceniji prošlog vijeka) njoj su jedne noći u sobu došli nepoznati muškarac i žena obučeni u potpuno bijelu odjeću, i probudili je tako što su je povukli za veliki nožni prst. Za vrijeme susreta sa njima ona je dobila dozvolu i znanje o liječenju kojim se bavila sve do svoje smrti .

    Nešto drugačija inicijacija desila se Emina Hadžihasanović koja je novinaru magazina Dani ovako ispričala: "Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da mrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san. On kaže: 'To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati stravu.' Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: 'Ja te noćas sanjala da mi salijevaš stravu.' Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam stravu. Kad sam joj salila treću stravu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam stravu."

    Ipak, mora se konstatirati kako se do zvanja stravarke ne dolazi isključivo kroz mistična dešavanja ili predaje izuna, već je ono ponekad spontano i vođeno čistom radoznalošću, koja kasnije od početnika oblikuje profesionalca. Pravi primjer je stravarka Fatima Avdić iz Tuzle, o kojoj je srbijanski časopis Magična Zona 2005.godine objavio tekst pod nazivom "Olovo sve kaže":

    -Salivanje strave naučila sam još u ranoj mladosti od nane. Kao mala, vrzmala sam se oko nje da vidim šta će olovo oblikovati  i šta to cvrči u hladnoj vodi. Samostalno radim već sedamnaest godina i do sada nisam imala nijednu primjedbu na rad, dobijala sam samo pohvale“.


    Ovdje možete pročitati cio tekst:

    https://www.yumpu.com/xx/document/view/62153276/ritual-salivanja-strahe-kod-bosnjackog-naroda-raif-esmerovic

    Sponsored content

    Re: Salivanje strahe kod bošnjačkog naroda

    Komentar by Sponsored content


      Danas je Thu Oct 18, 2018 10:03 pm