Bosna i Hercegovina se može pohvaliti po mnogim svojim specifičnostima što je znatno razlikuje od okolnih država, posebno po svojoj religijskog kulturi i baštini. U njoj egzistiraju dva velika i poznata hodočasnička mjesta Ajvatovica i Međugorje gdje se slave islam i kršćanstvo, što Bosnu svakako čini svetom zemljom.
Ajvatovica je ustoličena kao znak sjećanja na Ajvaz-dedu, sufiju, janičara Mehmeda Fatiha II, koji je sa njegovom vojskom došao u Bosnu i donio islam, kada su brojne bogumilske porodice jednostavno prigrlile novu vjeru posebno u ovom dijelu Skopaljske doline. Po narodnom predanju, koje je toliko živo da se gotovo uopće ne ostavlja razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost, odnosno istinitost samog čina. Ajvaz-dedo je iz današnjeg Prusca (Akhisar) odlazio četrdeset dana na nekoliko kilometara udaljenu planinu i tu, na jednoj stijeni, poslije klanjanja sabaha molio se Allahu džellešanahu da omogući da voda iz obližnjeg vrela dođe do Prusca, kako se njegovi stanovnici ne bi patili žedni. A prepreka toj vodi bila je baš ta ogromna stijena koju ljudi u to doba nisu mogli ničim prokopati ili razdvojiti za prolaz. Četrdesetog dana, kada je poslije dove usnio, sanjao je dva ovna koji su se rogovima sudarili i od toga se probudio .
A kada je pogledao oko sebe imao je šta vidjeti : ogromna stijena na kojoj je klanjao i molbe Allahu upućivao bila je raspolućena i razdvojena, kao nekom čudesnom pilom prepolovljena, tako da je voda mogla kroz taj otvor nesmetano poteći. Iako se o Ajvaz-dedi ne zna ništa drugo, a od materijalnih podataka postoji samo njegovo turbe, narod ovog kraja, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prihvatio je ovu predaju kao istinu i kao simbol dobrog djela, ali i kao snagu vjere od koje i stijena puca i kroz nekoliko vjekova.
Pohod ka Ajvatovici tradicionalno se održava svake godine sedmog ponedjeljka po Jurjevu (Hidirlezu). Prije dvije godine, 2010.održana je 500-ta Ajvatovica po redu što najbolje potvrđuje dugu tradiciju hodočašća u Bosni. Prema pričanju Vezirke Sprečić, iz Tuzle, rođ.Alajbegović, iz Bugojna, postojala je i „ženska“ Ajvatovica. Naime, bio je običaj da žene, narednog ponedjeljka po održanoj redovnoj dovi, kojoj su prisustvovali samo muškarci, posjećuju Ajvaz-dedinu stijenu, gdje su učile Kur'an, poklanjale hatme i jasine za dušu Ajvaz-dedinu i ibadet činile, bez prisustva muškaraca.
Ajvatovica je ustoličena kao znak sjećanja na Ajvaz-dedu, sufiju, janičara Mehmeda Fatiha II, koji je sa njegovom vojskom došao u Bosnu i donio islam, kada su brojne bogumilske porodice jednostavno prigrlile novu vjeru posebno u ovom dijelu Skopaljske doline. Po narodnom predanju, koje je toliko živo da se gotovo uopće ne ostavlja razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost, odnosno istinitost samog čina. Ajvaz-dedo je iz današnjeg Prusca (Akhisar) odlazio četrdeset dana na nekoliko kilometara udaljenu planinu i tu, na jednoj stijeni, poslije klanjanja sabaha molio se Allahu džellešanahu da omogući da voda iz obližnjeg vrela dođe do Prusca, kako se njegovi stanovnici ne bi patili žedni. A prepreka toj vodi bila je baš ta ogromna stijena koju ljudi u to doba nisu mogli ničim prokopati ili razdvojiti za prolaz. Četrdesetog dana, kada je poslije dove usnio, sanjao je dva ovna koji su se rogovima sudarili i od toga se probudio .
A kada je pogledao oko sebe imao je šta vidjeti : ogromna stijena na kojoj je klanjao i molbe Allahu upućivao bila je raspolućena i razdvojena, kao nekom čudesnom pilom prepolovljena, tako da je voda mogla kroz taj otvor nesmetano poteći. Iako se o Ajvaz-dedi ne zna ništa drugo, a od materijalnih podataka postoji samo njegovo turbe, narod ovog kraja, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prihvatio je ovu predaju kao istinu i kao simbol dobrog djela, ali i kao snagu vjere od koje i stijena puca i kroz nekoliko vjekova.
Pohod ka Ajvatovici tradicionalno se održava svake godine sedmog ponedjeljka po Jurjevu (Hidirlezu). Prije dvije godine, 2010.održana je 500-ta Ajvatovica po redu što najbolje potvrđuje dugu tradiciju hodočašća u Bosni. Prema pričanju Vezirke Sprečić, iz Tuzle, rođ.Alajbegović, iz Bugojna, postojala je i „ženska“ Ajvatovica. Naime, bio je običaj da žene, narednog ponedjeljka po održanoj redovnoj dovi, kojoj su prisustvovali samo muškarci, posjećuju Ajvaz-dedinu stijenu, gdje su učile Kur'an, poklanjale hatme i jasine za dušu Ajvaz-dedinu i ibadet činile, bez prisustva muškaraca.
Thu Apr 25, 2024 4:00 pm by Jafo
» Arapska magija - DA POLUDI OD LJUBAVI
Sun Apr 21, 2024 6:46 pm by Arman
» ĆAROBNO JURJEVO (23.APRIL)
Sun Apr 21, 2024 6:45 pm by Arman
» DAN KADA JE IRAN UNIŠTIO SVE MITOVE I LAŽI JADNOG I MALOG IZRAELA
Sun Apr 21, 2024 9:13 am by Jafo
» Vještičje tajne uspjeha, sreće i zaštite od zla
Fri Apr 12, 2024 11:46 am by Tana
» GENOCIDE IN GAZA - THE EVENT THAT TURNED THE JEWS FROM VICTIMS INTO WAR CRIMINALS
Tue Apr 09, 2024 7:04 pm by Jafo
» What Is Genocide?
Tue Apr 02, 2024 9:43 pm by Jafo
» GENOCID U GAZI – DOGAĐAJ KOJI JE JEVREJE OD ŽRTVE PRETVORIO U RATNE ZLOČINCE
Mon Apr 01, 2024 5:19 pm by Jafo
» Pouzdan test za otkrivanje da li ste pod uticajem magije
Wed Mar 20, 2024 11:58 am by Arman