Kratka definicija šamanizma

Pojam šamanizam se odnosi na vjerovanje da svijetom vladaju nepoznate sile i duše umrlih (slično animalizmu), sa kojima može općiti  samo posebno obdareno lice, odnosno šaman, i na niz postupaka kojima liječi (vida) bolesti, upućuje zajednicu na podnošenje žrtava i ispraća duše preminulih na drugi svijet. Vjeruje se da se to postiže prelaskom preko ose svijeta i stvaranjem posebnih odnosa sa duhovima, ili zadobijanjem kontrole nad istima. Šamanima su pripisivani sposobnost upravljanja vremenskim prilikama, falanje, tumačenja ili tabirenje snova, astralne projekcije, putovanja „višim“ i „nižim“ dimenzijama ili sferama. Šamanističke tradicije postoje širom svijeta još od praistorijskih vremena

Prema Mirči Elijade, šamanizam je prastara tehnika ekstaze. Jedna od glavnih crta šamanskog mističnog iskustva je težnja za rajem, pokušaj prevladavanja izdvojenosti u kojoj se ljudska bića nalaze. Padanje u ekstazu i duhovno putovanje u gornji ili donji svijet se najčešće preduzima radi obraćanja duhovima za pomoć i zaštitu. Ostaci šamanizma nalaze se na svim kontinentima a fenomen je danas najprisutniji u srednjoj Aziji i Africi. U turskom folkloru postoji cio niz šamanističke prakse i rituala.

Šaman je svećenik, nešto poput ljekara i duhovnog vođe plemena. Šamani su igrali važnu ulogu pri odbrani zajednice od mračnih sila i zlih duhova. Šaman je tunguska riječ koja je preko ruskog ušla u ostale jezike. Često se kao sinonimi za šamana koriste čarobnjak, vrač ili medicine man. Jedino šamani danas razumiju tajni jezik prirode i jezik životinja. Vide duhove i razgovaraju sa dušama umrlih.

Ostaci šamanističke prakse su salijevanje olova, gašenje ugljena, proricanje nad vodom, travarstvo itd. U bosanskom folkloru predstavnici drevnog šamanizma su stravarke, želudarice (strunari) i travari.